Jedna od rijetkih, možda i jedina pozitivna posljedica ovih tragedija koje su se dogodile u Srbiji jest to da će vlade shvatiti da je potrebna akcija razoružavanja stanovništva. Nakon ratova iz devedesetih ogromna količina oružja ostala je u rukama pojedinaca koji su ih nastavili neovlašteno posjedovati. Naime, svi pozitivni zakoni zabranjuju posjedovanje automatskog oružja. Nitko ne može legalno kod kuće imati kalašnjikov. To je naprosto protuzakonito. Ljudi to, naravno, znaju, ali ipak zadržavaju takvo oružje iz nekih samo njima znanih razloga. Neke ljude rat je valjda toliko obilježio da ne mogu sami sebe prisiliti da se liše oružja.

Usto, više je nego očito da postoji dobro funkcionirajuće crno tržište na kojem se relativno lako i uz pristupačnu cijenu može kupiti taj nesretni kalašnjikov. Hrvatska je u zadnjih nekoliko godina svjedočila dvama slučajevima u kojima se koristila ova automatska puška. Jedan je slučaj iz Splita, kad je Filip Zavadlav ubio četvero ljudi kako bi svog brata spasio od lokalnih dilera koji su ga reketarili i maltretirali na razne druge načine.

Drugi je slučaj ona famozna pucnjava pred Saborom, kada je samo pravim čudom izbjegnuta tragedija u kojoj bi netko poginuo. Ozbiljno je ranjen bio policajac koji je čuvao zgradu Sabora. Počinitelj Danijel Bezuk na kraju je presudio sam sebi. Počinio je samoubojstvo nakon što je napustio Markov trg.

U oba slučaja počinitelj su imali kalašnjikov. Da je to oružje relativno lako nabaviti pokazao je slučaj novinara jednog portala koji je napisao tekst o tome kako se lako i uz pristupačnu cijenu može nabaviti ova puška. Znači trebalo bi napraviti dodatne napore da se još više motivira ljude da u MUP-u predaju oružje koje im je ostalo iz Domovinskog rata. I usto da se konačno do kraja razbije crno tržište oružja koje u Hrvatskoj očito postoji i koje prilično dobro djeluje.

I kao treće treba provesti dodatnu edukaciju osoba koje kod kuće imaju legalno oružje. Da ono bude pohranjeno dalje od ruku djece koja trebaju biti potpuno onemogućena da na bilo koji način dođu do njega. Za vjerovati je da će država napraviti sve potrebne dodatne napore da se barem na tehničkoj razini, koliko je to god u praksi moguće, smanji dostupnost nelegalnog i zloporaba legalnog naoružanja. I time automatski smanji mogućnost događanja ovakvih tragedija. Ali tu negdje mogućnosti države i njezine vlasti i staju.

Recimo, što se tiče društvenih mreža, tu su na djelu sile puno jače od bilo koje države, posebno male kao što je Hrvatska ili neka od njezinih prvih susjeda. Iako je relativno dugo s nama, internet je još uvijek prilična novost za sva društva, pa tako i naše u smislu pronalaženja pravih odgovora na njegove loše strane. Tu postoji i vječiti problem ravnoteže između toga da se neke stvari ipak iskontroliraju, a da se pritom ne ugrožava sloboda govora.

I dosadašnji su napori u borbi protiv takozvanih lažnih vijesti bili prilično upitni. Naime, postoji tu pitanje na koje je teško dati odgovor – tko je onaj tko će procjenjivati koja je vijest lažna. To je vrlo sklisko područje. A ako bi se nakon ovih tragedija počelo još jasnije intervenirati u društvene mreže, moglo bi lako napraviti puno štete. Društvene mreže će i dalje biti s nama. One su promijenile način komunikacije između ljudi. Što se naročito osjeti kod najmlađih generacija koje ne mogu zamisliti svijet bez pametnih telefona.

Dodatna loša posljedica po društvo mogla bi biti i dodatna militarizacija društva. Tako srpske vlasti najavljuju da će danas na ulicama Beograda biti pojačano prisustvo policije. Kao neposredan odgovor na ovo što se dogodilo, to je razumna stvar. Ali kao neko trajno stanje – potpuno nerazumna.

Najbolji bi odgovor na ovakve slučajeve, posebno kada su u pitanju mladi ljudi, bila nekakva rehumanizacija društva. Sve brži način života i lockdowni za vrijeme korone dodatno su atomizirali društvo i osakatili komunikaciju među ljudima. Ionako sve slabija, dodatno je oslabila. Razgovarajte s ljudima, osluškujte svoju djecu, imajte više razumijevanja za druga ljudska bića. To će biti prava prevencija, puno bolja od naoružane policije na ulicama ili jače kontrole ionako već ponekad prekontroliranog interneta.