Ako smo pametni, a čini se da jesmo, napravit ćemo sve da put susjedne Bosne i Hercegovine u Europsku uniju bude što lakši. Hrvatska je ulaskom u europske integracije postala uređenija država i malo tko to može opovrgnuti. Ako takav scenarij bude i u susjednoj nam zemlji, a nema nikakvog razloga da ne bude, korist će imati i Bosna i Hercegovina, ali i Hrvatska. Nešto slično kao što je od ulaska Hrvatske u EU profitirala i Slovenija. Jednostavno, način funkcioniranja za europskim stolom nešto je potpuno drugačije nego što je to kada zemlje funkcioniraju nasuprot jedna drugoj. Prije svega zbog jasnih pravila igre. Kada smo mi krenuli u europske integracije i otvorili pristupne pregovore, trebalo je zatvoriti 35 poglavlja i na taj način prihvatiti europsku pravnu stečevinu. Nije to samo forma, već je riječ o formi koja uključuje i sadržaj koji je omogućio demokratske iskorake. S tim da se ne može dogoditi da se taj proces može okončati s figom u džepu i da se nakon formaliziranja punopravnog članstva može reći sada nas više nije briga i mi ćemo opet po starom. Ne ide to tako i bilo kakvo odstupanje od jasnih pravila igre završilo bi i te kako neugodnim posljedicama za zemlju koja bi odlučila voditi politiku mimo onoga što se dogovori u Bruxellesu. Europska unija je kontinuirana i mrkva i batina, može se i te kako puno profitirati ulaskom u nju, ali se može i jako puno izgubiti ako se ne poštuju unaprijed poznata demokratska pravila. Realnost je danas da nema više rampi na hrvatsko-slovenskoj granici, a godinama nas je dijelila žilet-žica. Sada će se sva otvorena pitanja koja nas muče rješavati bez puno buke i bez pretjeranog dizanja atmosfere u javnosti. Barem kada je riječ o političkom mainstreamu.

Bosna i Hercegovina zemlja je dva entiteta i tri konstitutivna naroda koja je prošla strašan rat. U Deytonu je sagrađena kuća u kojoj je najčešće tijesno nekom od tri konstitutivna naroda. Nema geopolitičkog pitanja a koje se ne prelama na Bosni i Hercegovini. Tako je bilo kroz povijest, a tako je i danas. Može se to nekom i ne sviđati i može razmišljati da što mi imamo razbijati glavu s onim što se događa iza susjedove ograde. Takvo sebično ponašanje najprije bi se razbilo Hrvatskoj o glavu i zbog toga što Hrvatska ima Ustavnu obvezu skrbiti o Hrvatima u BiH, a i zbog toga što nestabilna najduža hrvatska granica znači puno nestabilnosti od Vukovara do Prevlake. To je jednostavno tako. Neće BiH nigdje nestati pa će tako nestati i naši mogući problemi. A tih problema bit će onoliko manje koliko BiH bude više europska.

Zato je dobro da je održana zajednička sjednica hrvatske Vlade i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u Zagrebu. Neće jedna zajednička sjednica riješiti sva otvorena pitanja između dviju zemalja, ali sama činjenica da izvršne vlasti mogu sjesti za isti stol i raspravljati već je veliki korak. Taj korak još je veći ako netko tko je u boljoj poziciji, a to je Hrvatska, ne nastupa prema susjedu patronski. Već ga tretira kao partnera. Poruke političkih elita i te kako su bitne i svakako je dobro da su te poruke poruke uvažavanja i razumijevanja. Takva poruka svakako je i obećanje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da je Hrvatska spremna prenijeti iskustva Bosni i Hercegovini uz očekivanje da se razriješe i svojevrsna prethodna pitanja, poput pitanja ustavnih reformi i reformi izbornog zakona koje su temelj funkcioniranja svake države. Bolna je to tema kojom glavu godinama razbija i visoki predstavnik Christian Schmidt, ali u rješavanju Gordijevog čvora razgovori dviju vlada neće odmoći, već samo mogu pomoći. Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto pojasnila je da je riječ o pitanju i obvezi političkih predstavnika institucija BiH. Naglasila je da to pitanje još uvijek opterećuje odnose, političke prilike pa i rad institucija u BiH, a na koncu i njen europski put. Što znači da ako BiH uz pomoć Hrvatske nastavi koračati europskim drumom do Bruxellesa mora provesti ograničene promjene Ustava BiH i izbornog zakonodavstva koje bi trebale omogućiti svaki vid diskriminacije prema svakom pojedincu koji ne pripada nijednom od konstitutivnih naroda.

Ako bude bolje Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, bit će bolje i Zagrebu i zato Hrvatska treba biti ćuprija susjedima na putu do Bruxellesa.