Većina građana u ključnim državama članicama Europske unije, smatra da je američki politički sustav slomljen, da će Kina uskoro biti moćnija od SAD-a i da se Europljani u slučaju potrebe više ne mogu osloniti na Ameriku
Iako se većina Europljana radovala pobjedi Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima u studenome 2020. godine, mnogi ne misle da će to pomoći Americi da ponovo postane neprikosnoveni svjetski lider. Ovo je jedan od zaključaka paneuropskog istraživanja na uzorku od oko 15.000 građana u 11 zemalja, koje je naručilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR). Istraživanje koje je provedeno u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji u studenom i prosincu prošle godine, pokazalo je da se odnos Europljana prema SAD-u tijekom proteklih nekoliko godina bitno promijenio. Većina u ključnim državama članicama EU-a smatra da je američki politički sustav slomljen, da će Kina uskoro biti moćnija od SAD-a i da se Europljani u slučaju potrebe, više ne mogu osloniti na SAD.
Dokument Bijela knjiga pod naslovom »Kina i svijet« koju je objavio Ured za informiranje Kineskog državnog vijeća, sveobuhvatno je pojasnio odnose između Kine i svijeta. Bijela knjiga je usredotočena na međunarodne perspektive Kine, njezine razvojne ciljeve i ulogu koju ima u povećanju razumijevanja međunarodne zajednice prema kineskom razvoju. Prema priopćenju Global Timesa, svijet doživljava duboke promjene bez presedana u ovom stoljeću, a odnos Kine i vanjskog svijeta je veoma nedorečen i kritički nastrojen. Ovaj službeni dokument nastoji odgovoriti na pitanje kako će Kina, koja je postala tako snažna, surađivati sa svijetom. Zbog široko rasprostranjenog mišljenja o teoriji »kineske prijetnje«, Kineska komunistička partija pomoću Bijele knjige želi da svijet »stekne bolji uvid u kinesku politiku«.
U izvješću »Made in China 2025«, Kinezi šalju jasnu poruku svijetu: u roku od idućih pet godina preuzimamo globalno vodstvo. Temeljem takvih ocjena i promjena javnoga mnijenja u EU-u neminovno slijede posljedice na širem planu. Konkretno, mnogi Europljani danas misle da treba ulagati u vlastitu obranu. Kao najvažnijeg partnera vide Berlin, a ne kao ranije – Washington. U slučaju sukoba između SAD-a s Rusijom ili Kinom, većina ispitanika želi da njihove zemlje ostanu neutralne.
No, jedno je što misle građani, a drugo je što misle i rade čelnici EU-a. Europska unija i Kina postigle su 30. prosinca 2020. godine načelni dogovor o investicijskom sporazumu (Comprehensive Agreement on Investment – CAI). To će biti najambiciozniji sporazum koji je Kina ikada zaključila. Pritom se postavlja pitanje je li EU svjestan činjenice da nikada neće moći privoljeti Kinu da promijeni svoj ekonomski model u kojemu država ima vodeću ulogu, a posebice ne da promijeni svoj režim ljudskih i radnih prava. Ovo istraživanje ECFR-a također otkriva promjenu u percepciji prijetnji u Europi, posebice u Njemačkoj. Tijekom hladnoga rata, Njemačka se osjećala ugroženom s Istoka (SSSR) i stoga je bila jako privržena NATO savezu. Danas su Nijemci, poput Francuza koji imaju najjače oružane snage u Uniji, zagovornici europskih obrambenih snaga. Trenutačno samo 10 posto ispitanika u Francuskoj i Njemačkoj smatra da je njihovoj zemlji potrebno »američko jamstvo« kako bi se osjećali vojno sigurni. Istovremeno u Poljskoj je situacija drukčija: 44 posto ispitanika vjeruje da im vojno jamstvo SAD-a treba. Kada je Bill Clinton napustio dužnost predsjednika SAD-a, ispravno je procijenio: »Ključni zadatak Amerikanaca bit će stvoriti svijet u kojemu bismo željeli živjeti kad više nismo jedina velesila na svijetu.«
