Organizatori jučerašnjeg bojkota nisu ni svjesni potencijalnog političkog kapaciteta hrvatskog društva koji su uspjeli aktivirati
Uopće nije važno je li jučerašnji bojkot trgovina zbog neopravdano visokih cijena uspio, a prema podacima Porezne uprave o fiskalizaciji računa itekako je uspio, važna je poruka koju su hrvatski građani jučer poslali, a ta je da nas se prestane raditi budalama! Poruka je prije svega poslana trgovcima, koji od nas rade budale istrošenom pričom da tri godine nisu dizali marže kojima nam kožu gule, a ista je poruka poslana i vladi, koja nas makroekonomskim pokazateljima želi uvjeriti da dobro živimo, a iz mjeseca u mjesec s plaćom možemo kupiti sve manje. Bojkot je bio jedini učinkovit način da se pošalje poruka trgovcima da građani neće kupovati po sadašnjim cijenama i Vladi da se nešto mora promijeniti jer od prosvjeda zbog visokih cijena ne bi bilo puno koristi. Bojkot, osim što je učinkovitiji od prosvjeda, ujedno je i miran i civiliziran način na koji građani mogu izraziti svoje nezadovoljstvo. I pokazati kolika je snaga civilnog društva kad se odluči zainatiti. Tako da su jučer trgovci konačno shvatili koliku moć imaju potrošači kojima je prekipjelo. Bivši izvršni dopredsjednik zagrebačkog prvoligaša rekao bi: »Nećeš, razbojniče!«
Ono što posebno veseli je da trgovci nisu očekivali ovolik odaziv na bojkot koji je iznenadio i same organizatore, potrošačku udrugu »Halo inspektore«, tim više što je ovo prvi put da su se građani odlučili na ovakav oblik protesta. Pitaju se što je dosad radila Agencija za zaštitu tržišnog natjecaja i zašto nisu pokrenuti mehanizmi koji bi utvrdili zašto trgovci dižu cijene dok država spušta PDV na hranu. AZTN bi trebao utvrditi radi li se o kartelnom udruživanju trgovačkih lanaca, budući da je prema jednom istraživanju ispalo da od 20 najosnovnijih proizvoda njih 11 ima istu cijenu kod svih, što mnogima »smrdi« na dogovaranje cijena. Rješenje je stoga vrlo jednostavno – postrožiti kazne i povećati broj nadzora jer će trgovci dizati cijene dokle god mogu, odnosno dokle ih god ne bojkotiramo.
Bojkot trgovina u međuvremenu su podržali sindikati, udruge za zaštitu potrošača, zdušno ga je prigrlila i oporba koja krivca za inflaciju vidi u Vladi, a na kraju i neki ministri, poput resornog Ante Šušnjara. Premijer je pak na sjednici Vlade poručio da će »poruka građana« biti uzeta u obzir kada se bude donosila nova, proširena lista proizvoda s ograničenim cijenama zakazana za idući tjedan, a ministar financija, koji jučer nije išao u dućan, kaže da će analizirati podatke o jučerašnjoj potrošnji »i vidjeti što dalje«.
No, hoće li jučerašnji bojkot natjerati trgovce da snize cijene, odnosno marže? Neće, kaže bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić i dodaje da je važnije od toga da se stvorila atmosfera u kojoj se razgovara o tome da rekordni gospodarski rast (ipak) nije pretočen u standard. Tako je bojkot u stvari i jedini način da građani iskažu frustracije u situaciji kad statistika kaže jedno, Vlada drugo, a cijene u trgovinama nešto što sasvim treće.
U jučerašnjem revoltu građana bitno je primijetiti da ga, Bogu hvala, nisu organizirale nikave političke stranke ni mladež tih istih stranaka, nego isključivo građani bez ikakvog političkog predznaka, i to putem društvenih mreža. Štoviše, bezidejna oporba odmah je uskočila u taj vlak, kao i u onaj Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, jer je shvatila da ovakav potez građana ima daleko veći odjek u javnosti od svih sjednica saborskih odbora i njihovih interpelacija Vladi.
Organizatori jučerašnjeg bojkota nisu ni svjesni potencijalnog političkog kapaciteta hrvatskog društva koji su uspjeli aktivirati. Tko zna, možda se i iz ovog Facebook pokreta izrodi građanska inicijativa koja će prerasti u političku opciju, a možda i stranku, poput Živog zida koji je nastao na krilima Pernarovih Facebook prosvjeda u vrijeme arapskog proljeća 2011. godine (iako arapi tada nisu imali baš neke veze s hrvatskom političkom situacijom). Ili pokreta »U ime obitelji« koji je lijevoj vladi Zorana Milanovića pred nosom uspješno organizirao »katolički« referendum o definiciji braka.
Bojkot trgovina tako je uspio animirati javnost više nego predsjednički ili parlamentarni izbori. Za političare bi bilo dobro da i ovu činjenicu »uzmu u razmatranje«. Građani su rekli svoje, na potezu je država.
