Sastanak čelnika 27 zemalja Europske unije potkraj prošlog tjedna bio je neobično svadljiv, sudeći prema medijskim izvješćima. Iako su prvi ljudi članica EU-a tijekom pandemije uložili golem napor da bi postigli kakav-takav zajednički odgovor na zdravstvenu, ekonomsku i klimatsku krizu, na najnovijem sastanku Europskog vijeća izbile su duboke podjele, među ostalim i zbog jednog unutarnjeg političkog poteza Mađarske.

Najmanje 13 država, uglavnom starijih članica EU-a, uoči sastanka pokrenulo je pitanje novog zakona kojim službena Budimpešta nastoji u školama i javnosti spriječiti da se osobama mlađim od 18 godina »prikazuju i promiču« sadržaji s lezbijskim, homoseksualnim, biseksualnim i trandsordnim sadržajima. Čelnici većine zemalja Unije smatraju da taj zakon diskriminira seksualne manjine i da se protivi temeljnim europskim vrijednostima.

Iako i čelnici europskih institucija, poput predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i predsjednika Parlamenta Davida Sassolija, smatraju da Mađarska time krši ravnopravnost građana, premijer susjedne države Viktor Orban tvrdi da zakon ne pogađa seksualna prava punoljetnih osoba. Tim se zakonom, kaže, zapravo brani pravo roditelja da djecu odgajaju u skladu sa svojim (tradicionalnim) vrijednostima.
Na zakon je dramatično reagirao luksemburški premijer Xavier Bettel, koji je na sastanku čelnika EU-a emotivno govorio o teškom osobnom iskustvu i borbi, počevši od vlastite obitelji, da bude prihvaćen kao homoseksualac. Vrhunac drame, međutim, bio je istup nizozemskog premijera Marka Ruttea koji je Orbanu, prema Financial Timesu, sugerirao neka Mađarska pokrene postupak izlaska iz Europske unije ako ne misli poštovati njezine vrijednosti. Orbanu, pak, takvo nešto ne pada na pamet i zajedno sa svojom vladom ponavlja da će Mađarska ostati u Uniji te je očuvati od »licemjera«.

Prema izjavi premijera Andreja Plenkovića, nijedna slavenska zemlja iz EU-a, pa ni Hrvatska, nije prihvatila inicijativu da se Mađarsku zbog spornog zakona stavi na optuženičku klupu – iako Europska komisija, na osobito inzistiranje iz Parlamenta, ima namjeru povesti pravni postupak protiv »crne ovce«.
Pitanje je, naravno, zašto je na dnevni red Europskog vijeća uopće trebalo stavljati temu za koju se unaprijed znalo da će izazvati neslaganja i razdor. Iako Unija štiti ravnopravnost ljudi, njezine institucije često zaboravljaju da se EU ne sastoji samo od raznolikih građana, nego i od raznolikih naroda i nacionalnih država. To što neka zemlja drukčije gleda na pitanja ravnopravnosti ne bi trebao biti razlog da se protiv nje pokreću sankcije uz mogućnost uskraćivanja europskog novca – kao što to traže vodeće političke grupacije u Parlamentu.

Liberalni stavovi oko seksualnosti i ostalih spornih tema ne mogu se svima nametnuti, čak i ako se one zakonski reguliraju liberalno. Ako konzervativni krugovi, primjerice, smatraju da nešto ugrožava obiteljske vrijednosti, liberalni krugovi trebaju o tome voditi računa. Toleranciju trebaju pokazivati ne samo konzervativci, nego i liberali koji su, očito, danas u Uniji većina, neovisno o tome kako se njihove stranke nazivaju. Naposljetku, treba uvažavati činjenicu da je Mađarska, kao zemlja »neliberalne demokracije«, također demokratska država u kojoj se vlast bira na višestranačkim izborima.

Taj slučaj potvrđuje da Europska unija – dok u razdoblju globalnih promjena traži najbolju unutarnju organizaciju i svoje mjesto u svijetu – treba izbjegavati stavljanje na dnevni red ideoloških tema koje je dezintegriraju. Ima dovoljno ekonomskih, socijalnih i drugih pitanja koja povezuju sve njezine narode i građane. Integracije su moguće na zajedničkim interesima. Iluzija je misliti da će netko u Europi, u ime većine, svim narodima i građanima nametnuti uniformirano mišljenje i ponašanje. Povijest je pokazala da raznolika Europa ne trpi diktat.