Od katastrofalnog rata u Iraku 2003. i globalne financijske krize 2008. godine, Washington se suočio s krajem unipolarnog svijeta. Donald Trump i njegov prethodnik Barack Obama vjerojatno su najrazličitiji američki predsjednici koji se mogu zamisliti. No njihove analize položaja Amerike u svijetu imale su mnogo više zajedničkog nego što mnogi to prepoznaju. Mnogi Europljani, nakon što su svjedočili američkom odgovoru na COVID-19 i unutarnjoj političkoj polarizaciji s takvim posljedicama, sumnjaju u sposobnost Washingtona da oblikuje svijet. Obama i Trump shvatili su da je ambicija SAD-a da ostane jedina svjetska velesila naprosto neodrživa. Kada je Biden ušao u Bijelu kuću, SAD više nije bio jedina velesila. Bidenova administracija dolazi na vlast u trenutku kada Trumpova politika »Amerika na prvom mjestu« nije uspjela pružiti Washingtonu veći globalni utjecaj. Danas, sudeći po rezultatima ovog istraživanja, većina Europljana sumnja da Biden može ponovno vratiti SAD na razinu utjecaja koju je SAD nekad imao. Dobra je vijest da je među Europljanima raširen optimizam nakon američkih izbora 2020. godine i da transatlantsko partnerstvo ima budućnost. Loša je vijest što su Europljani postali skeptični prema naporima Amerike da zaustavi uspon Kine. Europljani istovremeno postavljaju pitanje: »Što danas znači biti Europljanin ako se hladni rat ponovno vrati?«, s obzirom na to da su izgledi za novim hladnim ratom – ovoga puta s Kinom izvjesni, ali potpuno neprihvatljivi za Europljane. To ne znači da su Europljani u međuvremenu postali prokineski orijentirani, jer je prethodno istraživanje ECFR-a jasno pokazalo da Europljane kineski model uopće ne privlači. Oba istraživanja ECFR-a pokazala su da najveći broj ispitanika podupire ideju o suverenijoj i autonomnijoj Europi.
Dok europski čelnici europski suverenitet doživljavaju kao odraz želje za igranjem važnije uloge u globalnoj politici, to nije slučaj kod većine europskih građana. Postoji veliki broj Europljana koji »europski suverenitet« doživljavaju kao poticaj neutralnosti u rastućoj konkurenciji između SAD-a i Kine. Za tu skupinu građana, europski suverenitet nije veliki ulaz u međunarodnu politiku, već hitan izlazak iz bipolarnog svijeta sutrašnjice. Koliko god postoje velike šanse za oživljavanje atlantizma, Washington više ne može uzeti europsko svrstavanje protiv Kine zdravo za gotovo. Istraživanje je također pokazalo da su građani, tijekom posljednje dvije godine, suprotno očekivanjima, ipak postali malo pozitivniji prema EU-u, unatoč nesposobnosti starog kontinenta da efikasno upravlja krizom COVID-19. U Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Švedskoj – zemljama u kojima je ECFR proveo istraživanje prije dvije godine, postotak građana koji smatraju da politički sustav EU-a dobro funkcionira porastao je od 46 posto na 48 posto. U međuvremenu, postotak onih koji tvrde da je sustav djelomice ili potpuno zakazao, pao je od 45 posto na 43 posto. Percepcija se poboljšala svugdje osim u Mađarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. U južnoj Europi, većina ispitanika smatra da je politički sustav EU-a krahirao. Suprotno tome, većina ispitanika u sjevernoj Europi (Danska, Švedska, Njemačka i Nizozemska) i srednjoj Europi (Poljska i Mađarska) tvrdi da sustav EU-a funkcionira. Većina ispitanika u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj smatra da je politički sustav u njihovoj zemlji isti kao i onaj u EU-u, tj. da više ne funkcionira. Dok su Europljani nešto pozitivniji prema EU-u, vrlo su pesimistični prema SAD-u. Šest od deset ispitanika u 11 zemalja koje su bile obuhvaćene ovim istraživanjem, vjeruje da je američki politički sustav potpuno ili djelomice urušen. U Mađarskoj i Poljskoj ne misle tako. Tamo 56 posto Mađara i 58 posto Poljaka vjeruje da američki politički sustav dobro funkcionira. Dok je većina Europljana zadovoljna Bidenovim izborom, mnogi misle da će za četiri godine američko biračko tijelo možda ponov o glasati za Donalda Trumpa, ili njemu sličnog kandidata. Promatrajući rezultate istraživanja za Uniju u cjelini, 32 posto svih ispitanika smatra da se nakon glasovanja za Donalda Trumpa 2016. godine, Amerikancima više ne može vjerovati. U Njemačkoj tako misli čak 53 posto ispitanika. Najveću skupinu (35 posto) ispitanika čine oni koji »vjeruju u Europu« i koji misle da je Europa politički zdrava, za razliku od SAD-a.
