Počela je sezona, a s njom i očekivani rast potrošnje u ugostiteljstvu, s tim da je od ove godine uvedena novost, a to je mogućnost fiskalizacije napojnica, gotovinskih i onih koje se plaćaju kartično. A kako trenutno stvari stoje, izgleda da fiskalizacija napojnica malo »zapinje«. Iako je u zakonu, koji je stupio na snagu početkom godine, sve lijepo zamišljeno, u praksi se pokazalo teško provedivim.

I ugostitelji i konobari se, naime, žale da im fiskalizacija manče uzima puno vremena jer ne mogu skupno fiskalizirati napojnice od nekoliko gostiju, nego za svaki račun posebno. A kad u špici navale gosti na terasu, konobari ih jedva stignu sve poslužiti na vrijeme, a kamoli još fiskalizirati manču, žale se ugostitelji. Rješenje je da zaposlimo osobu koja će samo sjediti kod blagajne i konobarima fiskalizirati napojnice, žale se ugostitelji sada već pomalo ironično.

No, ne zapinje fiskalizacija manče samo zbog toga što je konobari nemaju vremena provući kroz sustav nego i zbog činjenice da dio ugostitelja uopće nije uveo fiskalizaciju manče koja se plaća kartično. Uzalud sve silne radionice i kampanje koje je na zimu organizirala Hrvatska gospodarska komora, kad je dio ugostitelja jednostavno odlučio da takvu mogućnost, barem zasad, neće uvesti. Ni u Komori ne znaju koji je razlog tomu pa nagađaju.

Kada je prije nekoliko mjeseci prema javnosti komunicirana novouvedena mogućnost fiskaliziranja napojnica, između ostalog je rečeno da takvu opciju podržavaju i ugostitelji i konobari, iako je malo vjerojatno da su potonji oduševljeni ovom novošću. Treba napomenuti da konobari ne žive od plaće nego od manče, i da je napojnica glavni, ako ne i jedini motiv za radom u ugostiteljskom sektoru, iako je nedavno potpisan kolektivni ugovor za tu djelatnost.

Konobari na famoznom Zrću u jednoj večeri, primjerice, zarade svoju mjesečnu plaću koju im isplaćuje poslodavac! I sada si je država naivno zamislila da će joj konobar prijaviti bakšu!? U kojem svijetu živi Ministarstvo financija? Očito u nekakvoj fiskalnoj utopiji. Konobari zaradu od manče skrivaju ko’ zmija noge, a sada bi Ministarstvo financija, Porezna uprava, računovodstvo, gazda, gazdina žena, jetrva od gazdine žene – a preko nje cijelo selo – trebali znati koliko je konobar spremio u džep? Malo morgen!

U Komori su dovoljno prisebni pa pretpostavljaju da dio djelatnika sam izbjegava ovu opciju jer ne žele da im poslodavac vidi koliko su manče zaradili »iz straha da će im smanjiti plaću«. Eto još jednog razloga konobarima da manču ne prijavljuju državi. A i gazde imaju dobar razlog da ne uvedu mogućnost fiskaliziranja napojnica, a nije zbog ženine jetrve, nego zbog tradicionalnog pomanjkanja vjere u državu koja je karakteristična za ovaj dio Europe. Naime, mnogi ugostitelji pred državom skrivaju stvarna primanja, odnosno »ne kucaju« sve račune i ne prijavljuju stvarni promet, a ako uvedu fiskalizaciju manče, morat će fiskalizirati, tj. »otkucati« sve račune.

A kako gosti reagiraju na mogućnost fiskaliziranja tringelta? Najkraće rečeno – baš ih briga.

Gostu je najvažnije da što prije dobije piće, a je li manča koju je (velikodušno) ostavio prošla kroz porezni sustav ili nije, nije njegova briga niti se mušterija time treba opterećivati. I tako dolazimo do jednostavnog zaključka da pas ne laje radi sela. Nego radi sebe. I da fiskalizacija bakše nije uvedena jer su konobari jedva čekali svoj neoporezivi dio zarade – zbog čega i odlaze raditi na sezonu – pokazati državi »na izvol’te«, nego da bi i državni proračun dodatno zaradio od još jedne rekordne sezone. Problem je samo što su konobari prokužili ovu namjeru pa bi država, unatoč očekivanjima, mogla ostati kratkih rukava. Sreća pa stiže prvi ovogodišnji toplinski val.

I konačno, ni te napojnice koje su dosad fiskalizirane, odnosno prošle kroz sustav Porezne uprave, nisu onolike koliko djelatnici u ugostiteljstvu očekuju, a kreću se do najviše jednog eura.

Država je tako i u ovu priču ušla pomalo naivno, samo se nadamo da neće ispasti toliko naivna kao kod dokapitalizacije Petrokemije.