Vremena su, eto, takva došla da je vijest o nestanku naftne platforme zrela za prve sekunde 35. minute Dnevnika. Ali, ne brinite se, nema frke, a ako frke i ima, frka nije Ivana D, već je Frka Petešić
Da ne bi gdjekojeg gledatelja starog kova, onog što još uvijek misli da Dnevnik počinje iza crtića u 19.30 i što novine čita od pozadi uvjeren da je naslovnica rezervirana za bitno, svega mu ako ne bi promakla vijest da je Ivana D jednostavno nestala.
Naftna platforma teška mali milijun kilograma i pola milijuna kuna jednostavno je odlučila nestati, a to je starom, koji za radnoga vijeka vario velike nogare sličnih platformi, bilo, najblaže rečeno, nevjerojatno. Pa je u čudu gledao Dnevnik javnog servisa ne vjerujući svojom ušima u vijest da je cijela jedna platforma nestala, a onda i ne vjerujući svojim očima u brojke koje kažu da je vitka voditeljica središnje informativne emisije o nestanku cijele jedne platforme nonšalantno progovorila nakon što je prošlo ravno 34.09 minuta Dnevnika.
»Gdje je platforma«, zapitala se novinarka koja je radila prilog za tu 35. minutu Dnevnika. O kako se tu samo moglo svega kazati, tim više što nevrijeme nije bilo neizdrživo i nepodnošljivo za takvu jednu grdosiju. Možda ju je kovitlac kakav odnio kao onu kućicu u Čarobnjaku iz Oza koja je poklopila zlu vješticu, možda je koji vispren trgovac starim željezom nanjušio da mu više vrijedi ispiljena u dijelove nego u totalu pa sve dogovorio s naftnim nam gigantom, a možda su, zašto ne, mali zeleni odlučili svemu stati na kraj tako što će ovaj narod pameti dozvati misterijom. No, od svega ne bi u prilogu išta. Istraga će, kako to obično u izvještajima središnjeg Dnevnika vele, pokazati što je uzrok i gdje je starudija. Od svega, zapravo, ostade tek rečenica novinarke koja je u jednom trenu konstatirala kako nitko ne zna gdje je Ivana D jer je »izgubljen svaki komunikacijski i navigacijski kontakt s objektom«.
Ne(i)ma frke
Vremena su, eto, takva došla da je vijest o nestanku naftne platforme zrela za prve sekunde 35. minute Dnevnika. Ali, ne brinite se, nema frke, a ako frke i ima, frka nije Ivana D, već je Frka Petešić! Slučajno ili ne, u ponedjeljak navečer, taman kad se nevrijeme spremalo ludovati na moru u koje je uronjena noga Ivane D, predstojnik premijerova ureda Zvonimir Frka Petešić krenuo je zivkati žustro ni manje ni više nego članove vladinog Znanstvenog savjeta za borbu protiv korone. Savjet ima 13 članova, no predstojnik zove njih pet, da bi mu se javilo njih troje. Ura je kasna, tko će se svakom na telefon javljati, ako nije član obitelji uže. I kreće ludilo. I staju tiskarski strojevi. Jer, jedan poziv mijenja sve. Ovaj konkretno mijenja sastav Savjeta za vazda s obzirom na to da se Frka Petešić odlučio petorici znanstvenika/ica zahvaliti na suradnji.
Sutra zato donosi jedan od najbizarnijih televizijskih uprizorenja ikad na našim malim ekranima. Predstojnik ureda koji je večer prije zahvalio na suradnji znanstvenicima, izašao je pred novinare da bi im objasnio, ha, sve! Objašnjenje je trajalo 40 minuta!? Za tih 40 minuta naučili smo da postoji razlika između ‘zahvaliti’ i ‘zahvaliti se’. Dalo se naslutiti tu još štošta, recimo da je predstojnika ureda ojadilo to što je petoro članova savjeta stavilo svoj potpis na Apel za bolje upravljanje epidemiološkom situacijom. Njih 26 svjetski znanih znanstvenika sročilo je, naime, apel pa se pod njega potpisalo, među ostalim nezadovoljni onim što država čini. I predstojnik je to doživio kao izdaju, ili kao udarac na svoj ego, kad je već on taj koji ih je u savjet, valjda u ime premijerovo, okupio.
