Željeli su Ukrajinu, dobit će vlastite vojne gubitke, raspad svoje ekonomije zbog sankcija i vjerojatno na kraju i sunovrat Putinove vlasti
Ovih dana obilježeno je 50 dana rata u Ukrajini, i sve ono o čemu su Rusi sanjali i planirali, unatoč i jučerašnjem pokušaju odmazde prema ukrajinskim civilima, nije se ostvarilo. Ne samo da Putinov blitzkrieg nije uspio, nego je Ukrajina počela nizati vojne uspjehe, kojima se cijeli svijet čudi. Možda na kraju krstarica »Moskva« postane ono što je prije točno sto godina bio »Potemkin« – nije isključeno da nakon tog vojnog debakla ruski predsjednik Vladimir Putin ostane bez podrške i doživi »revoluciju« koja će finalno sahraniti njegove megalomanske ambicije.
Krstarica »Moskva« bila je vodeći brod klase raketnih krstarica s navođenim projektilima »Slava«, a tako veliki brod nije potopljen od 1982. godine, kažu vojni stručnjaci. Radi se o brodu čija posada broji preko 500 ljudi. Bila je treće najveće plovilo u aktivnoj ruskoj floti, i njezino potonuće moglo bi postati metafora ruskog ratnog poraza.
Pokazuje se da je ukrajinska vojska dobro organizirana, a i logistički potkovana, uz pomoć zapadnih partnera koji više i ne kriju da stoje iza ukrajinske vojske. Čak i kad je sama krstarica »Moskva« u pitanju, vidi se izravna suradnja zapadnjačkih partnera, pojačanih turskim oružjem – ukrajinski izvori tvrde da su protuzračnu obranu krstarice »zaposlili« lažnim napadima bespilotnih letjelica Bajraktar, kako bi što kasnije reagirala na udar protubrodskim raketama. Pritom su Ukrajinci koristili sustav krstarećih raketa Neptun, koji su ukrajinski vojni inženjeri dizajnirali kao odgovor na rastuću pomorsku prijetnju koju je Rusija predstavljala u Crnom moru, nakon njezine aneksije Krima 2014. godine. Radi se, dakle, o potpuno novom oružju, a jasno je da Ukrajina nije sama mogla postići takve vojne inovacije, bez podrške Zapada, baš nakon 2014. godine. Od trenutka kad je anektiran Krim, bilo je jasno kakve aspiracije imaju Rusija i Putin, i sigurno je da Ukrajina nije bila potpuno sama u toj situaciji. Iako je Europa deklarativno bila za to da se Ukrajina ne prima izravno u NATO, ili je to barem zastupala Njemačka pod Angelom Merkel kao najveća i najutjecajnija članica EU-a, sada se vidi da je logistička podrška Zapada itekako postojala. Jasno je da se Ukrajina ne bi mogla sama obraniti od ogromne i moćne Rusije, ma koliko ruska vojska bila tehnički zaostala, a taktika povijesno prevladana. Da se Ukrajinci nisu imali čime braniti, ipak bi bilo teško zaustaviti ruske tenkove.
Uostalom, sve što se događa zadnjih dana na globalnom planu kad je NATO u pitanju, to potvrđuje. Činjenica da Finska i Švedska danas žele postati članice NATO-a, govori sve. Gradi se zid prema Rusiji, i ujedinjena Europa ima potpuno jasnu poziciju. Sadašnja kopnena granica zapadnog vojnog saveza NATO-a s Rusijom, koja se sada već doživljava kao neprijateljska, udvostručila bi se s 1.300 na 2.600 kilometara ako Finska uđe u NATO. NATO bi tako uvelike povećao istočni bok za obranu, ali s druge strane, dobro uvježbana i dobro opremljena finska vojska bila bi prednost za savez, jer u Finskoj je još uvijek na snazi vojna obveza, i ona bi mogla mobilizirati vojsku od 280.000 vojnika, što je u modernoj Europi velika vojska. Ako bi se savezu pridružila i Švedska, koja nema izravnu granicu s Rusijom, operacije NATO-a u Baltičkom moru bile bi lakše, i tada bi sve zemlje uz Baltik, osim Rusije, pripadale atlantskom savezu. Ne treba puno da se razumije zašto to može biti važno, a jednako je važna i spoznaja da tako geografski velike zemlje poput Finske i Švedske imaju jasnu poziciju o tome da se odriču neutralnosti kako bi iskazale svoj stav i pomogle Zapadu da se zajednički obrani od Putinove politike. S vojnog stajališta, Finska i Švedska spremne su više-manje odmah pristupiti, potvrđuju u sjedištu NATO-a, a ako bi paralelno s tim započeo i proces dobivanja statusa zemlje-kandidata za EU za Ukrajinu, bila bi više nego jasno definirana vojno-politička poruka Zapada prema Putinu.
Tako se čini da je ruska invazija izazvala znatno veći kontraefekt nego je itko u Kremlju mogao i zamisliti prije samo malo više od mjesec i pol dana. Željeli su Ukrajinu, dobit će vlastite vojne gubitke, raspad svoje ekonomije zbog sankcija i vjerojatno na kraju i sunovrat Putinove vlasti. NATO, koji je bio pomalo bespredmetan do prije 50 dana, sada će se samo učvrstiti i ojačati, jednako kao i EU kao prva linija obrane prema Rusiji. Putin će na kraju dobiti sve što nije želio.
