Ovaj europski novac, kao i onaj koji u Hrvatsku pristiže iz famoznih EU fondova, samo je svojevrsna štaka koja pomaže hrvatskom gospodarstvu da lakše hoda nakon ozljeda nanesenih mu, ne samo koronom, nego i nizom prethodnih pogrešnih poteza. A na Hrvatskoj je sada da, uz pomoć tih europskih pomagala, što prije sebe napravi spremnom da može hodati i bez njih
Jučerašnji je dan bio jedan od najveselijih dosad za hrvatski proračun. U njega je sjelo čak 6,14 milijardi kuna. Riječ je o predujmu koji je Europska komisija isplatila Hrvatskoj iz Mehanizma oporavka i otpornosti. Ako cifru prevedemo u eure riječ je o 818,4 milijuna eura. Riječ je o dosad najvećoj pojedinačnoj uplati europskih sredstava u državni proračun od 1. srpnja 2013. kada je Hrvatska postala punopravnom članicom EU-a.
Naravno, ostaje problem na što će Hrvatska potrošiti ovaj novac. Vlada je najavila da će sredstva iz ovog prvog predujma potrošiti na one reforme i projekte koji su u ovom trenutku najspremniji. Dakle one koji se mogu prvi realizirati. To bi se među inim odnosilo na podršku inovativnom projektu za istraživanje i razvoj autonomnih vozila, te na potpore poduzetnicima za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljive energije u industriji. Ovaj se segment čini najvažnijim budući da se radi u najvećem dijelu o privatnom sektoru koji bi prvi mogao stvoriti uvjete za gospodarski rast. Ili, prevedeno na svakodnevni jezik, počeo otvarati nova, pristojno plaćena radna mjesta čiji proizvodi, zbog znanja ugrađenog u njih, imaju dodatnu vrijednost. Naravno, s druge strane treba biti jako pažljiv da se ti poslovni poduhvati zaista ostvare na sveopću dobrobit, da se ne dogodi da novac ode u vjetar, a objašnjenje bude da je normalno da se u privatnom poduzetništvu događaju i neuspjesi, da je to prirodni dio tržišnog gospodarstva. To je naravno točno, ali opet s druge strane oni koji odlučuju se ne bi smjeli povoditi ni marketinškim i PR trikovima koji ponekad od nekog projekta mogu napraviti ono što on realno nije.
Iz Vlade se najavljuju i ulaganja u infrastrukturu za 21. stoljeće. Spominju se ulaganja u širokopojasnu pristupnu infrastrukturu i osiguranje pristupa 5G mreži te u projekte vodnog gospodarstva koji već imaju spremnu projektno-studijsku i natječajnu dokumentaciju te ishođene građevinske dozvole. Naravno da su ovakva ulaganja itekako potrebna. I ona se trebaju realizirati. Ali naglasak na trošenju europskog novca bi trebao više biti na ulaganjima u one projekte koji će svojim uspjesima na tržištu u budućim desetljećima puniti proračun, a iz kojeg će se onda financirati izgradnja prometne, vodoopskrbne ili neke druge infrastrukture.
Ovaj će novac već ove godine pridonijeti rastu BDP-a od 0,3 posto – s 4,9 na 5,2 posto – a sljedeće godine ovaj bi europski poguranac mogao gurnuti hrvatsko gospodarstvo za dodatnih 1,4 posto. Tako da će se Hrvatska sigurno lakše oporaviti od svega što ju je pogodilo u zadnjih godinu i pol, ponajviše od šteta nastalih zbog epidemije korone.
Ovo je još jedan dokaz da je Hrvatskoj bolje u EU-u nego izvan njega. Naravno, EU se ne smije glorificirati preko mjere. I europski projekt ima dosta svojih nedorečenosti. I efekti hrvatskog ulaska u punopravno članstvo nisu bili samo pozitivni. Dovoljno se samo prisjetiti demografske katastrofe koja je uslijedila nakon 2013. čije će se posljedice vidjeti na rezultatu popisa stanovništva. Tu je i propast nekih tvrtki koje bi se možda i spasile da nije europskih propisa. Tu je i uvoz koji je u tešku poziciju doveo neke od preostalih hrvatskih industrijskih perjanica. Sve je to točno. Ali pitanje je što je bila alternativa.
Pitanje je opstanka Hrvatske kao prozapadne i moderne zemlje da bude dio tog elitnog društva. Svi se ovi negativni trendovi mogu preokrenuti. Može se postići situacija da se ljudi počnu vraćati, i to ne iz nekakvih emotivnih, već iz čisto racionalnih razloga. Također je moguće spasiti neke posrnule tvrtke ili da nastanu nove. Europa je veliki izazov, ali i velika šansa. Ovaj novac koji je jučer pristigao samo je jedan element te šanse. Ako bi se on potrošio na najpametniji način, to bi Hrvatskoj omogućilo jako dobar poticaj u pravom smjeru. Ali samo to. Naime, ovaj europski novac, kao i onaj koji u Hrvatsku pristiže iz famoznih EU fondova, samo je svojevrsna štaka koja pomaže hrvatskom gospodarstvu da lakše hoda nakon ozljeda nanesenih mu, ne samo koronom, nego i nizom prethodnih pogrešnih poteza. A na Hrvatskoj je sada da, uz pomoć tih europskih pomagala, što prije sebe napravi spremnom da može hodati i bez njih.
