Hrvatska se nalazi na prekretnici. Hoće li se u zemlji sačuvati ipak kakva takva, ali opet demokracija ili će big business potpuno ovladati i politikom i medijima. To se nekako nameće kao glavni zaključak svih događaja od zadnjih nekoliko dana u jednoj moguće i najbizarnijoj gospodarsko-korupcijskoj aferi dosad. Aferi Mreža.

Oni stariji čitatelji sjećaju se kako su se stvari radile prije 1990. Središte političke, ali i ekonomske moći bilo je u Partiji. Njeno je vodstvo bilo mjesto ultimativne moći kada su u pitanju bile i gospodarske odluke. Tko će biti direktor u nekoj tvrtki, a samim tim i kako će ona poslovati, odlučivalo se po komitetima. Istina, u zadnjih desetak godina postojanja komunističke Jugoslavije direktori su se ipak koliko toliko otrgli kontroli i počeli voditi tvrtke bez da se baš o svemu pitala Partija. U tadašnjem istočnom bloku nije se dopuštala ni takva skromna inicijativa. Politika je bila sve i odlučivala je o svemu. Između ostalog i to je dovelo nekadašnje komunističke zemlje na rub gospodarskog kolapsa. Politika se miješala u sve. I tako uništavala ekonomiju. Bila je to jedna krajnost.

A Hrvatska je sada, ne samo ona nego i većina demokratskih zemalja, na korak od druge krajnosti. U kojoj bi se moglo dogoditi da se politika, ali i mediji, svedu na izvršitelje hirova, interesa i želja velikog biznisa. Da politika ne odlučuje o ničem važnom. Pa se onda čak može dogoditi da se u jednom ministarstvu dogodi da jedan savjetnik državnim parama uvjerava privatne medije da podržavaju agendu koja odgovara njegovim privatnim poslovnim interesima. Naravno, ne samo njegovim osobno nego gotovo sigurno i interesne grupacije kojoj pripada. Pa se stoga u cijeloj toj zavrzlami i moglo dogoditi da jedno ministarstvo državnim novcem pomaže neke medije da promiču jednu oporbenu stranku. Naravno, briga one koji su to sve organizirali tko je tu oporba, a tko vladajući. Stvari su se posložile da ono što priča jedna oporbena stranka odgovara jednoj strani u sukobu oko toga tko će vladati ne samo hrvatskom energetikom nego i poljoprivredom i najvažnijom tvrtkom prehrambene industrije.

Politika, ponavljamo ne samo hrvatska nego i u većini demokratskih zemalja, pod ogromnim je pritiskom interesnih i gospodarskih lobija. Ta ekipa često ima i jednu veliku batinu, medije, kojom uvijek može zaprijetiti političarima koji bi možda poželjeli neke stvari napraviti onako kako bi bilo najbolje za zemlju koju vode. A ne za one koji bi željeli pod svaku cijenu zaraditi još kakvih dodatnih desetak ili stotinu milijuna eura. Ako se ovakvi trendovi nastave, vlade će vrlo brzo biti svedene tek na distribuciju onog što joj se u proračun udostoji dati privatni biznis.

Naravno ovo su širi trendovi, a ovo čemu svjedočimo u aferi Mreža ima i svoj originalni hrvatski, korupcijski, ortačko-kapitalistički okus. Iz aviona se vidi da je na djelu stvaranje novog poslovnog carstva jednog čovjeka, a što se nimalo ne sviđa nekim drugim moćnim ljudima. A u svemu tome su i ministar i njegov originalni savjetnik i nesretna TV Mreža zajedno sa svim svojim vlasnicima i novinarima, i neki oporbeni političari kao i neki vladajući tek obični pijuni u jednoj velikoj igri. Ishod koje će uvelike odrediti našu budućnost.

Država, ova hrvatska, trebala bi sada prikupiti sve svoje preostale snage, ako ih još uvijek ima, i raščistiti što se točno ovdje dogodilo. Posla tu ima za sve grane vlasti. Izvršna bi trebala temeljito provjeriti kakvi im kadrovi vode ministarstva, državne tvrtke i agencije. I napraviti temeljitu analizu toga kako je moguće da jedan savjetnik ministra ima tako velike diskrecijske ovlasti da može utjecati na trošenje državnog novca za medijsku promociju njenih inicijativa. Na zakonodavnoj je da preciznije normira ono što je sada jedna velika zakonska rupetina.

A na sudskoj je da do kraja raščisti što se ovdje zaista dogodilo. Ako se to ne napravi, onda bismo vrlo brzo mogli doći do toga da nam buduće vlade budu tek samo odraz odnosa snaga najmoćnijih tajkuna. I bit će potpuno nevažno tko će pobijediti na izborima. Jer će se oni pretvoriti tek u običan teatar. A o tome tko će vladati zemljom odlučivat će se negdje drugdje.