Uvodnik
Gradi se zid prema Rusiji
Tihana Tomičić
16. travanj 2022 16:59
Reuters
Željeli su Ukrajinu, dobit će vlastite vojne gubitke, raspad svoje ekonomije zbog sankcija i vjerojatno na kraju i sunovrat Putinove vlasti
Ovih dana obilježeno je 50 dana rata u Ukrajini, i sve ono o čemu su Rusi sanjali i planirali, unatoč i jučerašnjem pokušaju odmazde prema ukrajinskim civilima, nije se ostvarilo. Ne samo da Putinov blitzkrieg nije uspio, nego je Ukrajina počela nizati vojne uspjehe, kojima se cijeli svijet čudi. Možda na kraju krstarica »Moskva« postane ono što je prije točno sto godina bio »Potemkin« – nije isključeno da nakon tog vojnog debakla ruski predsjednik Vladimir Putin ostane bez podrške i doživi »revoluciju« koja će finalno sahraniti njegove megalomanske ambicije.
Krstarica »Moskva« bila je vodeći brod klase raketnih krstarica s navođenim projektilima »Slava«, a tako veliki brod nije potopljen od 1982. godine, kažu vojni stručnjaci. Radi se o brodu čija posada broji preko 500 ljudi. Bila je treće najveće plovilo u aktivnoj ruskoj floti, i njezino potonuće moglo bi postati metafora ruskog ratnog poraza.
Pokazuje se da je ukrajinska vojska dobro organizirana, a i logistički potkovana, uz pomoć zapadnih partnera koji više i ne kriju da stoje iza ukrajinske vojske. Čak i kad je sama krstarica »Moskva« u pitanju, vidi se izravna suradnja zapadnjačkih partnera, pojačanih turskim oružjem – ukrajinski izvori tvrde da su protuzračnu obranu krstarice »zaposlili« lažnim napadima bespilotnih letjelica Bajraktar, kako bi što kasnije reagirala na udar protubrodskim raketama. Pritom su Ukrajinci koristili sustav krstarećih raketa Neptun, koji su ukrajinski vojni inženjeri dizajnirali kao odgovor na rastuću pomorsku prijetnju koju je Rusija predstavljala u Crnom moru, nakon njezine aneksije Krima 2014. godine. Radi se, dakle, o potpuno novom oružju, a jasno je da Ukrajina nije sama mogla postići takve vojne inovacije, bez podrške Zapada, baš nakon 2014. godine. Od trenutka kad je anektiran Krim, bilo je jasno kakve aspiracije imaju Rusija i Putin, i sigurno je da Ukrajina nije bila potpuno sama u toj situaciji. Iako je Europa deklarativno bila za to da se Ukrajina ne prima izravno u NATO, ili je to barem zastupala Njemačka pod Angelom Merkel kao najveća i najutjecajnija članica EU-a, sada se vidi da je logistička podrška Zapada itekako postojala. Jasno je da se Ukrajina ne bi mogla sama obraniti od ogromne i moćne Rusije, ma koliko ruska vojska bila tehnički zaostala, a taktika povijesno prevladana. Da se Ukrajinci nisu imali čime braniti, ipak bi bilo teško zaustaviti ruske tenkove.
Uostalom, sve što se događa zadnjih dana na globalnom planu kad je NATO u pitanju, to potvrđuje. Činjenica da Finska i Švedska danas žele postati članice NATO-a, govori sve. Gradi se zid prema Rusiji, i ujedinjena Europa ima potpuno jasnu poziciju. Sadašnja kopnena granica zapadnog vojnog saveza NATO-a s Rusijom, koja se sada već doživljava kao neprijateljska, udvostručila bi se s 1.300 na 2.600 kilometara ako Finska uđe u NATO. NATO bi tako uvelike povećao istočni bok za obranu, ali s druge strane, dobro uvježbana i dobro opremljena finska vojska bila bi prednost za savez, jer u Finskoj je još uvijek na snazi vojna obveza, i ona bi mogla mobilizirati vojsku od 280.000 vojnika, što je u modernoj Europi velika vojska. Ako bi se savezu pridružila i Švedska, koja nema izravnu granicu s Rusijom, operacije NATO-a u Baltičkom moru bile bi lakše, i tada bi sve zemlje uz Baltik, osim Rusije, pripadale atlantskom savezu. Ne treba puno da se razumije zašto to može biti važno, a jednako je važna i spoznaja da tako geografski velike zemlje poput Finske i Švedske imaju jasnu poziciju o tome da se odriču neutralnosti kako bi iskazale svoj stav i pomogle Zapadu da se zajednički obrani od Putinove politike. S vojnog stajališta, Finska i Švedska spremne su više-manje odmah pristupiti, potvrđuju u sjedištu NATO-a, a ako bi paralelno s tim započeo i proces dobivanja statusa zemlje-kandidata za EU za Ukrajinu, bila bi više nego jasno definirana vojno-politička poruka Zapada prema Putinu.
Tako se čini da je ruska invazija izazvala znatno veći kontraefekt nego je itko u Kremlju mogao i zamisliti prije samo malo više od mjesec i pol dana. Željeli su Ukrajinu, dobit će vlastite vojne gubitke, raspad svoje ekonomije zbog sankcija i vjerojatno na kraju i sunovrat Putinove vlasti. NATO, koji je bio pomalo bespredmetan do prije 50 dana, sada će se samo učvrstiti i ojačati, jednako kao i EU kao prva linija obrane prema Rusiji. Putin će na kraju dobiti sve što nije želio.