Vladimir Putin je želio “finlandizaciju” Europe, a na kraju će dobiti “natoizaciju” Europe. Dobit će još više NATO-a – ova izjava koju su jučer zajedno dali američki predsjednik Joe Biden i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najbolje ilustrira sve što se ovih dana događalo na summitu u Madridu. Rusija je agresijom na Ukrajinu izazvala kontraefekt, i čelnici Sjevernoatlantskog saveza koji su i sami bili svjesni da NATO slabi, da je dezorganiziran i nemotiviran, sada priznaju da moraju mijenjati politiku i ponovno ojačati savez. A to će na kraju nužno biti na štetu Rusije.
Naime, pozivom NATO-a Finskoj i Švedskoj da se pridruže savezu, i uz to pristajanjem Turske da se savez proširi baš članicama s kojima je ta istočna sila sve dosad bila u sporu, ruski predsjednik Vladimir Putin polako postaje Pale sam na svijetu. Kina je dobila packu, ali je sila za sebe i ona će igrati uvijek ulogu slobodnog strijelca, a to znači da će se na kraju prikloniti pobjedniku. No, vjerojatnost da se cijeli svijet udruži, a da pritom pobjednik bude Rusija, pada iz dana u dan. Pritom, američki predsjednik Biden, čovjek koji ima puno godina, ali i puno iskustva predstavlja osobu koja pokazuje odlučnost kad je potrebno – on je tada, kao kongresmen, bio jedan od najvećih zagovornika NATO-ove intervencije i bombardiranja Srbije. Zato i sada pokazuje priličnu odlučnost kao ključan čovjek zapadne alijanse – Ukrajina će dobiti snažniju vojnu pomoć, koja se naziva “modernizacija”, a NATO će na istočne granice prema Rusiji slati sve više svojih vojnika, uz to bolje opremljenih nego dosad. Borbene grupe povećat će se na jedinice veličine brigada, a očekuje se i jačanje tamošnjeg zapovjedništva.
Ne treba objašnjavati koliko znači volja Finske i Švedske da se pridruže tom savezu, kao zemlje koje su geografski blizu Rusiji, a sami čelnici SAD-a i NATO-a objasnili su da je riječ ne samo o povijesnoj odluci, nego i o “transformativnom summitu” i “rekonstruiranju zajedničke obrane”, kako glase te njihove jezične konstrukcije o onome što se događalo u Madridu.
Činjenica da hrvatska delegacija ondje nije bila potpuna već je zemlju predstavljao samo predsjednik Zoran Milanović, ipak nije u potpunosti dokaz da ne postoji minimum zajedničke politike, a to je stav da se Hrvatska svakako neće protiviti ulasku Finske i Švedske. Naime, Vlada je Milanoviću ostavila prostor da ode u Madrid, kako je objasnio jedan diplomat, dakle opstrukcije zapravo nije bilo. S druge strane, ako je Putin Pale sam na svijetu, Milanović je svakako Pale sam u Madridu – nakon ovog summita morao je naprosto odustati od pritiska koji je javno činio na Finsku i Švedsku. Ostao je i bez podrške Turske kao alibija kojeg je dosad imao, nakon što se Turska dogovorila da Finska i Švedska izruče 33 pripadnika pokreta PKK i Feto koje smatra teroristima. Tako predsjedniku Milanoviću doista nije preostalo drugo nego da odustane od svog pritiska i kaže ono što smo otpočetka znali – da je proširenje i jačanje NATO-a neminovno, te da će konačnu odluku donijeti Sabor, jer zakon ionako to jasno kaže.
Njegovi pokušaji da skrene pažnju na BiH i Hrvate u toj zemlji sigurno nisu zlonamjerni, ali način je bio više nego neprimjeren. A uz to i – nerealan. Hrvatska niti može, a niti treba, zadirati u arhitekturu NATO-a ucjenama, pa čak ni kad je posrijedi zaštita Hrvata u BiH. To su dva odvojena pitanja, i Milanović je morao reterirati. Ranije je izjavljivao kako Sabor ne treba ratificirati njihov ulazak u NATO, sada kaže suprotno, tvrdeći da to prelazi njegove nadležnosti. Jer je to naprosto realnost. Izuzima se dalje iz te priče, a za nadati se da su njegove izjave o “švedskim fašistima” u međuvremenu ipak već zaboravljene.
U svakom slučaju, jučerašnji dan zaista jest povijesni za NATO i Europu. Poslana je jasna poruka Rusiji. Pa čak i ako stvari jesu zaoštrene, ovo su vremena u kojima se broje junaci.
