Lokalne vlasti sada dobivaju sve veće ovlasti i uskoro će same određivati i broj apartmana na svom području, morat će još više nego dosad paziti na to kakvu urbanističku politiku vode
Koliko god pandemija, energetskih kriza, potresa ili elementarnih nepogoda poput zadnjih poplava zadesilo Hrvatsku, ona kao da se uvijek brzo i lako dočeka na noge. Iako i premijer Andrej Plenković priznaje da je nasipe protiv poplava, a jednako tako i sama korita rijeka, mostove i brane trebalo možda solidnije graditi, čini se da s ostalim nekretninama u Hrvatskoj to nije slučaj. Odnosno, da problema nema. Pokazuju to svi podaci o cijenama nekretnina u zadnjim mjesecima u Hrvatskoj, koje rastu iz dana u dan. I to posebno na Jadranu. Koliko god da je to loša vijest za one mlade obitelji koje si žele osigurati prvi stan, to je, međutim, i dokaz da raste ukupna vrijednost hrvatskog zemljišta kao bogomdane lokacije na karti Europe, a to dolazi do izražaja posebno sada, kad smo u režimu Schengena i eurozoni. Potražnja za nekretninama, posebno na Jadranu, eksplodirala je i praktički nema onoga tko u džepu ima barem nešto ušteđevine, koji nije krenuo u nekretninski biznis. Posebno na moru cijene zato bujaju, pa stručnjaci iz tog biznisa kažu da se sada cijena od oko dvije i pol tisuće eura po »kvadratu« u Zagrebu čini malo u odnosu na cifre od kojih se može zavrtjeti u glavi na Jadranu.
No, ponuda i potražnja čine svoje – sve je više hrvatskih investitora koji grade, posebno onih koji grade luksuzne vile s bazenima i svim pratećim sadržajima. Jer jednostavno je – interesa ima, i ogroman je. Otkako je režim do kraja liberaliziran, stranci masovno kupuju, a njima su te naše cijene još uvijek relativno povoljne u odnosu na ono što imaju kući, posebno na bogatom sjeveru Europe, gdje je sve skupo, pa i nekretnine.
Hoće li cijene u nekom trenutku početi stagnirati? Vjerojatno da, ali sigurno ne još u dogledno vrijeme, jer Hrvatska je tek sad do kraja otvorena i proći će barem godinu-dvije prije nego se ovaj trend zaustavi. A teško da će se tako brzo preokrenuti. Naime, u hrvatskom je turizmu svega 15,6 posto ukupnog smještaja hotelskog tipa, a sve ostalo su apartmani ili kuće, i istina je da nam se dobar dio ekonomije i dosad bazirao na rentijerstvu. A sad će to biti i još izraženije, bez obzira na razvoj velikih hotelskih kuća, naprosto zato jer će i dobar dio stranaca koji budu kupovali u Hrvatskoj te nekretnine rentati.
Naravno, uz ovakav trend dva su ključna imperativa za državnu, a i za lokalne vlasti. Prvo, lokalne vlasti koje sada dobivaju sve veće ovlasti i uskoro će same određivati i broj apartmana na svom području, morat će još više nego dosad paziti na to kakvu urbanističku politiku vode. Europski i svjetski trend je da se turizam počinje ograničavati kad postane naporan za okoliš i ekologiju, ali u Hrvatskoj tek kreće ovaj boom građenja i kupoprodaje nekretnina. Zato će lokalne vlasti imati itekako veliku odgovornost, bitno veću nego dosad, za to koji će omjer zemljišta imati građevinski karakter, a također i kakav će se tip gradnje dozvoljavati.
I drugo, imperativ, posebno za državnu vlast, jest nova politika stanogradnje. Uz ovakve cijene nije čudo da mlade obitelji ne mogu do normalnog stambenog prostora, stoga je na državnoj vlasti da osigura i poticaje i sve moguće vrste benefita da se mladima omogući jeftinije stanovanje. HDZ to zove pristupačno stanovanje, a SDP priuštivo stanovanje – no, kako god se projekt zvao i čija god ga vlada bude provodila nakon narednih izbora, jasno je da će upravo politika stanovanja biti jedna od ključnih tema na izborima 2024. godine. Dio je to ne samo politike prema mladima nego i generalno demografske politike. Jer dok stranci u Hrvatskoj i na Jadranu traže luksuz, stanovništvo si to ne može priuštiti, i trebat će cijeli niz politika vlade da se mladi zadrže u Hrvatskoj u ovakvim uvjetima.
Tu je i ideja dijela poduzetnika (opet onih zainteresiranih za građenje) da i jači poslodavci svojim djelatnicima ponude modele poticaja za stambeno zbrinjavanje, a to može također posebno aktualno biti u priobalnim mjestima, gdje sezonci mogu trajno ostati nastanjeni ako im se to osigura. U svakom slučaju čini se da Hrvatska stvarno postaje »Florida Europe«, gdje bogati zapadnjaci mogu relativno jeftino živjeti u trećoj dobi. Sve to zajedno diže cijenu Hrvatskoj, koja postaje sve omiljenija destinacija, pa i putem vlasništva nad nekretninama.