Ono što najviše brine tijekom posljednjih godina, posebice nakon izbijanja pandemije COVID-19, mnoge zapadne demokracije naprosto su oduševljene s kineskim digitalnim modelom uspostave kontrole nad građanima. Kada je riječ o današnjim odnosima između Zapada i Kine, postoje različite procjene i gledišta. Jedno od njih posebice je zanimljivo jer je riječ o poznatoj osobi u svijetu, Ettoreu Gottiju Tedeschiju, bivšem direktoru Vatikanske banke, nekadašnjem savjetniku u Tremontijevoj vladi, redovitom profesoru na Katoličkom sveučilištu Sacro Quore, akademiku i osobi koja je dala osobni doprinos u izradi enciklike pape Benedikta XVI »Caritas in veritate«. On je u svome komentaru objavljenom u La Verita 15. prosinca prošle godine rekao što misli o odnosima između Zapada i Kine: »U SAD-u, čini se da netko razmišlja o suprotstavljanju pobjedničkom kineskom totalitarnom vodstvu, izmišljajući oblik zapadnog totalitarnog vodstva u sklopu provedbe ‘Velikog reseta kapitalizma’ koji je nedavno inaugurirao Svjetski ekonomski forum u Davosu.« Tedeschi smatra da je liberalni kapitalizam Zapada već podlegao kineskoj diktaturi, tako da zapadne elite sada rade na osmišljavanju sličnog modela kojim se žele suprotstaviti kineskom. Pritom tvrdi da se »kineski autoritarni kapitalistički model već pokazao kao pobjednik nad zrelim, umornim i pomalo »anarhičnim« demokracijama u Europi i SAD-u, ponajprije zahvaljujući pandemiji COVID-19«.
Iz druge perspektive
Europljani promijenili svoje stavove o Americi
Drago Kraljević
07. veljača 2021 18:33
Reuters
Većina građana u ključnim državama članicama Europske unije, smatra da je američki politički sustav slomljen, da će Kina uskoro biti moćnija od SAD-a i da se Europljani u slučaju potrebe više ne mogu osloniti na Ameriku
Iako se većina Europljana radovala pobjedi Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima u studenome 2020. godine, mnogi ne misle da će to pomoći Americi da ponovo postane neprikosnoveni svjetski lider. Ovo je jedan od zaključaka paneuropskog istraživanja na uzorku od oko 15.000 građana u 11 zemalja, koje je naručilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR). Istraživanje koje je provedeno u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji u studenom i prosincu prošle godine, pokazalo je da se odnos Europljana prema SAD-u tijekom proteklih nekoliko godina bitno promijenio. Većina u ključnim državama članicama EU-a smatra da je američki politički sustav slomljen, da će Kina uskoro biti moćnija od SAD-a i da se Europljani u slučaju potrebe, više ne mogu osloniti na SAD.
Dokument Bijela knjiga pod naslovom »Kina i svijet« koju je objavio Ured za informiranje Kineskog državnog vijeća, sveobuhvatno je pojasnio odnose između Kine i svijeta. Bijela knjiga je usredotočena na međunarodne perspektive Kine, njezine razvojne ciljeve i ulogu koju ima u povećanju razumijevanja međunarodne zajednice prema kineskom razvoju. Prema priopćenju Global Timesa, svijet doživljava duboke promjene bez presedana u ovom stoljeću, a odnos Kine i vanjskog svijeta je veoma nedorečen i kritički nastrojen. Ovaj službeni dokument nastoji odgovoriti na pitanje kako će Kina, koja je postala tako snažna, surađivati sa svijetom. Zbog široko rasprostranjenog mišljenja o teoriji »kineske prijetnje«, Kineska komunistička partija pomoću Bijele knjige želi da svijet »stekne bolji uvid u kinesku politiku«.
