Goranski vidikovac

MARINKO KRMPOTIĆ Gorski kotar je Hrvatska

Marinko Krmpotić

Ravna Gora / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Ravna Gora / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Kako država namjerava pomoći brdsko-planinskim područjima? U javnosti već predstavljen nacrt novog »brdskog« zakona više je, bar za sada, znak dobre volje Vlade, nego dokument koji će konkretno pomoći ljudima koji žive u gorskim dijelovima Hrvatske

placeholder


Iako možda na prvi pogled zvuči kao pretjerivanje, donošenje novog Zakona o brdsko-planinskom području moglo bi biti pokazatelj smjera u kojem bi trebale krenuti i brojne druge zakonske regulative u Hrvatskoj.


Naime, put izlaska iz krize i zaostajanja brdsko-planinskih područja, možda bi mogao biti i put poboljšanja stanja i za cijelu Hrvatsku. Jer, trenutačno su u krizi i Hrvatska i, pogotovo, njena brdsko-planinska područja, a za iskorake i izlaz iz teškog stanja mijenjati treba puno toga, prije svega zakone.


Uzmemo li kao primjer brdsko-planinskih područja Gorski kotar – a boljeg primjera za zemljopisnu odrednicu spomenutog zakonskog akta nema – onda je stanje u osnovnim okvirima ovakvo: već gotovo pola stoljeća svaki popis stanovništva svjedoči o sve većem padu broja stanovnika, a posljednjih je godina stanje dramatično pogoršano odlascima mladih u inozemstvo; privatizacija i pretvorba još devedesetih uništila je najveći dio privrede, poduzetnika i obrtnika sve je manje, i muku muče s davanjima prema državi; škole broje sve manje učenika, a groblja se šire…. Stavite li ispred svega navedenog umjesto pojma Gorski kotar, pojam Hrvatska – ništa se bitnije neće promijeniti – i Gorski kotar i Hrvatska u teškom su stanju.




Kako država namjerava pomoći brdsko-planinskim područjima? U javnosti već predstavljen nacrt novog »brdskog« zakona više je, bar za sada, znak dobre volje Vlade, nego dokument koji će konkretno pomoći ljudima koji žive u gorskim dijelovima Hrvatske.


Navodno će konkretne oblike beneficija i olakšica ponuditi Program mjera koji bi trebao biti sastavni dio Zakona o brdsko-planinskom području, ali pojedinosti o tom Programu još nisu poznate.


Naravno, Gorani i svi ostali svrstani u okvire »brdskog« zakona nadaju se da će neki od njihovih brojnih prijedloga pronaći put do tog Programa mjera, koji će se mijenjati svake godine i prilagođavati potrebama na terenu.


Do sada poznati prijedlozi goranskih načelnika u svom su temelju najčešće vezani uz jednu riječ – decentralizacija. Potpuno opravdano Gorani traže da puno više od dohotka koji se stvara na goranskom području tu i ostaje, odnosno da porezi budu blaži; predlažu da državne firme koje dohodak ostvaruju na njihovom području puno više ostavljaju tu gdje zarađuju; traže olakšice vezane uz posebne uvjete (snijeg, hladnoća…) koji bitno otežavaju i poskupljuju život; inzistiraju na olakšicama i pogodnostima (10 posto veća plaća za prosvjetare i liječnike, manji porezi za obrtnike…) koje će ljude motivirati ne samo da ostaju, već i da dolaze u brdsko-planinske krajeve koji će, ne bude li takvog odnosa, u sve većoj mjeri ostajati bez ljudi.


Pokušamo li iznova ispred svih navedenih zahtjeva umjesto pojma Gorski kotar staviti pojam Hrvatska, opet dolazimo do sličnog zaključka. Sve što treba Gorskom kotaru i brdsko-planinskim područjima, treba i Hrvatskoj, s izuzetkom Zagreba koji je, zna se, država u državi.