Bilo je tu u njegovu govoru i kontradiktornosti, poput one da se znanstvenike guralo da idu među puk i u medije i šire vjeru kontrakovidovu, ali se pri tom računalo da će paziti da ne idu kontra onog što se u Savjetu zbori. Uglavnom, nakon 40 minuta ostalo je novinarima pitati Frku Petešića je li se on to upravo posuo pepelom. Odgovora ne bi, ali nas je barem predstojnik velikodušno odlučio poštedjeti novih 40 minuta pojašnjenja onog što je u prvih 40 minuta ‘objasnio’. I ta je vijest, taj je ekspoze, zaslužio, dakako, prve minute Dnevnika. Možda i s pravom, jer možda bolje nismo ni zaslužili.
Važna utakmica
Ova je priča s predstojnikom ureda i njegovim znanstvenim jatom važna jer ju je lako prepričati nogometnim rječnikom, a mi taj rječnik toliko volimo da se njime, recimo, služi i ministrica kulture kad priča o kazalištu u doba korone. Uzmimo da je Frka Petešić selektor nogometne izabrane vrste. Nitko ne zna kako i zašto, ali ako su serviseri klima bili selektori, može i geograf sa simpatičnim akcentom. Jedina je nevolja što u tim i takvim slučajevima najčešće netko drugi vuče konce iza zastora, ili s potkrovlja. Drugi je fakat da je Hrvatska mala zemlja i da nogometaša, baš kao i znanstvenika, onih s potencijalom da im u rukama završi Zlatna lopta, ima taman da se složi dobra repka. Biti nogometni selektor, a u reprezentaciju ne zvati Luku Modrića bilo bi ravno samoubojstvu. Biti onaj koji bira članove Savjeta, a ne zvati Ivana Đikića, ili Igora Štagljara, ili Luku Čičina Šaina otprilike je to isto. Ma, znanost je to, pa se uzbuđivali nismo.
I onda krene ciklus kvalifikacijskih utakmica, i onda ti se posreći da dobiješ par njih onako kako smo mi na proljeće dobili bitku s virusom da nam Savjet šatro nije ni trebao, i onda si priznat i poznat, a biti priznat i poznat i oni što vuku konce vole. Samo, kad naletiš na velike protivnike često se sve raspadne, jer u selektora nema autoriteta ni na terenu vođe, pa se interesne sfere šire u tisuću smjerova. Pa se i raspalo, možda zbog turističke sezone, možda zbog vjerskih blagdana, možda zbog Povorke ponosa, možda zbog izbora stranačkih i nestranačkih… A i fali tamo neki Modrić. Dalje, zapravo znate sve, barem kad je nogomet u pitanju. Tamo bi jamačno mijenjali selektora. Kad je Savjet u pitanju poslužit će i posipanje pepelom, čovjek za kojeg još uvijek oni koji bi vijest o platformi na početku Dnevnika, i ne znaju baš kako je uopće na mjesto selektora Savjeta došao i kojim je to kriterijima članove birao.
Izgubljeni kontakt
A kakve to veze ima s platformom? Ako frka s Frkom Petešićem i nije pokrenula vanzemaljce da se s nama našale tako što će oteti platformu, znakovita je rečenica one novinarke koja radila prilog i kazala da je »izgubljen svaki komunikacijski i navigacijski kontakt s objektom«. Nije predstojnik ureda premijera dakako platforma, ali netko je tu s njim evidentno izgubio svaki navigacijski i komunikacijski kontakt. Ili ga je, a to je tek za brigu, navigao i komunicirao posve krivo, vođen svojom nesposobnošću da podnese mišljenje koje je drugačije i po krhki imidž loše, a onda ga pustio da se koprca 40 minuta i jalovo posipa pepelom u jednom od najbesmislenijih TV ukazanja ikad viđenih. Ako rasap Savjeta koji bi trebao spašavati živote nije razlog da se ego zatomi i makar Zoomom izađe pred narod, onako državnički, k vragu što je.
Ali, nije ni nestanak platforme u nas tema, pa nikom ništa. Dok Angela Merkl drži državnički govor puna kritike prema puku i političarima, u nas u potpalublju frka. Mali zeleni vratili su zato platformu na dno mora. Nije ovo zemlja za njih, a jedva da je i za one koji još uvijek misle da se novine čitaju otpozadi, a Dnevnik da je Dnevnik.