U izvješću »Made in China 2025«, Kinezi šalju jasnu poruku svijetu: u roku od idućih pet godina preuzimamo globalno vodstvo. Temeljem takvih ocjena i promjena javnoga mnijenja u EU-u neminovno slijede posljedice na širem planu. Konkretno, mnogi Europljani danas misle da treba ulagati u vlastitu obranu. Kao najvažnijeg partnera vide Berlin, a ne kao ranije – Washington. U slučaju sukoba između SAD-a s Rusijom ili Kinom, većina ispitanika želi da njihove zemlje ostanu neutralne.
No, jedno je što misle građani, a drugo je što misle i rade čelnici EU-a. Europska unija i Kina postigle su 30. prosinca 2020. godine načelni dogovor o investicijskom sporazumu (Comprehensive Agreement on Investment – CAI). To će biti najambiciozniji sporazum koji je Kina ikada zaključila. Pritom se postavlja pitanje je li EU svjestan činjenice da nikada neće moći privoljeti Kinu da promijeni svoj ekonomski model u kojemu država ima vodeću ulogu, a posebice ne da promijeni svoj režim ljudskih i radnih prava. Ovo istraživanje ECFR-a također otkriva promjenu u percepciji prijetnji u Europi, posebice u Njemačkoj. Tijekom hladnoga rata, Njemačka se osjećala ugroženom s Istoka (SSSR) i stoga je bila jako privržena NATO savezu. Danas su Nijemci, poput Francuza koji imaju najjače oružane snage u Uniji, zagovornici europskih obrambenih snaga. Trenutačno samo 10 posto ispitanika u Francuskoj i Njemačkoj smatra da je njihovoj zemlji potrebno »američko jamstvo« kako bi se osjećali vojno sigurni. Istovremeno u Poljskoj je situacija drukčija: 44 posto ispitanika vjeruje da im vojno jamstvo SAD-a treba. Kada je Bill Clinton napustio dužnost predsjednika SAD-a, ispravno je procijenio: »Ključni zadatak Amerikanaca bit će stvoriti svijet u kojemu bismo željeli živjeti kad više nismo jedina velesila na svijetu.«
Od katastrofalnog rata u Iraku 2003. i globalne financijske krize 2008. godine, Washington se suočio s krajem unipolarnog svijeta. Donald Trump i njegov prethodnik Barack Obama vjerojatno su najrazličitiji američki predsjednici koji se mogu zamisliti. No njihove analize položaja Amerike u svijetu imale su mnogo više zajedničkog nego što mnogi to prepoznaju. Mnogi Europljani, nakon što su svjedočili američkom odgovoru na COVID-19 i unutarnjoj političkoj polarizaciji s takvim posljedicama, sumnjaju u sposobnost Washingtona da oblikuje svijet. Obama i Trump shvatili su da je ambicija SAD-a da ostane jedina svjetska velesila naprosto neodrživa. Kada je Biden ušao u Bijelu kuću, SAD više nije bio jedina velesila. Bidenova administracija dolazi na vlast u trenutku kada Trumpova politika »Amerika na prvom mjestu« nije uspjela pružiti Washingtonu veći globalni utjecaj. Danas, sudeći po rezultatima ovog istraživanja, većina Europljana sumnja da Biden može ponovno vratiti SAD na razinu utjecaja koju je SAD nekad imao. Dobra je vijest da je među Europljanima raširen optimizam nakon američkih izbora 2020. godine i da transatlantsko partnerstvo ima budućnost. Loša je vijest što su Europljani postali skeptični prema naporima Amerike da zaustavi uspon Kine. Europljani istovremeno postavljaju pitanje: »Što danas znači biti Europljanin ako se hladni rat ponovno vrati?«, s obzirom na to da su izgledi za novim hladnim ratom – ovoga puta s Kinom izvjesni, ali potpuno neprihvatljivi za Europljane. To ne znači da su Europljani u međuvremenu postali prokineski orijentirani, jer je prethodno istraživanje ECFR-a jasno pokazalo da Europljane kineski model uopće ne privlači. Oba istraživanja ECFR-a pokazala su da najveći broj ispitanika podupire ideju o suverenijoj i autonomnijoj Europi.
