Bidenova Amerika sada traži u EU-u partnera. Ali ne više kao poslušnika koji se natječu za naklonost Bijele kuće. Njoj treba partner koji je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti i samostalno donositi odluke
Za Europljane je Trumpov odnos prema međunarodnim institucijama bio jedan od najštetnijih aspekata njegove vanjske politike, što se veoma negativno odrazilo na interese Europske unije. Mnogi su se bojali da će eventualno drugi mandat Donalda Trumpa, ugroziti ne samo liberalni međunarodni poredak, već i samu EU. U SAD-u, nakon brojnih kriza na Srednjem Istoku, velike recesije i bolesti COVID-19, uvelike su se smanjile ambicije Amerikanaca da budu »globalni policajac«.
Podržavajući liberalni međunarodni poredak, Amerika danas želi Europu kao suverenog partnera. Washington će od EU-a tražiti podršku za njezinu politiku prema Kini, ali će istovremeno tražiti da Unija preuzme veću odgovornost za sigurnost i stabilnost u Istočnoj Europi, na Bliskom Istoku i Africi. Trumpova administracija je potaknula napore Europljana da ojačaju svoj suverenitet. No sada se Unija mora dogovoriti o konkretnim prijedlozima koje će predložiti Bidenovoj administraciji. To će zahtijevati temeljne promjene u dosadašnjem načinu razmišljanja Europljana. Bidenova Amerika sada traži u EU-u partnera. Ali ne više kao poslušnika koji se natječu za naklonost Bijele kuće. Njoj treba partner koji je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti i samostalno donositi odluke. Ukratko, promjene globalnih okolnosti su takve da atlantisti moraju shvatiti da glavni izazovi više nisu samo vratiti transatlantske odnose u nekakvu normalu, već ih treba transformirati.
Europska unija koja želi razviti svoj strateški suverenitet ne mora se uvijek složiti sa SAD-om u pristupu ključnim pitanjima, no pritom treba povesti računa o temeljnim zajedničkim vrijednostima. Nakon pobjede Joe Biden se obvezao da će ponovno afirmirati međunarodnu suradnju. Krajem prošloga mjeseca Europsko vijeće za vanjske odnose, donosi veoma zanimljiv dokument naslovljen »Novi trasatlantski dogovor; akcijski plan za transformaciju, a ne za obnovu«. U njegovoj izradi sudjelovali su vrhunski stručnjaci Vijeća: Julien Barnes-Dacey, Susi Dennison,Anthony Dworkin, Ellie Geranmayeh, Mark Leonard, Theodore Murphy i Janka Oertel. Dokument obuhvaća važna međusektorska pitanja, počevši od globalnog zdravlja, preko klime do obrane demokracije i rješavanja glavnih pitanja sigurnosti i obnove novih odnosa s Kinom, u Africi uključujući susjede Europske unije.
Nakon mnogo godina kada je Zapad počeo sumnjati u vlastite snage i vrijednosti, izbor Joea Bidena poklapa se s pojavom Unije koja polako, ali postojano postaje suverenijom. Neki su zagovornici europske suverenosti možda čak potajno priželjkivali Trumpovu pobjedu, ističe se u ovom dokumentu, s obrazloženjem da će prisiliti Europu (a posebno Njemačku) da se napokon pozabavi geopolitičkim pitanjima. Iako se Trump borio za sve ono čemu se Europljani protive, u određenom smislu on je zaslužan za jačanje europske suverenosti. No u novim okolnostima – nakon vladavine Trumpa, COVID-19, ekonomskog kolapsa… sada najveća prijetnja atlantizmu nije europska suverenost, već europska ovisnost. Sada Amerikanci sve više očekuju da će Europljani preuzeti primarnu odgovornost za vlastitu regionalnu sigurnost, istodobno sljedeći američki primjer kako nastaviti suradnju s Kinom.