Uvodnik
Građani poslali jasnu poruku
Dražen Katalinić
25. siječanj 2025 12:28
Foto Ana Križanec
Organizatori jučerašnjeg bojkota nisu ni svjesni potencijalnog političkog kapaciteta hrvatskog društva koji su uspjeli aktivirati
Uopće nije važno je li jučerašnji bojkot trgovina zbog neopravdano visokih cijena uspio, a prema podacima Porezne uprave o fiskalizaciji računa itekako je uspio, važna je poruka koju su hrvatski građani jučer poslali, a ta je da nas se prestane raditi budalama! Poruka je prije svega poslana trgovcima, koji od nas rade budale istrošenom pričom da tri godine nisu dizali marže kojima nam kožu gule, a ista je poruka poslana i vladi, koja nas makroekonomskim pokazateljima želi uvjeriti da dobro živimo, a iz mjeseca u mjesec s plaćom možemo kupiti sve manje. Bojkot je bio jedini učinkovit način da se pošalje poruka trgovcima da građani neće kupovati po sadašnjim cijenama i Vladi da se nešto mora promijeniti jer od prosvjeda zbog visokih cijena ne bi bilo puno koristi. Bojkot, osim što je učinkovitiji od prosvjeda, ujedno je i miran i civiliziran način na koji građani mogu izraziti svoje nezadovoljstvo. I pokazati kolika je snaga civilnog društva kad se odluči zainatiti. Tako da su jučer trgovci konačno shvatili koliku moć imaju potrošači kojima je prekipjelo. Bivši izvršni dopredsjednik zagrebačkog prvoligaša rekao bi: »Nećeš, razbojniče!«
Ono što posebno veseli je da trgovci nisu očekivali ovolik odaziv na bojkot koji je iznenadio i same organizatore, potrošačku udrugu »Halo inspektore«, tim više što je ovo prvi put da su se građani odlučili na ovakav oblik protesta. Pitaju se što je dosad radila Agencija za zaštitu tržišnog natjecaja i zašto nisu pokrenuti mehanizmi koji bi utvrdili zašto trgovci dižu cijene dok država spušta PDV na hranu. AZTN bi trebao utvrditi radi li se o kartelnom udruživanju trgovačkih lanaca, budući da je prema jednom istraživanju ispalo da od 20 najosnovnijih proizvoda njih 11 ima istu cijenu kod svih, što mnogima »smrdi« na dogovaranje cijena. Rješenje je stoga vrlo jednostavno – postrožiti kazne i povećati broj nadzora jer će trgovci dizati cijene dokle god mogu, odnosno dokle ih god ne bojkotiramo.
Bojkot trgovina u međuvremenu su podržali sindikati, udruge za zaštitu potrošača, zdušno ga je prigrlila i oporba koja krivca za inflaciju vidi u Vladi, a na kraju i neki ministri, poput resornog Ante Šušnjara. Premijer je pak na sjednici Vlade poručio da će »poruka građana« biti uzeta u obzir kada se bude donosila nova, proširena lista proizvoda s ograničenim cijenama zakazana za idući tjedan, a ministar financija, koji jučer nije išao u dućan, kaže da će analizirati podatke o jučerašnjoj potrošnji »i vidjeti što dalje«.
No, hoće li jučerašnji bojkot natjerati trgovce da snize cijene, odnosno marže? Neće, kaže bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić i dodaje da je važnije od toga da se stvorila atmosfera u kojoj se razgovara o tome da rekordni gospodarski rast (ipak) nije pretočen u standard. Tako je bojkot u stvari i jedini način da građani iskažu frustracije u situaciji kad statistika kaže jedno, Vlada drugo, a cijene u trgovinama nešto što sasvim treće.
U jučerašnjem revoltu građana bitno je primijetiti da ga, Bogu hvala, nisu organizirale nikave političke stranke ni mladež tih istih stranaka, nego isključivo građani bez ikakvog političkog predznaka, i to putem društvenih mreža. Štoviše, bezidejna oporba odmah je uskočila u taj vlak, kao i u onaj Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima, jer je shvatila da ovakav potez građana ima daleko veći odjek u javnosti od svih sjednica saborskih odbora i njihovih interpelacija Vladi.
Organizatori jučerašnjeg bojkota nisu ni svjesni potencijalnog političkog kapaciteta hrvatskog društva koji su uspjeli aktivirati. Tko zna, možda se i iz ovog Facebook pokreta izrodi građanska inicijativa koja će prerasti u političku opciju, a možda i stranku, poput Živog zida koji je nastao na krilima Pernarovih Facebook prosvjeda u vrijeme arapskog proljeća 2011. godine (iako arapi tada nisu imali baš neke veze s hrvatskom političkom situacijom). Ili pokreta »U ime obitelji« koji je lijevoj vladi Zorana Milanovića pred nosom uspješno organizirao »katolički« referendum o definiciji braka.
Bojkot trgovina tako je uspio animirati javnost više nego predsjednički ili parlamentarni izbori. Za političare bi bilo dobro da i ovu činjenicu »uzmu u razmatranje«. Građani su rekli svoje, na potezu je država.