Dok je postojala Jugoslavija, glavnina stranih turista u Hrvatsku dolazila je iz Njemačke, Austrije i Italije. Tri desetljeća nakon osamostaljenja naše države, dok traje pandemija, glavnina gostiju stiže iz slavenskih zemalja.

Potvrđuju to podaci za srpanj u Primorsko-goranskoj županiji, prema kojima najviše noćenja i dalje imaju Nijemci, za njima su Slovenci, ali su na treće i čevrto mjesto izbili Poljaci i Česi, prvi put prestigavši Austrijance i Talijane. Nijemci su prošlog mjeseca ostvarili gotovo 4,5 milijuna noćenja, a Slovenci, Poljaci i Česi oko 8,1 milijuna.

Stanje u cijeloj zemlji nije isto kao na području Kvarnera, ali i službeni podaci za Hrvatsku pokazuju da su Česi i Poljaci jedini strani gosti kojih danas ima više nego prije pandemije. Čeha ima više za tri posto, a Poljaka čak 20 posto. Dolasci iz bogatijih zemalja su podbacili, iako su srpanjski rezultati ipak bolji od očekivanja. Hrvatska je dosegnula razinu od 77 posto dolazaka turista u odnosu na prijepandemijsku godinu.

Iako Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica kažu da je to rezultat njihove pravodobne reakcije i promidžbe u Poljskoj i Češkoj, kao i otvaranja novih izravnih željezničkih i zrakoplovnih linija iz dviju zemalja za Hrvatsku – novom trendu pridonijeli su i neki drugi razlozi koji se rjeđe spominju, a vide se iz aviona.

Jednostavno, Hrvatska je srednjoeuropskim zemljama poput Češke, Poljske, Slovačke ili Mađarske najbliže toplo more, do kojeg mogu stići i osobnim automobilom. U slučaju neke nevolje – a tijek pandemije je neizvjestan – iz Hrvatske se kući mogu vratiti lakše nego iz Grčke, Turske, Španjolske, pa čak i Italije, da ne spominjemo nesigurna izvaneuropska odredišta. Usto, mnoge su mediteranske zemlje skuplje od nas. Ukratko, Hrvatska se već drugu godinu pandemije koristi blagodatima svog zemljopisnog položaja, djelomice cijena, ali i činjenicom da je njezina epidemiološka situacija razmjerno bolja nego drugdje. Ako se tome dodaju veliki napori turističkih djelatnika, Hrvatska bi i ove godne mogla imati razmjerno bolju turističku žetvu od većine mediteranskih takmaca.

Drugo je pitanje kakvi će biti financijski rezultati ove sezone, s obzirom na to da Hrvatska sve više postaje slavenska rivijera. Većina turista iz srednjoeuropskih zemalja, kako je poznato, nekoć je smatrana drugorazrednim gostima, s osjetno slabijom platežnom moći ne samo od Nijemaca, Austrijanaca i Talijana, nego i od domaćih turista. Međutim, stvari se i tu mijenjaju. Gosti iz slavenskih i ostalih srednjoeuropskih država u Hrvatsku dolaze sve češće ne samo zbog posljedica pandemije i blizine Jadranskog mora, nego i zato što su im znatno porasle plaće i životni standard. Nažalost, mnogi hrvatski građani s tim novim činjenicama nisu u tijeku, a neki još robuju starim predrasudama.

Iako su dugo zaostajale za Hrvatskom, osobito za bogatim zapadnim zemljama, plaće u bivšim komunističkim državama srednje Europe u posljednjih pet do deset godina nezapamćeno su skočile, u rasponu od 25 do 100 posto, kako u kojoj zemlji. Primjerice, današnja prosječna poljska plaća od 928 eura približila se hrvatskoj koja iznosi 965 eura, prema podacima iz prve polovine ove godine. Prosječna češka plaća od 1.116 eura veća je od hrvatske, a nije daleko ni od slovenske (1.290 eura).

Zna se da Hrvatska u brzini gospodarskog rasta kaska za zemljama srednje Europe, ali razmjeri tog zaostajanja manje su poznati. Od 1995. do 2019. godine Hrvatska je svoje gospodarstvo (BDP) uvećala za 68 posto, prema podacima Svjetske banke u stalnim dolarskim cijenama. Istodobno, Češka i Mađarska uvećale su gospodarstvo za 85 posto, Slovenija za 90, Rumunjska za 110, a Poljska čak za 160 posto.

Stoga ne treba čuditi što Poljaka, Čeha i ostalih naroda srednje Europe na Jadranu ima sve više. Možda će slabljenje pandemije poravnati stvari u korist turista iz zapadnih i udaljenijih zemalja.

Međutim, na naše slavenske rođake kojima naglo raste životni standard treba itekako računati.