Da nema LNG terminala ovdje pod našim nosom, upitno je kako bi se u preraspodjeli snaga u Europi Hrvatska provela s opskrbom plina. Ovako smo ipak sigurni, cijene neće podivljati kao da terminal nemamo
Nije prošlo tako puno vremena, svega četiri godine, otkako su se na riječkom Korzu održavali prosvjedi protiv gradnje LNG terminala u Omišlju, a danas se situacija na globalnoj karti toliko okrenula da bi svi oni koji su tada izašli na Korzo sada vjerojatno rado otišli pred Bijelu kuću u Washingtonu i Joea Bidena na koljenima molili neka brzo požuri i baš u Omišlju sagradi još veći i ljepši LNG terminal za prihvat američkog i drugog plina. Svaka čast demonstracijama i demokraciji, ali evo bilo je pameti da se LNG ipak sagradi i da Hrvatska ostane energetski neovisna. Da nema LNG terminala ovdje pod našim nosom, upitno je kako bi se u preraspodjeli snaga u Europi Hrvatska provela s opskrbom plina. Ovako smo ipak sigurni, cijene neće podivljati kao da terminal nemamo.
Ukrajinski rat potpuno je, eto, promijenio potrebe Europe za plinom jer postaje realnost da ćemo uskoro vjerojatno ostati bez ruskoga plina. Ne samo mi, nego cijela Europa. I ne samo da ćemo bez njega ostati odlukom Rusije, nego EU sad više i ne želi Putinov plin. Želi ga ekonomski dokrajčiti, a njegovog se plina »otarasiti«, kako je doslovno jučer rekla Ursula von der Leyen. To znači da on mora biti nadoknađen iz drugih dobavnih pravaca, a to u prvom redu znači američku pomoć. Jučer je objavljeno, nakon sastanka Von der Leyen i Bidena, kako će SAD raditi na tome da već ove godine opskrbe tržišta EU-a s 15 milijardi kubnih metara ukapljenoga prirodnog plina (dakle LNG-a), dok Europa nastoji potpuno prekinuti ovisnost o opskrbi ruskim plinom. Biden i Von der Leyen također su najavili sastavljanje radne skupine za smanjenje europske ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima. Dapače, plan je da europske države uz pomoć Amerike dobivaju tih 50 milijardi kubnih metara dodatnog LNG-a godišnje, barem do 2030. godine. EU je već pojačao napore da osigura više LNG-a nakon pregovora s većim brojem država dobavljača, što je rezultiralo rekordnim isporukama od 10 milijardi kubnih metara LNG-a u više od 120 brodova u siječnju. Ovaj mjesec američke isporuke narasle su na 4,4 milijarde kubnih metara, oko dvostruko više od normalne isporuke za siječanj.
Poznato je da se svega oko 10 posto potreba EU-a za plinom podmiruje domaćom proizvodnjom. Rusija pak opskrbljuje oko 41 posto ostatka potreba, a ako politička odluka ostane ovako striktna i stroga prema Rusiji, tu ogromnu razliku trebat će hitno nadoknaditi. Što to znači? Gradnju dodatnog bloka LNG terminala u Omišlju, a potencijalno i veliku šansu za hrvatsku brodogradnju ako se uspije ugurati na to tržište i ako hrvatski škverovi postanu kapacitirani za to.
Na spomenutim prosvjedima protiv LNG terminala na Krku lokalna vlast i lokalno stanovništvo inzistirali su da se gradi kopneni, ukopani LNG terminal jer da će veliki brodovi biti smetnja turizmu i pogledu na Omišalj. Tvrdili su i kako tada terminal može biti i veći, jer bi bilo sagrađeno više većih tankova. Sada očito prethodi razdoblje u kojem bi lokalna vlast, ako je racionalna, trebala pozvati Vladu da upravo u Omišlju sagradi veći, novi terminal, na kopnenom dijelu, ondje gdje već postoji. Upravo činjenica da terminal u Hrvatskoj već postoji najveća je prednost Hrvatske u ovom trenutku pred drugim državama koje će biti zainteresirane da postanu bazom za takve nove terminale. Naravno, ovaj postojeći mora dobiti veći kapacitet prekrcaja za početak, a onda se može razmišljati dalje.
Dio država poput Španjolske ili Italije još imaju slobodnih kapaciteta na svojim terminalima, i to će se maksimalizirati, ali sada bi bilo korisno da se iskoristi postojeća lokacija te se upravo ona pojača. Njemačka tek traži lokacije za svoje buduće terminale, a Hrvatska je već ima, ako se bude još gradilo. Dapače, u trenutku kad su se vodile polemike oko toga treba li terminal biti kopneni ili morski već su postojali prostorni planovi za kopneni terminal – tu dokumentaciju može se brzo aktualizirati, bude li potrebe za tim. A potrebe sigurno ima, jer Europa sada počinje voditi potpuno novu energetsku politiku, koja je mnogo koherentnija nego dosad, i pruža se prilika za novim, velikim energetskim investicijama u Hrvatsku. Ovu situaciju treba pod hitno iskoristiti.
Uvodnik
Gdje su sada protivnici LNG-a?