Dok europski čelnici europski suverenitet doživljavaju kao odraz želje za igranjem važnije uloge u globalnoj politici, to nije slučaj kod većine europskih građana. Postoji veliki broj Europljana koji »europski suverenitet« doživljavaju kao poticaj neutralnosti u rastućoj konkurenciji između SAD-a i Kine. Za tu skupinu građana, europski suverenitet nije veliki ulaz u međunarodnu politiku, već hitan izlazak iz bipolarnog svijeta sutrašnjice. Koliko god postoje velike šanse za oživljavanje atlantizma, Washington više ne može uzeti europsko svrstavanje protiv Kine zdravo za gotovo. Istraživanje je također pokazalo da su građani, tijekom posljednje dvije godine, suprotno očekivanjima, ipak postali malo pozitivniji prema EU-u, unatoč nesposobnosti starog kontinenta da efikasno upravlja krizom COVID-19. U Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Švedskoj – zemljama u kojima je ECFR proveo istraživanje prije dvije godine, postotak građana koji smatraju da politički sustav EU-a dobro funkcionira porastao je od 46 posto na 48 posto. U međuvremenu, postotak onih koji tvrde da je sustav djelomice ili potpuno zakazao, pao je od 45 posto na 43 posto. Percepcija se poboljšala svugdje osim u Mađarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. U južnoj Europi, većina ispitanika smatra da je politički sustav EU-a krahirao. Suprotno tome, većina ispitanika u sjevernoj Europi (Danska, Švedska, Njemačka i Nizozemska) i srednjoj Europi (Poljska i Mađarska) tvrdi da sustav EU-a funkcionira. Većina ispitanika u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj smatra da je politički sustav u njihovoj zemlji isti kao i onaj u EU-u, tj. da više ne funkcionira. Dok su Europljani nešto pozitivniji prema EU-u, vrlo su pesimistični prema SAD-u. Šest od deset ispitanika u 11 zemalja koje su bile obuhvaćene ovim istraživanjem, vjeruje da je američki politički sustav potpuno ili djelomice urušen. U Mađarskoj i Poljskoj ne misle tako. Tamo 56 posto Mađara i 58 posto Poljaka vjeruje da američki politički sustav dobro funkcionira. Dok je većina Europljana zadovoljna Bidenovim izborom, mnogi misle da će za četiri godine američko biračko tijelo možda ponov o glasati za Donalda Trumpa, ili njemu sličnog kandidata. Promatrajući rezultate istraživanja za Uniju u cjelini, 32 posto svih ispitanika smatra da se nakon glasovanja za Donalda Trumpa 2016. godine, Amerikancima više ne može vjerovati. U Njemačkoj tako misli čak 53 posto ispitanika. Najveću skupinu (35 posto) ispitanika čine oni koji »vjeruju u Europu« i koji misle da je Europa politički zdrava, za razliku od SAD-a.
Ono što najviše brine tijekom posljednjih godina, posebice nakon izbijanja pandemije COVID-19, mnoge zapadne demokracije naprosto su oduševljene s kineskim digitalnim modelom uspostave kontrole nad građanima. Kada je riječ o današnjim odnosima između Zapada i Kine, postoje različite procjene i gledišta. Jedno od njih posebice je zanimljivo jer je riječ o poznatoj osobi u svijetu, Ettoreu Gottiju Tedeschiju, bivšem direktoru Vatikanske banke, nekadašnjem savjetniku u Tremontijevoj vladi, redovitom profesoru na Katoličkom sveučilištu Sacro Quore, akademiku i osobi koja je dala osobni doprinos u izradi enciklike pape Benedikta XVI »Caritas in veritate«. On je u svome komentaru objavljenom u La Verita 15. prosinca prošle godine rekao što misli o odnosima između Zapada i Kine: »U SAD-u, čini se da netko razmišlja o suprotstavljanju pobjedničkom kineskom totalitarnom vodstvu, izmišljajući oblik zapadnog totalitarnog vodstva u sklopu provedbe ‘Velikog reseta kapitalizma’ koji je nedavno inaugurirao Svjetski ekonomski forum u Davosu.« Tedeschi smatra da je liberalni kapitalizam Zapada već podlegao kineskoj diktaturi, tako da zapadne elite sada rade na osmišljavanju sličnog modela kojim se žele suprotstaviti kineskom. Pritom tvrdi da se »kineski autoritarni kapitalistički model već pokazao kao pobjednik nad zrelim, umornim i pomalo »anarhičnim« demokracijama u Europi i SAD-u, ponajprije zahvaljujući pandemiji COVID-19«.