Uvodnik
Hrvatska sve poželjnija
Tihana Tomičić
19. svibanj 2023 15:27
Ilustracija / Foto Sergej Drechsler
Lokalne vlasti sada dobivaju sve veće ovlasti i uskoro će same određivati i broj apartmana na svom području, morat će još više nego dosad paziti na to kakvu urbanističku politiku vode
Koliko god pandemija, energetskih kriza, potresa ili elementarnih nepogoda poput zadnjih poplava zadesilo Hrvatsku, ona kao da se uvijek brzo i lako dočeka na noge. Iako i premijer Andrej Plenković priznaje da je nasipe protiv poplava, a jednako tako i sama korita rijeka, mostove i brane trebalo možda solidnije graditi, čini se da s ostalim nekretninama u Hrvatskoj to nije slučaj. Odnosno, da problema nema. Pokazuju to svi podaci o cijenama nekretnina u zadnjim mjesecima u Hrvatskoj, koje rastu iz dana u dan. I to posebno na Jadranu. Koliko god da je to loša vijest za one mlade obitelji koje si žele osigurati prvi stan, to je, međutim, i dokaz da raste ukupna vrijednost hrvatskog zemljišta kao bogomdane lokacije na karti Europe, a to dolazi do izražaja posebno sada, kad smo u režimu Schengena i eurozoni. Potražnja za nekretninama, posebno na Jadranu, eksplodirala je i praktički nema onoga tko u džepu ima barem nešto ušteđevine, koji nije krenuo u nekretninski biznis. Posebno na moru cijene zato bujaju, pa stručnjaci iz tog biznisa kažu da se sada cijena od oko dvije i pol tisuće eura po »kvadratu« u Zagrebu čini malo u odnosu na cifre od kojih se može zavrtjeti u glavi na Jadranu.
No, ponuda i potražnja čine svoje – sve je više hrvatskih investitora koji grade, posebno onih koji grade luksuzne vile s bazenima i svim pratećim sadržajima. Jer jednostavno je – interesa ima, i ogroman je. Otkako je režim do kraja liberaliziran, stranci masovno kupuju, a njima su te naše cijene još uvijek relativno povoljne u odnosu na ono što imaju kući, posebno na bogatom sjeveru Europe, gdje je sve skupo, pa i nekretnine.
Hoće li cijene u nekom trenutku početi stagnirati? Vjerojatno da, ali sigurno ne još u dogledno vrijeme, jer Hrvatska je tek sad do kraja otvorena i proći će barem godinu-dvije prije nego se ovaj trend zaustavi. A teško da će se tako brzo preokrenuti. Naime, u hrvatskom je turizmu svega 15,6 posto ukupnog smještaja hotelskog tipa, a sve ostalo su apartmani ili kuće, i istina je da nam se dobar dio ekonomije i dosad bazirao na rentijerstvu. A sad će to biti i još izraženije, bez obzira na razvoj velikih hotelskih kuća, naprosto zato jer će i dobar dio stranaca koji budu kupovali u Hrvatskoj te nekretnine rentati.
Naravno, uz ovakav trend dva su ključna imperativa za državnu, a i za lokalne vlasti. Prvo, lokalne vlasti koje sada dobivaju sve veće ovlasti i uskoro će same određivati i broj apartmana na svom području, morat će još više nego dosad paziti na to kakvu urbanističku politiku vode. Europski i svjetski trend je da se turizam počinje ograničavati kad postane naporan za okoliš i ekologiju, ali u Hrvatskoj tek kreće ovaj boom građenja i kupoprodaje nekretnina. Zato će lokalne vlasti imati itekako veliku odgovornost, bitno veću nego dosad, za to koji će omjer zemljišta imati građevinski karakter, a također i kakav će se tip gradnje dozvoljavati.
I drugo, imperativ, posebno za državnu vlast, jest nova politika stanogradnje. Uz ovakve cijene nije čudo da mlade obitelji ne mogu do normalnog stambenog prostora, stoga je na državnoj vlasti da osigura i poticaje i sve moguće vrste benefita da se mladima omogući jeftinije stanovanje. HDZ to zove pristupačno stanovanje, a SDP priuštivo stanovanje – no, kako god se projekt zvao i čija god ga vlada bude provodila nakon narednih izbora, jasno je da će upravo politika stanovanja biti jedna od ključnih tema na izborima 2024. godine. Dio je to ne samo politike prema mladima nego i generalno demografske politike. Jer dok stranci u Hrvatskoj i na Jadranu traže luksuz, stanovništvo si to ne može priuštiti, i trebat će cijeli niz politika vlade da se mladi zadrže u Hrvatskoj u ovakvim uvjetima.
Tu je i ideja dijela poduzetnika (opet onih zainteresiranih za građenje) da i jači poslodavci svojim djelatnicima ponude modele poticaja za stambeno zbrinjavanje, a to može također posebno aktualno biti u priobalnim mjestima, gdje sezonci mogu trajno ostati nastanjeni ako im se to osigura. U svakom slučaju čini se da Hrvatska stvarno postaje »Florida Europe«, gdje bogati zapadnjaci mogu relativno jeftino živjeti u trećoj dobi. Sve to zajedno diže cijenu Hrvatskoj, koja postaje sve omiljenija destinacija, pa i putem vlasništva nad nekretninama.