Uvodnik
Europa je dobila više NATO-a
Tihana Tomičić
30. lipanj 2022 14:05
Reuters
Vladimir Putin je želio “finlandizaciju” Europe, a na kraju će dobiti “natoizaciju” Europe. Dobit će još više NATO-a – ova izjava koju su jučer zajedno dali američki predsjednik Joe Biden i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najbolje ilustrira sve što se ovih dana događalo na summitu u Madridu. Rusija je agresijom na Ukrajinu izazvala kontraefekt, i čelnici Sjevernoatlantskog saveza koji su i sami bili svjesni da NATO slabi, da je dezorganiziran i nemotiviran, sada priznaju da moraju mijenjati politiku i ponovno ojačati savez. A to će na kraju nužno biti na štetu Rusije.
Naime, pozivom NATO-a Finskoj i Švedskoj da se pridruže savezu, i uz to pristajanjem Turske da se savez proširi baš članicama s kojima je ta istočna sila sve dosad bila u sporu, ruski predsjednik Vladimir Putin polako postaje Pale sam na svijetu. Kina je dobila packu, ali je sila za sebe i ona će igrati uvijek ulogu slobodnog strijelca, a to znači da će se na kraju prikloniti pobjedniku. No, vjerojatnost da se cijeli svijet udruži, a da pritom pobjednik bude Rusija, pada iz dana u dan. Pritom, američki predsjednik Biden, čovjek koji ima puno godina, ali i puno iskustva predstavlja osobu koja pokazuje odlučnost kad je potrebno – on je tada, kao kongresmen, bio jedan od najvećih zagovornika NATO-ove intervencije i bombardiranja Srbije. Zato i sada pokazuje priličnu odlučnost kao ključan čovjek zapadne alijanse – Ukrajina će dobiti snažniju vojnu pomoć, koja se naziva “modernizacija”, a NATO će na istočne granice prema Rusiji slati sve više svojih vojnika, uz to bolje opremljenih nego dosad. Borbene grupe povećat će se na jedinice veličine brigada, a očekuje se i jačanje tamošnjeg zapovjedništva.
Ne treba objašnjavati koliko znači volja Finske i Švedske da se pridruže tom savezu, kao zemlje koje su geografski blizu Rusiji, a sami čelnici SAD-a i NATO-a objasnili su da je riječ ne samo o povijesnoj odluci, nego i o “transformativnom summitu” i “rekonstruiranju zajedničke obrane”, kako glase te njihove jezične konstrukcije o onome što se događalo u Madridu.
Činjenica da hrvatska delegacija ondje nije bila potpuna već je zemlju predstavljao samo predsjednik Zoran Milanović, ipak nije u potpunosti dokaz da ne postoji minimum zajedničke politike, a to je stav da se Hrvatska svakako neće protiviti ulasku Finske i Švedske. Naime, Vlada je Milanoviću ostavila prostor da ode u Madrid, kako je objasnio jedan diplomat, dakle opstrukcije zapravo nije bilo. S druge strane, ako je Putin Pale sam na svijetu, Milanović je svakako Pale sam u Madridu – nakon ovog summita morao je naprosto odustati od pritiska koji je javno činio na Finsku i Švedsku. Ostao je i bez podrške Turske kao alibija kojeg je dosad imao, nakon što se Turska dogovorila da Finska i Švedska izruče 33 pripadnika pokreta PKK i Feto koje smatra teroristima. Tako predsjedniku Milanoviću doista nije preostalo drugo nego da odustane od svog pritiska i kaže ono što smo otpočetka znali – da je proširenje i jačanje NATO-a neminovno, te da će konačnu odluku donijeti Sabor, jer zakon ionako to jasno kaže.
Njegovi pokušaji da skrene pažnju na BiH i Hrvate u toj zemlji sigurno nisu zlonamjerni, ali način je bio više nego neprimjeren. A uz to i – nerealan. Hrvatska niti može, a niti treba, zadirati u arhitekturu NATO-a ucjenama, pa čak ni kad je posrijedi zaštita Hrvata u BiH. To su dva odvojena pitanja, i Milanović je morao reterirati. Ranije je izjavljivao kako Sabor ne treba ratificirati njihov ulazak u NATO, sada kaže suprotno, tvrdeći da to prelazi njegove nadležnosti. Jer je to naprosto realnost. Izuzima se dalje iz te priče, a za nadati se da su njegove izjave o “švedskim fašistima” u međuvremenu ipak već zaboravljene.
U svakom slučaju, jučerašnji dan zaista jest povijesni za NATO i Europu. Poslana je jasna poruka Rusiji. Pa čak i ako stvari jesu zaoštrene, ovo su vremena u kojima se broje junaci.