Važno je da hrvatska država razvija svoju infrastrukturu i da ima diverzificirane izvore energije i plina
O plinovodu za LNG terminal više ne treba govoriti u futuru, kao o projektu koji će biti izgrađen i koji će popraviti hrvatsku poziciju na geopolitičkoj mapi Europe. Sada je projekt većim dijelom završen, i otvaranjem dionice Zlobin-Bosiljevo Hrvatska je u ovom trenutku, uz tehničku prilagodbu, povećala kapacitet terminala s 2,6 na 2,9 milijardi kubičnih metara plina godišnje, s mogućnošću proširenja na 3,1 milijardu kubičnih metara.
Ono što je i važnije, iz Vlade su najavili kako će nastaviti investirati, bilo svojim ili europskim sredstvima, i u južnu plinsku interkonekciju – cilj je produžiti plinovod od Dugopolja, gdje sad završava, preko Zagvozda i Imotskog prema Posušju i na taj način Bosnu i Hercegovinu spojiti na sustav plina. U prijevodu, Hrvatska planira preuzeti ulogu glavnog dobavnog pravca za BiH, a nije potrebno posebno objašnjavati koliko je to energetski, ekonomski, a i politički bitno.
U ovom trenutku pa nadalje, plinovod iz Omišlja spojit će se s plinovodima Zlobin-Bosiljevo, Bosiljevo-Sisak i Kozarac-Sisak te će činiti glavni tzv. evakuacijski plinovod koji povezuje LNG terminal na Krku sa zemljama srednje i istočne Europe i s Ukrajinom, a sve to do 2027. godine. Također, predviđena je i izgradnja plinovoda Lučko-Zabok kojim će se povećati protok plina s LNG terminala prema Sloveniji. Izgradit će se četiri plinovoda ukupne duljine od 216 km, a ukupna vrijednost projekta iznosi 533 milijuna eura bez PDV-a. Kad se Sloveniji doda i BiH, jasno je da Omišalj i Hrvatska postaju doista glavno novo energetsko čvorište za širu regiju, i to prestaje biti pukom političkom frazom.
I treće što je bitno, velike investicije u cijevi i proširene kapacitete bile su bitne ne samo zbog plina i samog LNG terminala, nego i kao osnova za transport vodika kao energenta budućnosti, čija bi se primjena u Hrvatskoj trebala početi događati upravo od ove točke u Omišlju.
Dosad je na omišaljski terminal od početka njegova rada pristiglo 113 brodova za prijevoz ukapljenoga prirodnoga plina, a novi projekt vodik zamišljen je putem bivše Dine u Omišlju. EU je u velikoj mjeri spreman financirati taj projekt jer se grozničavo traže supstituti za »stare energente« koji postaju sve teže dostupni zbog ratova na tlu Europe, ili su preskupi. Ako EU uspije zadržati svoju homogenost i nakon događaja u Ukrajini, plan je da projekt pod nazivom Green Energy Park Krk zaživi u narednim godinama.
To bi bio dio opskrbnog lanca za uvoz zelenog amonijaka koji će se koristiti za opskrbu hrvatskog i okolnih tržišta vodikom, koji bi se ovdje proizvodio krekingom iz amonijaka, a partneri EU-u trebali bi biti Brazilci, barem je tako dogovoreno kad je vrh Komisije podržao projekt. U svakom slučaju, Hrvatska je svoj dio posla već odradila u logističkom i tehničkom smislu, i kad projekt s vodikom krene u realizaciju, infrastruktura će postojati.
Vremena su međutim takva da je sve ovo vrlo teško planirati. Preko noći se može promijeniti baš sve – od jedinstva i opstojnosti Europske unije, do interesa potencijalnih partnera. Ako Amerika i Donald Trump »nanjuše« dobar projekt, uvijek ga mogu poželjeti prisvojiti, ali to bi bio pesimističan pogled na stvar. Puno je bitnije da hrvatska država ima ideju o tome da razvija svoju infrastrukturu i da bude spremna na to da ima diverzificirane izvore energije i plina. Odnosno, riječju, da ne ovisi o dnevnopolitičkim ispadima nekih novih čudnih lidera velikih država.
Naime, izgradnjom ovih dvaju trasa plinovoda i izgradnjom preostalih dvaju magistralnih plinovoda, Bosiljevo-Sisak i Sisak-Kozarac, dodatno će se povećati mogućnost korištenja kapaciteta LNG terminala i kapaciteta transportnog sustava prema Mađarskoj – s 1,7 na 3,5 milijardi kubnih metara plina godišnje, te prema Sloveniji na ukupno 1,5 milijardi kubnih metara plina godišnje. To će također pozitivno utjecati na smanjenje transportne tarife za kupce u Hrvatskoj, pa se stvara pozitivna osnova i za ekonomiziranje tog posla.