Tihana Tomičić
26. ožujak 2022 15:37
Foto Nel Pavletic/PIXSELL
Da nema LNG terminala ovdje pod našim nosom, upitno je kako bi se u preraspodjeli snaga u Europi Hrvatska provela s opskrbom plina. Ovako smo ipak sigurni, cijene neće podivljati kao da terminal nemamo
Nije prošlo tako puno vremena, svega četiri godine, otkako su se na riječkom Korzu održavali prosvjedi protiv gradnje LNG terminala u Omišlju, a danas se situacija na globalnoj karti toliko okrenula da bi svi oni koji su tada izašli na Korzo sada vjerojatno rado otišli pred Bijelu kuću u Washingtonu i Joea Bidena na koljenima molili neka brzo požuri i baš u Omišlju sagradi još veći i ljepši LNG terminal za prihvat američkog i drugog plina. Svaka čast demonstracijama i demokraciji, ali evo bilo je pameti da se LNG ipak sagradi i da Hrvatska ostane energetski neovisna. Da nema LNG terminala ovdje pod našim nosom, upitno je kako bi se u preraspodjeli snaga u Europi Hrvatska provela s opskrbom plina. Ovako smo ipak sigurni, cijene neće podivljati kao da terminal nemamo.
Ukrajinski rat potpuno je, eto, promijenio potrebe Europe za plinom jer postaje realnost da ćemo uskoro vjerojatno ostati bez ruskoga plina. Ne samo mi, nego cijela Europa. I ne samo da ćemo bez njega ostati odlukom Rusije, nego EU sad više i ne želi Putinov plin. Želi ga ekonomski dokrajčiti, a njegovog se plina »otarasiti«, kako je doslovno jučer rekla Ursula von der Leyen. To znači da on mora biti nadoknađen iz drugih dobavnih pravaca, a to u prvom redu znači američku pomoć. Jučer je objavljeno, nakon sastanka Von der Leyen i Bidena, kako će SAD raditi na tome da već ove godine opskrbe tržišta EU-a s 15 milijardi kubnih metara ukapljenoga prirodnog plina (dakle LNG-a), dok Europa nastoji potpuno prekinuti ovisnost o opskrbi ruskim plinom. Biden i Von der Leyen također su najavili sastavljanje radne skupine za smanjenje europske ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima. Dapače, plan je da europske države uz pomoć Amerike dobivaju tih 50 milijardi kubnih metara dodatnog LNG-a godišnje, barem do 2030. godine. EU je već pojačao napore da osigura više LNG-a nakon pregovora s većim brojem država dobavljača, što je rezultiralo rekordnim isporukama od 10 milijardi kubnih metara LNG-a u više od 120 brodova u siječnju. Ovaj mjesec američke isporuke narasle su na 4,4 milijarde kubnih metara, oko dvostruko više od normalne isporuke za siječanj.
Poznato je da se svega oko 10 posto potreba EU-a za plinom podmiruje domaćom proizvodnjom. Rusija pak opskrbljuje oko 41 posto ostatka potreba, a ako politička odluka ostane ovako striktna i stroga prema Rusiji, tu ogromnu razliku trebat će hitno nadoknaditi. Što to znači? Gradnju dodatnog bloka LNG terminala u Omišlju, a potencijalno i veliku šansu za hrvatsku brodogradnju ako se uspije ugurati na to tržište i ako hrvatski škverovi postanu kapacitirani za to.
Na spomenutim prosvjedima protiv LNG terminala na Krku lokalna vlast i lokalno stanovništvo inzistirali su da se gradi kopneni, ukopani LNG terminal jer da će veliki brodovi biti smetnja turizmu i pogledu na Omišalj. Tvrdili su i kako tada terminal može biti i veći, jer bi bilo sagrađeno više većih tankova. Sada očito prethodi razdoblje u kojem bi lokalna vlast, ako je racionalna, trebala pozvati Vladu da upravo u Omišlju sagradi veći, novi terminal, na kopnenom dijelu, ondje gdje već postoji. Upravo činjenica da terminal u Hrvatskoj već postoji najveća je prednost Hrvatske u ovom trenutku pred drugim državama koje će biti zainteresirane da postanu bazom za takve nove terminale. Naravno, ovaj postojeći mora dobiti veći kapacitet prekrcaja za početak, a onda se može razmišljati dalje.
Dio država poput Španjolske ili Italije još imaju slobodnih kapaciteta na svojim terminalima, i to će se maksimalizirati, ali sada bi bilo korisno da se iskoristi postojeća lokacija te se upravo ona pojača. Njemačka tek traži lokacije za svoje buduće terminale, a Hrvatska je već ima, ako se bude još gradilo. Dapače, u trenutku kad su se vodile polemike oko toga treba li terminal biti kopneni ili morski već su postojali prostorni planovi za kopneni terminal – tu dokumentaciju može se brzo aktualizirati, bude li potrebe za tim. A potrebe sigurno ima, jer Europa sada počinje voditi potpuno novu energetsku politiku, koja je mnogo koherentnija nego dosad, i pruža se prilika za novim, velikim energetskim investicijama u Hrvatsku. Ovu situaciju treba pod hitno iskoristiti.