Jedina mjera nečijeg istupa u Saboru, i jedini koji mu za to trebaju izricati bilo kakve sankcije su birači. Ako je odstupio od onog za što se zauzimao kada se kandidirao ili ako je zaista pretjerao u vrijeđanjima, postoji velika šansa da neće biti ponovo izabran
Pomalo neočekivano politički burno kasno ljeto dovelo je do toga da je i početak jesenskog zasjedanja Sabora protekao u prilično burnim raspravama. Blago rečeno. Uvrede lete na sve strane. Krši se Poslovnik izravno i neizravno, ali ustrajno i redovito. Zastupnici manje vremena troše na rasprave u kojima analiziraju zakonske tekstove i ostale dokumente koji dolaze pred njih, a puno više na međusobne uvrede i polemike koje i prečesto idu ipak preko granice komunikacije u predstavničkom tijelu. Sve su ove pojavnosti natjerale predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da na njih ukaže i naglasi potrebu radikalne izmjene Poslovnika. Međutim i sam priznaje da bi to bila nemoguća misija u drugoj polovini mandata ovog saziva Sabora. I da će bilo kakva promjena trebati sačekati vrijeme nakon sljedećih parlamentarnih izbora, ma kada oni na kraju bili.
Jandrokovićevi su motivi jasni. Povjerenje građana u politiku i političare ionako je na krajnje niskoj razini. Dogodilo se to ponajviše zbog bezbroj korupcijskih afera koje su u zadnje vrijeme zapljusnule domaću javnost. Sva ta uhićenja zaista traumatiziraju javnost. Posebno je naravno sočna bila ova nedavna u Ini gdje je u igri bilo, i uostalom još je uvijek, preko milijardu kuna. Akteri ovih afera visoki su dužnosnici, aktivni i bivši ministri, ili ljudi koje su oni postavili na visoke dužnosti. A ovi ih onda iskoristili za osobno bogaćenje i loptanje sa stotinama milijuna kuna. Istovremeno građani žive sve lošije i teže, što je posljedica niza loših poteza svih dosadašnjih Vlada, ali i vanjskih faktora od kojih je zadnji ovaj nesretni rat u Ukrajini. Tako da onda većini građana sve to još teže pada kad vide da oni od kojih traže pomoć svoje vrijeme trate međusobnim vrijeđanjem umjesto da prionu radu za opće dobro.
A građani su tu tek djelomično u pravu. Stvar je u tome što je parlamentarizam u Hrvata još uvijek krhka i nova biljka. Pa većina građana do kraja ne shvaća koja je sve njegova uloga. Nije to ni čudno. Pa prije samo 32 godine uspjeli smo izabrati svoj prvi parlament na općim, izravnim i višestranačkim izborima. Taj se prvi saborski saziv iz 1990. nije ni stigao naviknuti na novu stvarnost kada je započeo rat i sve što je s njim u vezi. Dok padaju bombe, puca se i ljudi ginu, zaista nije nikakva društvena tema raspravljati o delikatnostima i finesama parlamentarizma.
Pa građani nisu imali ni vremena ni mogućnosti naviknuti se na to da imaju predstavničko tijelo i što bi ono trebalo raditi. Da parlamentarci nisu oni najpametniji i najsposobniji među nama, već oni koje smo u parlament izabrali. A to je manje-više presjek stanovništva. A drugo je to da osnovni posao saborskih zastupnika nije analizirati zakonske prijedloge i donositi zakone. Oni su u prvom redu predstavnici naroda koji u parlament donose različita mišljenja i svjetonazore zbog kojih su ih njihovi birači i izabrali. I to je onda izvor brojnih prepirki i svađa koje su uostalom legitimni način političke borbe. Jedina mjera nečijeg istupa u Saboru, i jedini koji mu za to trebaju izricati bilo kakve sankcije su birači. Ako je odstupio od onog za što se zauzimao kada se kandidirao ili ako je zaista pretjerao u vrijeđanjima, postoji velika šansa da neće biti ponovo izabran.
Mora se, nažalost, priznati i da su krivom razumijevanju građana kada je u pitanju uloga parlamenta pridonijeli i sami mediji. Najlakše je snimiti polupraznu sabornicu i onda napisati tekst ili napraviti televizijski prilog. To je zgodno i efektno, svatko će to pročitati ili pogledati, ali ne daje nikakvu suštinsku informaciju o tome što se u Saboru zaista događa. Nije najbolji zastupnik onaj tko je cijelo vrijeme u sabornici i po cijele dane raspravlja o svemu i svačemu. Od čega o barem 90 posto nema blagog pojma. Jedan parlament je puno kompleksnija stvar od toga koliko je fotelja u kojem trenutku popunjeno u prostoriji za raspravu. Parlamenti su u principu redovito prazni u većini demokratskih država. I nitko od toga ne radi dramu. Jer nije najvažnija stvar za ocjenu rada nekog parlamentaraca. A što se tiče promjena Poslovnika, one jesu potrebne, ali čak i kada se jednog dana donesu, neće bitno promijeniti percepciju građana.