Uvodnik
Europski milijuni za gradnju moderne Hrvatske
Zlatko Crnčec
29. rujan 2021 13:09
Foto Dubravka Petric/PIXSELL
Ovaj europski novac, kao i onaj koji u Hrvatsku pristiže iz famoznih EU fondova, samo je svojevrsna štaka koja pomaže hrvatskom gospodarstvu da lakše hoda nakon ozljeda nanesenih mu, ne samo koronom, nego i nizom prethodnih pogrešnih poteza. A na Hrvatskoj je sada da, uz pomoć tih europskih pomagala, što prije sebe napravi spremnom da može hodati i bez njih
Jučerašnji je dan bio jedan od najveselijih dosad za hrvatski proračun. U njega je sjelo čak 6,14 milijardi kuna. Riječ je o predujmu koji je Europska komisija isplatila Hrvatskoj iz Mehanizma oporavka i otpornosti. Ako cifru prevedemo u eure riječ je o 818,4 milijuna eura. Riječ je o dosad najvećoj pojedinačnoj uplati europskih sredstava u državni proračun od 1. srpnja 2013. kada je Hrvatska postala punopravnom članicom EU-a.
Naravno, ostaje problem na što će Hrvatska potrošiti ovaj novac. Vlada je najavila da će sredstva iz ovog prvog predujma potrošiti na one reforme i projekte koji su u ovom trenutku najspremniji. Dakle one koji se mogu prvi realizirati. To bi se među inim odnosilo na podršku inovativnom projektu za istraživanje i razvoj autonomnih vozila, te na potpore poduzetnicima za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljive energije u industriji. Ovaj se segment čini najvažnijim budući da se radi u najvećem dijelu o privatnom sektoru koji bi prvi mogao stvoriti uvjete za gospodarski rast. Ili, prevedeno na svakodnevni jezik, počeo otvarati nova, pristojno plaćena radna mjesta čiji proizvodi, zbog znanja ugrađenog u njih, imaju dodatnu vrijednost. Naravno, s druge strane treba biti jako pažljiv da se ti poslovni poduhvati zaista ostvare na sveopću dobrobit, da se ne dogodi da novac ode u vjetar, a objašnjenje bude da je normalno da se u privatnom poduzetništvu događaju i neuspjesi, da je to prirodni dio tržišnog gospodarstva. To je naravno točno, ali opet s druge strane oni koji odlučuju se ne bi smjeli povoditi ni marketinškim i PR trikovima koji ponekad od nekog projekta mogu napraviti ono što on realno nije.
Iz Vlade se najavljuju i ulaganja u infrastrukturu za 21. stoljeće. Spominju se ulaganja u širokopojasnu pristupnu infrastrukturu i osiguranje pristupa 5G mreži te u projekte vodnog gospodarstva koji već imaju spremnu projektno-studijsku i natječajnu dokumentaciju te ishođene građevinske dozvole. Naravno da su ovakva ulaganja itekako potrebna. I ona se trebaju realizirati. Ali naglasak na trošenju europskog novca bi trebao više biti na ulaganjima u one projekte koji će svojim uspjesima na tržištu u budućim desetljećima puniti proračun, a iz kojeg će se onda financirati izgradnja prometne, vodoopskrbne ili neke druge infrastrukture.
Ovaj će novac već ove godine pridonijeti rastu BDP-a od 0,3 posto – s 4,9 na 5,2 posto – a sljedeće godine ovaj bi europski poguranac mogao gurnuti hrvatsko gospodarstvo za dodatnih 1,4 posto. Tako da će se Hrvatska sigurno lakše oporaviti od svega što ju je pogodilo u zadnjih godinu i pol, ponajviše od šteta nastalih zbog epidemije korone.
Ovo je još jedan dokaz da je Hrvatskoj bolje u EU-u nego izvan njega. Naravno, EU se ne smije glorificirati preko mjere. I europski projekt ima dosta svojih nedorečenosti. I efekti hrvatskog ulaska u punopravno članstvo nisu bili samo pozitivni. Dovoljno se samo prisjetiti demografske katastrofe koja je uslijedila nakon 2013. čije će se posljedice vidjeti na rezultatu popisa stanovništva. Tu je i propast nekih tvrtki koje bi se možda i spasile da nije europskih propisa. Tu je i uvoz koji je u tešku poziciju doveo neke od preostalih hrvatskih industrijskih perjanica. Sve je to točno. Ali pitanje je što je bila alternativa.
Pitanje je opstanka Hrvatske kao prozapadne i moderne zemlje da bude dio tog elitnog društva. Svi se ovi negativni trendovi mogu preokrenuti. Može se postići situacija da se ljudi počnu vraćati, i to ne iz nekakvih emotivnih, već iz čisto racionalnih razloga. Također je moguće spasiti neke posrnule tvrtke ili da nastanu nove. Europa je veliki izazov, ali i velika šansa. Ovaj novac koji je jučer pristigao samo je jedan element te šanse. Ako bi se on potrošio na najpametniji način, to bi Hrvatskoj omogućilo jako dobar poticaj u pravom smjeru. Ali samo to. Naime, ovaj europski novac, kao i onaj koji u Hrvatsku pristiže iz famoznih EU fondova, samo je svojevrsna štaka koja pomaže hrvatskom gospodarstvu da lakše hoda nakon ozljeda nanesenih mu, ne samo koronom, nego i nizom prethodnih pogrešnih poteza. A na Hrvatskoj je sada da, uz pomoć tih europskih pomagala, što prije sebe napravi spremnom da može hodati i bez njih.