Tihana Tomičić
Hrvatska širi svoj utjecaj
Tihana Tomičić
15. ožujak 2025 12:23
Ilustracija / Foto Sergej Drechsler
Važno je da hrvatska država razvija svoju infrastrukturu i da ima diverzificirane izvore energije i plina
O plinovodu za LNG terminal više ne treba govoriti u futuru, kao o projektu koji će biti izgrađen i koji će popraviti hrvatsku poziciju na geopolitičkoj mapi Europe. Sada je projekt većim dijelom završen, i otvaranjem dionice Zlobin-Bosiljevo Hrvatska je u ovom trenutku, uz tehničku prilagodbu, povećala kapacitet terminala s 2,6 na 2,9 milijardi kubičnih metara plina godišnje, s mogućnošću proširenja na 3,1 milijardu kubičnih metara.
Ono što je i važnije, iz Vlade su najavili kako će nastaviti investirati, bilo svojim ili europskim sredstvima, i u južnu plinsku interkonekciju – cilj je produžiti plinovod od Dugopolja, gdje sad završava, preko Zagvozda i Imotskog prema Posušju i na taj način Bosnu i Hercegovinu spojiti na sustav plina. U prijevodu, Hrvatska planira preuzeti ulogu glavnog dobavnog pravca za BiH, a nije potrebno posebno objašnjavati koliko je to energetski, ekonomski, a i politički bitno.
U ovom trenutku pa nadalje, plinovod iz Omišlja spojit će se s plinovodima Zlobin-Bosiljevo, Bosiljevo-Sisak i Kozarac-Sisak te će činiti glavni tzv. evakuacijski plinovod koji povezuje LNG terminal na Krku sa zemljama srednje i istočne Europe i s Ukrajinom, a sve to do 2027. godine. Također, predviđena je i izgradnja plinovoda Lučko-Zabok kojim će se povećati protok plina s LNG terminala prema Sloveniji. Izgradit će se četiri plinovoda ukupne duljine od 216 km, a ukupna vrijednost projekta iznosi 533 milijuna eura bez PDV-a. Kad se Sloveniji doda i BiH, jasno je da Omišalj i Hrvatska postaju doista glavno novo energetsko čvorište za širu regiju, i to prestaje biti pukom političkom frazom.
I treće što je bitno, velike investicije u cijevi i proširene kapacitete bile su bitne ne samo zbog plina i samog LNG terminala, nego i kao osnova za transport vodika kao energenta budućnosti, čija bi se primjena u Hrvatskoj trebala početi događati upravo od ove točke u Omišlju.
Dosad je na omišaljski terminal od početka njegova rada pristiglo 113 brodova za prijevoz ukapljenoga prirodnoga plina, a novi projekt vodik zamišljen je putem bivše Dine u Omišlju. EU je u velikoj mjeri spreman financirati taj projekt jer se grozničavo traže supstituti za »stare energente« koji postaju sve teže dostupni zbog ratova na tlu Europe, ili su preskupi. Ako EU uspije zadržati svoju homogenost i nakon događaja u Ukrajini, plan je da projekt pod nazivom Green Energy Park Krk zaživi u narednim godinama.
To bi bio dio opskrbnog lanca za uvoz zelenog amonijaka koji će se koristiti za opskrbu hrvatskog i okolnih tržišta vodikom, koji bi se ovdje proizvodio krekingom iz amonijaka, a partneri EU-u trebali bi biti Brazilci, barem je tako dogovoreno kad je vrh Komisije podržao projekt. U svakom slučaju, Hrvatska je svoj dio posla već odradila u logističkom i tehničkom smislu, i kad projekt s vodikom krene u realizaciju, infrastruktura će postojati.
Vremena su međutim takva da je sve ovo vrlo teško planirati. Preko noći se može promijeniti baš sve – od jedinstva i opstojnosti Europske unije, do interesa potencijalnih partnera. Ako Amerika i Donald Trump »nanjuše« dobar projekt, uvijek ga mogu poželjeti prisvojiti, ali to bi bio pesimističan pogled na stvar. Puno je bitnije da hrvatska država ima ideju o tome da razvija svoju infrastrukturu i da bude spremna na to da ima diverzificirane izvore energije i plina. Odnosno, riječju, da ne ovisi o dnevnopolitičkim ispadima nekih novih čudnih lidera velikih država.
Naime, izgradnjom ovih dvaju trasa plinovoda i izgradnjom preostalih dvaju magistralnih plinovoda, Bosiljevo-Sisak i Sisak-Kozarac, dodatno će se povećati mogućnost korištenja kapaciteta LNG terminala i kapaciteta transportnog sustava prema Mađarskoj – s 1,7 na 3,5 milijardi kubnih metara plina godišnje, te prema Sloveniji na ukupno 1,5 milijardi kubnih metara plina godišnje. To će također pozitivno utjecati na smanjenje transportne tarife za kupce u Hrvatskoj, pa se stvara pozitivna osnova i za ekonomiziranje tog posla.