Upravo zbog toga, kako se navodi u ovome dokumentu, potrebna je prava revolucija u europskom načinu promišljanja. Očekuju se također promjene oko pristupa NATO savezu. NATO će očito i dalje ostati vojni savez, no ako želi zadržati potporu javnoga mnijenja, Savez će istovremeno morati igrati značajniju ulogu u području sigurnosti građana, ali i zaštite demokratskih vrijednosti. Jačanje kohezije unutar Saveza – važna je poruka ovog dokumenta. Stoga se traži usvajanje »kodeksa dobrog ponašanja« kako bi se potvrdila privrženost pojedinih država demokratskim načelima i obvezama Sjevernoatlantskog ugovora. Očekuju se sustavnije konzultacije s ministrima vanjskih poslova, češće održavanje neformalnih sastanaka radi razmatranja potencijalnih rizika, pozivanje zemlje članice da izvijesti Atlantsko vijeće o odlukama nacionalne sigurnosti koje mogu utjecati na interese drugih članica…
Globalno zdravlje jasan je prioritet zbog COVID-19. Biden će zaustaviti postupak američkog istupanja iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), no to mora biti prilika da EU i SAD zajedno odrade reforme te institucije. Jedan od glavnih prijepora oko buduće suradnje, bit će projekt plinovoda Sjeverni tok 2 (Njemačka, Rusija), koji je već stvorio duboke podjele unutar Europe i SAD-u. Njemačka i neke države članice, podržavaju projekt jer se nadaju jeftinijem plinu i sigurnijoj energetskoj situaciji. Trumpova administracija se usprotivila Sjevernom toku 2, jer se pribojavala da će povećati europsku energetsku ovisnost o Rusiji i preusmjeriti američki izvoz LNG-a u Europu. Zaprijetila je sankcijama europskim tvrtkama koje grade plinovod. Stvaranje europskog i transatlantskog konsenzusa o Sjevernom toku 2 sljedeće godine ističe se kao ključni korak prema održavanju transatlantskog konsenzusa o Rusiji pod upravom Bidena.
Demokracije će se morati suočiti s činjenicom da porast populizma u njihovim zemljama i širom svijeta ima različito podrijetlo: od straha zbog demografskih promjena, ekonomske nesigurnosti i osjećaja isključenosti iz globalizacije, do odsutnosti socijalnog projekta koji omogućuje poželjnu budućnost za sve. Globalna kampanja za demokraciju također će zahtijevati od političkih vođa da razumiju vezu između stranih i domaćih problema, uključujući poduzimanje akcija protiv dezinformacija. EU će htjeti potaknuti SAD na pružanje veće zaštite privatnosti građana nakon odluke Europskog suda pravde iz srpnja 2020. godine. Zadovoljstvo Sudom pravde zahtijevat će ogroman pomak u američkoj praksi obrade podataka. Biden je pokazao spremnost zauzeti intervencionističkiji stav u pogledu reguliranja tehnoloških divova. Američki potrošači dijele mnoge zabrinutosti Europljana zbog tehnoloških divova. SAD i EU sada mogu bolje iskoristiti šansu utvrđivanja zajedničkog nastupa prema Kini. Posebice se to odnosi na budućnost 5G-a i razvoj 6G-a. Mnoge su europske zemlje već odlučile blokirati ili značajno ograničiti pristup mrežnoj infrastrukturi 5G za kineske tvrtke. Čak su i države poput Švedske, obično zagovornice otvorenosti za ulaganja i slobodnu trgovinu, u listopadu 2020. odlučile zabraniti Huaweiju i ZTE-u 5G infrastrukturu u zemlji.
Kao dio svog europskog zelenog sporazuma, EU predlaže primjenu mehanizma za prilagodbu granica ugljičnog dioksida, namijenjenog oporezivanju uvoza koji ulazi u države članice. Mjera ima za cilj potaknuti druge zemlje da pojačaju napore na dekarbonizaciji i zaštiti konkurentnosti europskih poduzeća pred uvozom koji ne podnosi slična regulatorna opterećenja. Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen primijetila je: »Nema smisla smanjivati emisije stakleničkih plinova samo kod kuće. To nije samo klimatsko pitanje, pitanje je i pravednosti prema našim tvrtkama i našim radnicima. Mi ćemo ih zaštititi od nelojalne konkurencije.«
Stoga, da bi Europska unija mogla postići novi transatlantski sporazum, potrebno joj je jedinstvo, kojeg trenutačno nema. Zasad postoji previše nejedinstva, ne samo oko toga kako EU treba biti suverena. Da bi postali učinkovitiji partneri Sjedinjenih Država, Europljani moraju početi pretvarati svoju retoriku o »geopolitičkoj Europi« u zajedničku akciju.
