U izbornoj godini svaka stranka pokušava uhvatiti čuperak svog Kairosa. Svatko ima pravo na takav pokušaj, i to je potpuno legitimno, ali jesu li pritom u tajmingu najprecizniji, to ionako na kraju sude građani.

A ovih dana je hit tražiti da se napokon smijeni šefa uprave HEP-a Franu Barbarića. Čak i HDZ-ovi koalicijski partneri počeli su putem medija pritiskati predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da to učini. Vuče se to pitanje po javnosti od početka ljeta, kad se utvrdilo da je HEP prodavao plin za cent, iz čega je nastala afera teška oko 15 milijuna eura. Sada, nekako s jeseni, i koalicijski partneri, HSLS i Pupovčev SDSS, počeli su govoriti da bi to već trebalo riješiti. Iz toga odmah nastane novinarsko pitanje »je li Barbarić postao teret HDZ-a i Vlade«. I na to pitanje moraju svaki dan odgovarati svi ministri.

I već mjesecima neki od čelnih ljudi Vlade i vladajuće koalicije, poput ministra Branka Bačića jučer, muče se objašnjavati kako o tome, prvo, odlučuje sam premijer, i drugo ta tema još nije dovedena do kraja. Mjesecima isto. Nije čudo da onda i koalicijskim partnerima HDZ-a to postaje pomalo naporno. A premijer nikako i nikako da to riješi. Za njega je to ne-tema.

No, problem je možda i u tome da i najodgovorniji ljudi u državi, oni koji drže većinu HDZ-u u Saboru, zapravo nemaju hrabrosti otvoreno Plenkoviću na sastancima koalicije reći što zapravo misle. Onda Plenković, na pitanje nanosi li vođenje HEP-a štetu Vladi i njegovoj stranci, mrtvo-hladno može reći: nisam za to čuo. I ući u legendu.

Ako je međutim točno da ni HSLS, ni SDSS, na sastancima koalicije »ni ne zucnu« o tome, onda je pitanje zašto o tome govore u medijima. Čini se da se oko šefa Vlade stvorio svojevrsni »sanitarni kordon« – svi pričaju o smjeni Barbarića, ali nitko se o tome ne usudi govoriti samom premijeru. Ni na stranačkim sastancima HDZ-a nije bolje. Svi sjede i čekaju što će se dogoditi, ali šefa Vlade nitko ništa ne pita. Tako iz perspektive premijera teme ni nema. Ali svi oko njega pričaju samo o tome.

U međuvremenu, razriješen je šef agencije HROTE, koja je imala zadatak nadzirati upravo cijene energenata, i koja je prva trebala upozoriti nadležno ministarstvo da se nešto čudno događa. Čovjek koji je vodio tu agenciju, Boris Abramović, zapravo je imao uvjete za mirovinu, i procijenjeno je da nema smisla produžavati mu mandat ako do nove godine već stječe uvjete za mirovinu. Realno, to je prvi korak u procesu nalaženja odgovornih u aferi plin za jedan cent. Naime, agencija HROTE je upravo trebala uočiti poremećaje na tržištu, pa i viškove plina, a i cijenu s kojom se trguje, a očito je i kod njih došlo do kašnjenja jer je u međuvremenu plin već prodavan po bagatelnoj cijeni.

U međuvremenu, također, javnost je detektirala da odgovornosti Ministarstva gospodarstva u ovoj priči, čini se, nema i tamošnji sastav više nije target medija i javnosti. Sad se samo čeka hoće li na čelu HEP-a doći do promjene.

I iako premijer dan-danas odgađa odluku, pri čemu je Barbarić u medijima i zbog svoje bespravne gradnje na Hvaru za koju je već zaradio kaznene prijave, treba podsjetiti kako formalno odluku o radu uprave donosi samo jedno tijelo – to je nadzorni odbor HEP-a. A on se redovno sastaje upravo danas, i s nestrpljenjem se očekuje hoće li NO donijeti bilo kakvu odluku o radu uprave HEP-a. Prema zakonu, naravno, to je tijelo koje presuđuje o tome obavlja li uprava dobro svoj posao, ili su se u poslovanju događale poslovne procjene koje su bile pogrešne. A jedna od točaka danas je upravo to – izvješće o radu uprave HEP-a.

Upravo zato jer je NO taj, a ne HDZ, Vlada ili Sabor, premijer Plenković je i mogao cijelo ovo vrijeme mirno objašnjavati kako se ta tema ne nalazi još na njegovom dnevnom redu. Naravno, odluka će biti politička. Ali formalno, ona je na NO-u HEP-a.

Stoga bi baš danas mogao biti taj dugo očekivani dan D. Javnost je gladna krivca za aferu plin za cent, oporba ne prestaje potencirati to pitanje, a polako popušta i strpljenje dijela vladajuće većine. Bit će zanimljivo vidjeti ostaje li to još uvijek ne-tema.