Siniša Pavić
Frka na platformi
Siniša Pavić
13. prosinac 2020 08:08
Platforma Ivana D.
Vremena su, eto, takva došla da je vijest o nestanku naftne platforme zrela za prve sekunde 35. minute Dnevnika. Ali, ne brinite se, nema frke, a ako frke i ima, frka nije Ivana D, već je Frka Petešić
Da ne bi gdjekojeg gledatelja starog kova, onog što još uvijek misli da Dnevnik počinje iza crtića u 19.30 i što novine čita od pozadi uvjeren da je naslovnica rezervirana za bitno, svega mu ako ne bi promakla vijest da je Ivana D jednostavno nestala.
Naftna platforma teška mali milijun kilograma i pola milijuna kuna jednostavno je odlučila nestati, a to je starom, koji za radnoga vijeka vario velike nogare sličnih platformi, bilo, najblaže rečeno, nevjerojatno. Pa je u čudu gledao Dnevnik javnog servisa ne vjerujući svojom ušima u vijest da je cijela jedna platforma nestala, a onda i ne vjerujući svojim očima u brojke koje kažu da je vitka voditeljica središnje informativne emisije o nestanku cijele jedne platforme nonšalantno progovorila nakon što je prošlo ravno 34.09 minuta Dnevnika.
»Gdje je platforma«, zapitala se novinarka koja je radila prilog za tu 35. minutu Dnevnika. O kako se tu samo moglo svega kazati, tim više što nevrijeme nije bilo neizdrživo i nepodnošljivo za takvu jednu grdosiju. Možda ju je kovitlac kakav odnio kao onu kućicu u Čarobnjaku iz Oza koja je poklopila zlu vješticu, možda je koji vispren trgovac starim željezom nanjušio da mu više vrijedi ispiljena u dijelove nego u totalu pa sve dogovorio s naftnim nam gigantom, a možda su, zašto ne, mali zeleni odlučili svemu stati na kraj tako što će ovaj narod pameti dozvati misterijom. No, od svega ne bi u prilogu išta. Istraga će, kako to obično u izvještajima središnjeg Dnevnika vele, pokazati što je uzrok i gdje je starudija. Od svega, zapravo, ostade tek rečenica novinarke koja je u jednom trenu konstatirala kako nitko ne zna gdje je Ivana D jer je »izgubljen svaki komunikacijski i navigacijski kontakt s objektom«.
Ne(i)ma frke
Vremena su, eto, takva došla da je vijest o nestanku naftne platforme zrela za prve sekunde 35. minute Dnevnika. Ali, ne brinite se, nema frke, a ako frke i ima, frka nije Ivana D, već je Frka Petešić! Slučajno ili ne, u ponedjeljak navečer, taman kad se nevrijeme spremalo ludovati na moru u koje je uronjena noga Ivane D, predstojnik premijerova ureda Zvonimir Frka Petešić krenuo je zivkati žustro ni manje ni više nego članove vladinog Znanstvenog savjeta za borbu protiv korone. Savjet ima 13 članova, no predstojnik zove njih pet, da bi mu se javilo njih troje. Ura je kasna, tko će se svakom na telefon javljati, ako nije član obitelji uže. I kreće ludilo. I staju tiskarski strojevi. Jer, jedan poziv mijenja sve. Ovaj konkretno mijenja sastav Savjeta za vazda s obzirom na to da se Frka Petešić odlučio petorici znanstvenika/ica zahvaliti na suradnji.
Sutra zato donosi jedan od najbizarnijih televizijskih uprizorenja ikad na našim malim ekranima. Predstojnik ureda koji je večer prije zahvalio na suradnji znanstvenicima, izašao je pred novinare da bi im objasnio, ha, sve! Objašnjenje je trajalo 40 minuta!? Za tih 40 minuta naučili smo da postoji razlika između ‘zahvaliti’ i ‘zahvaliti se’. Dalo se naslutiti tu još štošta, recimo da je predstojnika ureda ojadilo to što je petoro članova savjeta stavilo svoj potpis na Apel za bolje upravljanje epidemiološkom situacijom. Njih 26 svjetski znanih znanstvenika sročilo je, naime, apel pa se pod njega potpisalo, među ostalim nezadovoljni onim što država čini. I predstojnik je to doživio kao izdaju, ili kao udarac na svoj ego, kad je već on taj koji ih je u savjet, valjda u ime premijerovo, okupio.