Drago Kraljević
Europska unija (ne)spremna za novi transatlantski dogovor
Drago Kraljević
13. prosinac 2020 08:08
Reuters
Bidenova Amerika sada traži u EU-u partnera. Ali ne više kao poslušnika koji se natječu za naklonost Bijele kuće. Njoj treba partner koji je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti i samostalno donositi odluke
Za Europljane je Trumpov odnos prema međunarodnim institucijama bio jedan od najštetnijih aspekata njegove vanjske politike, što se veoma negativno odrazilo na interese Europske unije. Mnogi su se bojali da će eventualno drugi mandat Donalda Trumpa, ugroziti ne samo liberalni međunarodni poredak, već i samu EU. U SAD-u, nakon brojnih kriza na Srednjem Istoku, velike recesije i bolesti COVID-19, uvelike su se smanjile ambicije Amerikanaca da budu »globalni policajac«.
Podržavajući liberalni međunarodni poredak, Amerika danas želi Europu kao suverenog partnera. Washington će od EU-a tražiti podršku za njezinu politiku prema Kini, ali će istovremeno tražiti da Unija preuzme veću odgovornost za sigurnost i stabilnost u Istočnoj Europi, na Bliskom Istoku i Africi. Trumpova administracija je potaknula napore Europljana da ojačaju svoj suverenitet. No sada se Unija mora dogovoriti o konkretnim prijedlozima koje će predložiti Bidenovoj administraciji. To će zahtijevati temeljne promjene u dosadašnjem načinu razmišljanja Europljana. Bidenova Amerika sada traži u EU-u partnera. Ali ne više kao poslušnika koji se natječu za naklonost Bijele kuće. Njoj treba partner koji je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti i samostalno donositi odluke. Ukratko, promjene globalnih okolnosti su takve da atlantisti moraju shvatiti da glavni izazovi više nisu samo vratiti transatlantske odnose u nekakvu normalu, već ih treba transformirati.
Europska unija koja želi razviti svoj strateški suverenitet ne mora se uvijek složiti sa SAD-om u pristupu ključnim pitanjima, no pritom treba povesti računa o temeljnim zajedničkim vrijednostima. Nakon pobjede Joe Biden se obvezao da će ponovno afirmirati međunarodnu suradnju. Krajem prošloga mjeseca Europsko vijeće za vanjske odnose, donosi veoma zanimljiv dokument naslovljen »Novi trasatlantski dogovor; akcijski plan za transformaciju, a ne za obnovu«. U njegovoj izradi sudjelovali su vrhunski stručnjaci Vijeća: Julien Barnes-Dacey, Susi Dennison,Anthony Dworkin, Ellie Geranmayeh, Mark Leonard, Theodore Murphy i Janka Oertel. Dokument obuhvaća važna međusektorska pitanja, počevši od globalnog zdravlja, preko klime do obrane demokracije i rješavanja glavnih pitanja sigurnosti i obnove novih odnosa s Kinom, u Africi uključujući susjede Europske unije.
Nakon mnogo godina kada je Zapad počeo sumnjati u vlastite snage i vrijednosti, izbor Joea Bidena poklapa se s pojavom Unije koja polako, ali postojano postaje suverenijom. Neki su zagovornici europske suverenosti možda čak potajno priželjkivali Trumpovu pobjedu, ističe se u ovom dokumentu, s obrazloženjem da će prisiliti Europu (a posebno Njemačku) da se napokon pozabavi geopolitičkim pitanjima. Iako se Trump borio za sve ono čemu se Europljani protive, u određenom smislu on je zaslužan za jačanje europske suverenosti. No u novim okolnostima – nakon vladavine Trumpa, COVID-19, ekonomskog kolapsa… sada najveća prijetnja atlantizmu nije europska suverenost, već europska ovisnost. Sada Amerikanci sve više očekuju da će Europljani preuzeti primarnu odgovornost za vlastitu regionalnu sigurnost, istodobno sljedeći američki primjer kako nastaviti suradnju s Kinom.
