Ono što je bilo dobro za državu, nije bilo dobro za tadašnjeg ministra financija Slavka Linića koji je podmetnuo leđa kako bi 1. siječnja 2013. godine profunkcionirao Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom. U godini kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, to je bilo 2013., fiskalizacija je nailazila na otpore, a riječ je o sustavu koji je osmišljen kako bi se suzbila siva ekonomija. Da bi taj sustav funkcionirao, potrebna je fiskalna blagajna i odgovornost građana koji trebaju uzeti račun. Na početku je bilo pobuna, ali s vremenom su se i poduzetnici i građani navikli na fiskalizaciju. Navikla se i država, odnosno državni proračun jer zahvaljujući tom sustavu Porezna uprava ima uvid u svaki izdani račun te se na taj način na najmanju moguću mjeru svodi mogućnost poreznih utaja. Nisu građani Hrvatske ni gori ni bolji od građana neke druge razvijene europske države, ali razlika je bila u (ne)funkcioniranju sustava kada je riječ o suzbijanju sive ekonomije. U ljudskoj je prirodi, ma koliko se zaklinjali u Lijepu Našu, pokušati manje dati državi, a više ostaviti sebi. Iako na taj način podrivamo javni sustav i sve javne usluge koje taj sustav generira, od obrazovanja, do zdravstvenih usluga. Većina ljudi i danas je uvjerena da sustav ne funkcionira, da ih pokvareni političari kradu, što je ponekad i istina, a o čemu nerijetko svjedočimo kada se privode politički kapitalci neovisno o političkom predznaku. Ipak, još uvijek je zlatno pravilo za pokazivanje ljubavi prema domovini pošteno plaćanje poreza. Fiskalizacija je natjerala i deklarativno velike domoljube da pošteno plaćaju poreze. Fiskalizacija je omogućila i da iz godine u godinu pratimo državne gospodarske trendove i to vrlo egzaktno.

Da su brojke koje su ostvarene u zadnja dva mjeseca ostvarene prije nekoliko godina, Hrvatska bi bila gospodarski div koji bi se proučavao na elitnim ekonomskim fakultetima. Jer, ostvareni su rekordni prihodi u maloprodaji i uslugama, a trend je takav da će cifre i dalje samo rasti.

– Lipanjski rekord fiskaliziranih računa u trgovini od 14,42 milijarde kuna, koji je bio veći i od svih kolovoških i božićnih prihoda dosad, trajao je samo jedan mjesec. Taj su rekord srušili prihodi iz srpnja pa su, zabilježio je sustav fiskalizacije, u veleprodaji i maloprodaji izdani računi vrijedni 16,54 milijarde kuna, što je za čak 14,7 posto više nego mjesec dana ranije, izračunala je kolegica Jagoda Marić.

Na brojke od kojih zastaje dah utjecale su dvije varijable, jedna je pozitivna, a tiče se izvrsne turističke sezone, dok je druga izuzetno negativna, a riječ je o stopama inflacije koje prijete srušiti u pepeo sve ono što se u ovom trenutku čini izvrsnim. Sada se opet trebamo vratiti na Slavka Linića čiji će uspješno provedeni projekt fiskalizacije omogućiti izvrsno punjenje proračuna. Što je dobro. Ali, ono što nije dobro je činjenica da će građani imati malo koristi od rekordnih državnih prihoda. Teško da će hrvatski građani trljati ruke zbog informacije da su u djelatnosti smještaja i ugostiteljstva prihodi dosegnuli gotovo sedam i pol milijardi kuna, što je gotovo 2,24 milijarde kuna ili 42 posto više nego lani. S obzirom na to da je u tim prihodima jako mali udio hrvatskih građana koji razbijaju glavu hoće li biti plina i koliko će im iznositi računi pa teško mogu sebi i obitelji priuštiti ljetovanje u nekom apartmanu na izbetoniranoj obali za koji treba za sedam dana izdvojiti prosječnu hrvatsku plaću. Ili zbog činjenice da je u ugostiteljstvu u srpnju ove godine promet bio za 45,3 posto veći nego lani, a otprilike isto toliko veći je nego i 2019., kada je u Hrvatskoj bilo više gostiju nego ove godine. Lijepo je to, neka i ugostitelji udahnu malo zraka nakon pandemijskog zastoja, ali hrvatski građanin s prosječnom plaćom može samo sanjati da se na dnevnoj bazi počasti, recimo, pivom kada ga ni za lijek nema ispod 20 kuna.

Statistika je pokazala izvrsne gospodarske rezultate, ali kada se ti rezultati stave u kontekst inflatornih kretanja i prijeteće recesije na globalnoj razini, jasno je da je kupovna moć građana sve manja i da će sve ono što je država uprihodovala morati vraćati kroz razne socijalne mjere kako bi prebrodili tešku jesen i još težu zimu koja nas čeka. A nema više ni ministra Zdravka Marića, kuku nama.