Bilo je tu u njegovu govoru i kontradiktornosti, poput one da se znanstvenike guralo da idu među puk i u medije i šire vjeru kontrakovidovu, ali se pri tom računalo da će paziti da ne idu kontra onog što se u Savjetu zbori. Uglavnom, nakon 40 minuta ostalo je novinarima pitati Frku Petešića je li se on to upravo posuo pepelom. Odgovora ne bi, ali nas je barem predstojnik velikodušno odlučio poštedjeti novih 40 minuta pojašnjenja onog što je u prvih 40 minuta ‘objasnio’. I ta je vijest, taj je ekspoze, zaslužio, dakako, prve minute Dnevnika. Možda i s pravom, jer možda bolje nismo ni zaslužili.
Važna utakmica
Ova je priča s predstojnikom ureda i njegovim znanstvenim jatom važna jer ju je lako prepričati nogometnim rječnikom, a mi taj rječnik toliko volimo da se njime, recimo, služi i ministrica kulture kad priča o kazalištu u doba korone. Uzmimo da je Frka Petešić selektor nogometne izabrane vrste. Nitko ne zna kako i zašto, ali ako su serviseri klima bili selektori, može i geograf sa simpatičnim akcentom. Jedina je nevolja što u tim i takvim slučajevima najčešće netko drugi vuče konce iza zastora, ili s potkrovlja. Drugi je fakat da je Hrvatska mala zemlja i da nogometaša, baš kao i znanstvenika, onih s potencijalom da im u rukama završi Zlatna lopta, ima taman da se složi dobra repka. Biti nogometni selektor, a u reprezentaciju ne zvati Luku Modrića bilo bi ravno samoubojstvu. Biti onaj koji bira članove Savjeta, a ne zvati Ivana Đikića, ili Igora Štagljara, ili Luku Čičina Šaina otprilike je to isto. Ma, znanost je to, pa se uzbuđivali nismo.
I onda krene ciklus kvalifikacijskih utakmica, i onda ti se posreći da dobiješ par njih onako kako smo mi na proljeće dobili bitku s virusom da nam Savjet šatro nije ni trebao, i onda si priznat i poznat, a biti priznat i poznat i oni što vuku konce vole. Samo, kad naletiš na velike protivnike često se sve raspadne, jer u selektora nema autoriteta ni na terenu vođe, pa se interesne sfere šire u tisuću smjerova. Pa se i raspalo, možda zbog turističke sezone, možda zbog vjerskih blagdana, možda zbog Povorke ponosa, možda zbog izbora stranačkih i nestranačkih… A i fali tamo neki Modrić. Dalje, zapravo znate sve, barem kad je nogomet u pitanju. Tamo bi jamačno mijenjali selektora. Kad je Savjet u pitanju poslužit će i posipanje pepelom, čovjek za kojeg još uvijek oni koji bi vijest o platformi na početku Dnevnika, i ne znaju baš kako je uopće na mjesto selektora Savjeta došao i kojim je to kriterijima članove birao.
Izgubljeni kontakt
A kakve to veze ima s platformom? Ako frka s Frkom Petešićem i nije pokrenula vanzemaljce da se s nama našale tako što će oteti platformu, znakovita je rečenica one novinarke koja radila prilog i kazala da je »izgubljen svaki komunikacijski i navigacijski kontakt s objektom«. Nije predstojnik ureda premijera dakako platforma, ali netko je tu s njim evidentno izgubio svaki navigacijski i komunikacijski kontakt. Ili ga je, a to je tek za brigu, navigao i komunicirao posve krivo, vođen svojom nesposobnošću da podnese mišljenje koje je drugačije i po krhki imidž loše, a onda ga pustio da se koprca 40 minuta i jalovo posipa pepelom u jednom od najbesmislenijih TV ukazanja ikad viđenih. Ako rasap Savjeta koji bi trebao spašavati živote nije razlog da se ego zatomi i makar Zoomom izađe pred narod, onako državnički, k vragu što je.
Ali, nije ni nestanak platforme u nas tema, pa nikom ništa. Dok Angela Merkl drži državnički govor puna kritike prema puku i političarima, u nas u potpalublju frka. Mali zeleni vratili su zato platformu na dno mora. Nije ovo zemlja za njih, a jedva da je i za one koji još uvijek misle da se novine čitaju otpozadi, a Dnevnik da je Dnevnik.