Upravo zbog toga, kako se navodi u ovome dokumentu, potrebna je prava revolucija u europskom načinu promišljanja. Očekuju se također promjene oko pristupa NATO savezu. NATO će očito i dalje ostati vojni savez, no ako želi zadržati potporu javnoga mnijenja, Savez će istovremeno morati igrati značajniju ulogu u području sigurnosti građana, ali i zaštite demokratskih vrijednosti. Jačanje kohezije unutar Saveza – važna je poruka ovog dokumenta. Stoga se traži usvajanje »kodeksa dobrog ponašanja« kako bi se potvrdila privrženost pojedinih država demokratskim načelima i obvezama Sjevernoatlantskog ugovora. Očekuju se sustavnije konzultacije s ministrima vanjskih poslova, češće održavanje neformalnih sastanaka radi razmatranja potencijalnih rizika, pozivanje zemlje članice da izvijesti Atlantsko vijeće o odlukama nacionalne sigurnosti koje mogu utjecati na interese drugih članica…
Globalno zdravlje jasan je prioritet zbog COVID-19. Biden će zaustaviti postupak američkog istupanja iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), no to mora biti prilika da EU i SAD zajedno odrade reforme te institucije. Jedan od glavnih prijepora oko buduće suradnje, bit će projekt plinovoda Sjeverni tok 2 (Njemačka, Rusija), koji je već stvorio duboke podjele unutar Europe i SAD-u. Njemačka i neke države članice, podržavaju projekt jer se nadaju jeftinijem plinu i sigurnijoj energetskoj situaciji. Trumpova administracija se usprotivila Sjevernom toku 2, jer se pribojavala da će povećati europsku energetsku ovisnost o Rusiji i preusmjeriti američki izvoz LNG-a u Europu. Zaprijetila je sankcijama europskim tvrtkama koje grade plinovod. Stvaranje europskog i transatlantskog konsenzusa o Sjevernom toku 2 sljedeće godine ističe se kao ključni korak prema održavanju transatlantskog konsenzusa o Rusiji pod upravom Bidena.
Demokracije će se morati suočiti s činjenicom da porast populizma u njihovim zemljama i širom svijeta ima različito podrijetlo: od straha zbog demografskih promjena, ekonomske nesigurnosti i osjećaja isključenosti iz globalizacije, do odsutnosti socijalnog projekta koji omogućuje poželjnu budućnost za sve. Globalna kampanja za demokraciju također će zahtijevati od političkih vođa da razumiju vezu između stranih i domaćih problema, uključujući poduzimanje akcija protiv dezinformacija. EU će htjeti potaknuti SAD na pružanje veće zaštite privatnosti građana nakon odluke Europskog suda pravde iz srpnja 2020. godine. Zadovoljstvo Sudom pravde zahtijevat će ogroman pomak u američkoj praksi obrade podataka. Biden je pokazao spremnost zauzeti intervencionističkiji stav u pogledu reguliranja tehnoloških divova. Američki potrošači dijele mnoge zabrinutosti Europljana zbog tehnoloških divova. SAD i EU sada mogu bolje iskoristiti šansu utvrđivanja zajedničkog nastupa prema Kini. Posebice se to odnosi na budućnost 5G-a i razvoj 6G-a. Mnoge su europske zemlje već odlučile blokirati ili značajno ograničiti pristup mrežnoj infrastrukturi 5G za kineske tvrtke. Čak su i države poput Švedske, obično zagovornice otvorenosti za ulaganja i slobodnu trgovinu, u listopadu 2020. odlučile zabraniti Huaweiju i ZTE-u 5G infrastrukturu u zemlji.
Kao dio svog europskog zelenog sporazuma, EU predlaže primjenu mehanizma za prilagodbu granica ugljičnog dioksida, namijenjenog oporezivanju uvoza koji ulazi u države članice. Mjera ima za cilj potaknuti druge zemlje da pojačaju napore na dekarbonizaciji i zaštiti konkurentnosti europskih poduzeća pred uvozom koji ne podnosi slična regulatorna opterećenja. Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen primijetila je: »Nema smisla smanjivati emisije stakleničkih plinova samo kod kuće. To nije samo klimatsko pitanje, pitanje je i pravednosti prema našim tvrtkama i našim radnicima. Mi ćemo ih zaštititi od nelojalne konkurencije.«
Stoga, da bi Europska unija mogla postići novi transatlantski sporazum, potrebno joj je jedinstvo, kojeg trenutačno nema. Zasad postoji previše nejedinstva, ne samo oko toga kako EU treba biti suverena. Da bi postali učinkovitiji partneri Sjedinjenih Država, Europljani moraju početi pretvarati svoju retoriku o »geopolitičkoj Europi« u zajedničku akciju.