Uvodnik

Grad koji nije volio svoje ljude

Tihana Tomičić

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno se sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju

placeholder


U zadnjim minutama zadnjeg poluvremena svog mandata, prije povlačenja iz svijeta politike, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel predstavio je proračun za 2021. koji je u okolnostima krize više nego ambiciozan, i brojka ukupnih prihoda i rashoda kreće se na oko milijardu i dvjesto milijuna kuna za sve korisnike proračuna. Iz toga bi mnogi zaključili kako se radi o klasičnom predizbornom proračunu – u svibnju su izbori, na tim izborima Obersnel više neće biti kandidat, ali će se vladajući SDP rukama i nogama boriti da zadrži vlast u gradu kojim vlada otkako je svijeta i vijeka, stoga je i proračun predložen ambiciozno.



Cinici bi rekli da će novi gradonačelnik, bio to Marko Filipović iz SDP-a ili bilo koji drugi ako dođe do promjena u Rijeci, za svoj prvi zadatak imati rebalans ovakvog budžeta. No, proračun prvo treba usvojiti na Gradskom vijeću, a uoči sjednice što će biti održana sredinom prosinca, u jednom sektoru počela su se događati prava – čuda. U gradu u kojem uvijek sve teče kao po špagici, jer su i sport i kultura i nevladin sektor čvrstom mrežom vezani uz proračun i politiku koju vodi SDP desetljećima, pokazalo se ovih dana da sportaši nisu zadovoljni ponuđenim i da smatraju da Grad upravo na prijedlogu budžeta za sport pokazuje pravo lice. Lice grada koji nije volio svoje ljude.


Radi se, naime, o tome da se, dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju. Tako je 2008. na ukupni proračun Grada od 960 milijuna kuna za javne potrebe u sportu osigurano preko 19 milijuna kuna, ili oko 2,2 posto ukupnog proračuna, dok se za 2021. godinu na proračunu od skoro 1,2 milijarde, za javne potrebe u sportu planira tek 10 milijuna kuna, ili 0,89 posto proračuna. Ljudi koji se u to razumiju, tvrde da su se u tih trinaest godina, od 2008. do 2021. godine, javne potrebe u sportu smanjile za 46 posto, dok je istovremeno gradski proračun povećan za 23 posto. A kad se kaže »javne potrebe u sportu« to se ne odnosi na skupo plaćene profesionalce, osim onih koji su svrstani u kategoriju tzv. nositelja kvalitete i koji su malobrojni, nego na mlade, djecu i invalide. Na 12.000 djece koji treniraju u klubovima, umjesto da se zadržavaju na ulicama.





Sve je rezultiralo pobunom u Riječkom sportskom savezu, gdje su svi članovi s pravom glasa od imena, bivši olimpijci i ljudi koji su i Rijeku i Hrvatsku proslavljali na terenima u svijetu, zaključili kako proračun treba odbiti, a vodeće ljude resora pozvali da odstupe. I oni priznaju da djeca treniraju u hladnim, negrijanim dvoranama. Pritom iz vrha RSS-a tvrde da su smanjena sredstva jedino za nositelje kvalitete, no oni sami kažu da nije tako, da su žrtve ovakve gradske politike upravo djeca i mladi, koji ionako zbog korone sjede mjesecima neaktivni u kućama, a klubovi u kojima treniraju raspadaju se i ne mogu osigurati financijsku podlogu za normalne uvjete rada. Stoga se u resoru sporta u Rijeci ovih dana događa pravi lom, a roditelji te djece, kojih je dakle dvadesetak tisuća, jako dobro znaju o čemu je ovdje riječ. Oni su svi birači na izborima, i zato ova tema itekako ima veze s lokalnim izborima koji će se dogoditi za točno šest mjeseci.


A čini se da je sport samo prvi pijetao koji je kukuriknuo. Za očekivati je da se na ovim izborima otvore ne samo teme sporta i financiranja »običnih građana« u toj sferi, nego i brojne druge teme koje će pokazati stvarno stanje riječkog proračuna. Oporba godinama govori da je riječ o faktičkom bankrotu, koji se ispod radara javnosti drži reprogramiranjem kredita i zaduženjima putem gradskih tvrtki (što se onda ne knjiži kroz sam proračun), a prvi primjer, ovaj sa sportom, jasno pokazuje kakvo je realno stanje na terenu – klubovi na rubu preživljavanja, dvorane bez grijanja, treninzi djece tek nakon 21 sat navečer, itd. Za očekivati je da se do izbora otvore i pitanja vezana uz druge resore, od stanja u Autotroleju, preko cijena grijanja, poskupljenja zbrinjavanja otpada, financijskog stanja u HNK Ivana pl. Zajca itd.
Daleko je to od olimpijskog duha koji kaže »važno je sudjelovati« – bit će itekako važno i tko će pobijediti.