Svojim odlaskom u Sarajevo zajedno s predsjednicom Europske komisije i nizozemskim premijerom Andrej Plenković napravio je svoj dosad najvažniji potez kada su u pitanju odnosi u jugoistočnoj Europi, posebno u BiH. Tako treba i nastaviti. Međutim, u svemu tome Hrvatska treba biti jako oprezna. Naime, bilo kakva suradnja sa srpskom stranom u BiH, ako je već ponekad nažalost ima, mora biti taktičke, a nikako, ni pod koju cijenu, strateške naravi. Jedno je odigrati politički dupli pas s Banjom Lukom oko nekih dnevnih političkih cjenkanja i dogovora oko nekog zakona ili rješenja. Politika je takva. Ne može se uvijek birati onoga s kim se moraš dogovoriti oko neke dnevne i privremene situacije. Međutim, bilo kakav strateški oslonac na Milorada Dodika i Republiku Srpsku bio bi poguban ne samo za Hrvate u BiH nego i za samu Republiku Hrvatsku. Dovoljno je samo pogledati politički ishod rata s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Iz njega su i Srbi i Hrvati izašli osramoćeni. Istina, Srbi puno više. Njihovi vodeći političari i časnici osuđeni na Haškom sudu. Ali kada se na kraju podvukla crta, Srbi su dobili 49 posto BiH, odnosno Republiku Srpsku, a Hrvati nisu dobili praktički ništa. Osim tužne činjenice da nas sada nakon Srba mrzi još jedan narod na Balkanu, Bošnjaci, s kojima Hrvati do proljeća 1993. nikad nisu imali nikakvih problema. Glagol mrziti možda jest prejak, posebno kada se koristi kao opis nekog kolektivnog osjećaja, ali odnose Hrvata i Bošnjaka taj je rat gotovo nepovratno narušio.

Nije isključeno da ishod recentnog preslagivanja snaga i odnosa na Balkanu bude sličan po Hrvate. Da na kraju balade Dodik bude izbačen iz politike, moguće i uhićen ako međunarodna zajednica odluči da mu se izvuče kakva korupcija. Slična bi sudbina – izbacivanje iz politike i suđenje zbog korupcije, mogla naći i neke od vodećih političara BiH Hrvata. Ali bi opet postojala razlika. BiH bi formalno i dalje postojala, ali bi Republika Srpska iz svega mogla izaći dodatno ojačana. Kao sad stvarna država, a samo formalno u BiH. A Hrvati kao formalno konstitutivan narod, a u stvarnosti tek nacionalna manjina u drugom BiH entitetu, Federaciji BiH. I s dodatno narušenim odnosima s Bošnjacima koji bi Federaciju BiH u tom slučaju faktički doživljavali kao svoju nacionalnu državu.

Naravno, ovaj scenarij nije ni gotova niti sigurna stvar. Na Balkanu je svašta moguće, posebno kada se njime igraju svjetski diplomati od kojih većina nema osnovna znanja o povijesnim odnosima na ovom dijelu svijeta. Da ne govorimo o osjećaju. Ali i on se ne čini nemogućim, tim više što se već jednom, i to prije samo tridesetak godina i dogodio.

Stoga treba ići jako pažljivo kada je u pitanju BiH. Plenković jučer jest izborio značajnu diplomatsku pobjedu. Govorio je javno i jasno zbog čega je model Komšić potpuno neprihvatljiv za Hrvatsku. I da je kao takav ne samo nepravedan za BiH Hrvate nego i da kao takav jako štetiti postizanju stabilnosti unutar BiH. A pored Plenkovića stajala je predsjednica Europske komisije i premijer Nizozemske, jedne od važnijih članica EU-a. Naravno, to ne znači da je stajalište Hrvatske prema tome ujedno i ono koje službeno zastupa EU. Bio bi to potpuno pogrešan dojam. Ali sama činjenica da ni Ursula von der Leyen niti Mark Rutte nisu imali što dodati Plenkovićevom nastupu, ipak ima neku težinu. Vlada vodi razumnu i razboritu politiku prema BiH. I u interesu BiH Hrvata i u interesu Republike Hrvatske.

Međutim, i tu bi se dalo još štošta dodati. Na primjer, dodatan rad na poboljšanju odnosa Hrvata i Bošnjaka. Nije to lako. Vodstvo Bošnjaka često vuče iracionalne poteze izvan svake realnosti, uljuljkano time što u ovom trenutku ima podršku velikih sila. Kao da nisu svjesni da one tu podršku mogu već sutra uskratiti, ako im tako odgovara. Ne bi im bilo prvi put. I zbog toga su bilo kakve hrvatske inicijative prema Bošnjacima komplicirane i teško izvedive. Ali to ne znači da od njih treba odustati. Od strateške je važnosti za Hrvatsku da tu dođe do nekog napretka. Pa s tom zemljom imamo granicu od tisuću kilometara. Valjda će u Sarajevu cijeniti i to da ih Hrvatska zaista iskreno podržava vezano za početak pregovora s EU-om.