Uvodnik
Građani još uvijek ne shvaćaju ulogu Sabora
Zlatko Crnčec
28. rujan 2022 16:14
Foto Patrik Macek/PIXSELL
Jedina mjera nečijeg istupa u Saboru, i jedini koji mu za to trebaju izricati bilo kakve sankcije su birači. Ako je odstupio od onog za što se zauzimao kada se kandidirao ili ako je zaista pretjerao u vrijeđanjima, postoji velika šansa da neće biti ponovo izabran
Pomalo neočekivano politički burno kasno ljeto dovelo je do toga da je i početak jesenskog zasjedanja Sabora protekao u prilično burnim raspravama. Blago rečeno. Uvrede lete na sve strane. Krši se Poslovnik izravno i neizravno, ali ustrajno i redovito. Zastupnici manje vremena troše na rasprave u kojima analiziraju zakonske tekstove i ostale dokumente koji dolaze pred njih, a puno više na međusobne uvrede i polemike koje i prečesto idu ipak preko granice komunikacije u predstavničkom tijelu. Sve su ove pojavnosti natjerale predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da na njih ukaže i naglasi potrebu radikalne izmjene Poslovnika. Međutim i sam priznaje da bi to bila nemoguća misija u drugoj polovini mandata ovog saziva Sabora. I da će bilo kakva promjena trebati sačekati vrijeme nakon sljedećih parlamentarnih izbora, ma kada oni na kraju bili.
Jandrokovićevi su motivi jasni. Povjerenje građana u politiku i političare ionako je na krajnje niskoj razini. Dogodilo se to ponajviše zbog bezbroj korupcijskih afera koje su u zadnje vrijeme zapljusnule domaću javnost. Sva ta uhićenja zaista traumatiziraju javnost. Posebno je naravno sočna bila ova nedavna u Ini gdje je u igri bilo, i uostalom još je uvijek, preko milijardu kuna. Akteri ovih afera visoki su dužnosnici, aktivni i bivši ministri, ili ljudi koje su oni postavili na visoke dužnosti. A ovi ih onda iskoristili za osobno bogaćenje i loptanje sa stotinama milijuna kuna. Istovremeno građani žive sve lošije i teže, što je posljedica niza loših poteza svih dosadašnjih Vlada, ali i vanjskih faktora od kojih je zadnji ovaj nesretni rat u Ukrajini. Tako da onda većini građana sve to još teže pada kad vide da oni od kojih traže pomoć svoje vrijeme trate međusobnim vrijeđanjem umjesto da prionu radu za opće dobro.
A građani su tu tek djelomično u pravu. Stvar je u tome što je parlamentarizam u Hrvata još uvijek krhka i nova biljka. Pa većina građana do kraja ne shvaća koja je sve njegova uloga. Nije to ni čudno. Pa prije samo 32 godine uspjeli smo izabrati svoj prvi parlament na općim, izravnim i višestranačkim izborima. Taj se prvi saborski saziv iz 1990. nije ni stigao naviknuti na novu stvarnost kada je započeo rat i sve što je s njim u vezi. Dok padaju bombe, puca se i ljudi ginu, zaista nije nikakva društvena tema raspravljati o delikatnostima i finesama parlamentarizma.
Pa građani nisu imali ni vremena ni mogućnosti naviknuti se na to da imaju predstavničko tijelo i što bi ono trebalo raditi. Da parlamentarci nisu oni najpametniji i najsposobniji među nama, već oni koje smo u parlament izabrali. A to je manje-više presjek stanovništva. A drugo je to da osnovni posao saborskih zastupnika nije analizirati zakonske prijedloge i donositi zakone. Oni su u prvom redu predstavnici naroda koji u parlament donose različita mišljenja i svjetonazore zbog kojih su ih njihovi birači i izabrali. I to je onda izvor brojnih prepirki i svađa koje su uostalom legitimni način političke borbe. Jedina mjera nečijeg istupa u Saboru, i jedini koji mu za to trebaju izricati bilo kakve sankcije su birači. Ako je odstupio od onog za što se zauzimao kada se kandidirao ili ako je zaista pretjerao u vrijeđanjima, postoji velika šansa da neće biti ponovo izabran.
Mora se, nažalost, priznati i da su krivom razumijevanju građana kada je u pitanju uloga parlamenta pridonijeli i sami mediji. Najlakše je snimiti polupraznu sabornicu i onda napisati tekst ili napraviti televizijski prilog. To je zgodno i efektno, svatko će to pročitati ili pogledati, ali ne daje nikakvu suštinsku informaciju o tome što se u Saboru zaista događa. Nije najbolji zastupnik onaj tko je cijelo vrijeme u sabornici i po cijele dane raspravlja o svemu i svačemu. Od čega o barem 90 posto nema blagog pojma. Jedan parlament je puno kompleksnija stvar od toga koliko je fotelja u kojem trenutku popunjeno u prostoriji za raspravu. Parlamenti su u principu redovito prazni u većini demokratskih država. I nitko od toga ne radi dramu. Jer nije najvažnija stvar za ocjenu rada nekog parlamentaraca. A što se tiče promjena Poslovnika, one jesu potrebne, ali čak i kada se jednog dana donesu, neće bitno promijeniti percepciju građana.