Ekonomski rat između Zapada i Rusije nakon njezinog napada na Ukrajinu pooštrava se gotovo iz dana u dan. Nakon što je Europska unija potkraj svibnja odlučila do kraja godine postupno obustaviti oko 90 posto uvoza nafte i derivata iz Rusije, prošli je tjedan stigao nenajavljeni odgovor Moskve. Njezina tvrtka Gazprom počela je naglo smanjivati dotok plina europskim zemljama.

Iako političari tome još ne pridaju preveliku pažnju, jasno je da će taj potez Moskve itekako zagorčiti život Europi, posebno Njemačkoj i Italiji koje su najveći uvoznici ruskoga plina. Vodeće europsko gospodarstvo i bez tog problema diše na škrge, a manjak plina u kombinaciji sa sve višim cijenama energije i posrtanjem proizvodnje samo će povećati izglede da Njemačka s vremenom završi u recesiji koja će se proširiti na cijeli kontinent.

To postavlja pitanje smisla sankcija, ne samo onih protiv Rusije, nego i ruskih protiv EU-a, iako se ove druge tako službeno ne nazivaju. Mnogi misle da je EU već uvođenjem embarga na rusku naftu prešao granicu nakon koje će od kažnjavanja Rusije imati više štete nego koristi – Moskvi neće smanjiti prihode za vođenje rata u Ukrajini, ali će kazniti sebe.

Unatoč tome što je nakon agresije na Ukrajinu bila prisiljena smanjiti proizvodnju »crnog zlata«, Rusija je od početka ove godine povećala prihode od nafte za 50 posto u odnosu na prošlu godinu, prema svibanjskim podacima Međunarodne agencije za energiju. Rusija je preusmjerila izvoz u Indiju i Kinu, a dio njezine nafte opet završava na europskom tržištu zaobilaznim putovima i po višoj cijeni.

Vidjevši da sve skuplje gorivo nanosi ekonomske i političke štete ne samo Europi, nego i Sjedinjenim Državama u kojima se u studenome održavaju djelomični izbori za Kongres, američka ministrica financija Janet Yellen nedavno je počela »intenzivne razgovore« s europskim partnerima nagovarajući ih da odustanu od postupnog embarga. Predložila im je da zapadne zemlje nastave uvoziti rusku naftu, ali uz ograničenu, sniženu cijenu. Tako bi se djelomice smanjili prihodi Moskve, ali i energetski troškovi zapadnih zemalja. Kakva je sudbina tog prijedloga, nije poznato, osim što potvrđuje da embargo na rusku naftu nema očekivanih učinaka na Rusiju, ali nanosi bol ostalim zemljama. Cijena nafte prošlog je vikenda »pala« na oko 113 dolara, ali i dalje je barem 50 posto viša nego lani. Nema izgleda za njezino bitno spuštanje osim ako svijet ne zaglibi u ekonomsku krizu koja će srezati potražnju.

Stvari se zabrinjavajuće pogoršavaju nakon što je Rusija djelomično ili potpuno obustavila izvoz plina u 11 europskih zemalja. U tjedan dana taj je energent na europskom tržištu poskupio 50 posto, a dodatna je nevolja što to povlači i rast cijena električne energije, koja je u Uniji vezana uz cijenu plina. Vlade Njemačke i Italije već sada pripremaju redukcije plina i ostale mjere za izvanredne situacije. Ako Rusija nastavi zavrtati plinske ventile, preskupa energija i njezina nestašica može iduće zime gospodarstvo baciti na koljena, a građanima ohladiti stanove.

Rusija će zasigurno imati štete od zavrtanja plina Europi putem sadašnjih cjevovoda, jer nema dovoljno kapaciteta za njegovo ukapljivanje i prijevoz tankerima u druge dijelove svijeta. Međutim, velik dio štete Moskva će opet nadoknaditi kroz poskupljenje plina. Izvozit će ga manje, ali po višoj cijeni.

Europa je zajedno s Amerikom krenula u ekonomski rat protiv Rusije. Međutim, čini se da će u tom ratu Europa proći teže i od Rusije, i od Amerike. Europska unija dobiva sve manje plina iz Rusije, ali i iz SAD-a. Zbog nedavnog kvara na LNG postrojenju Freeport u Teksasu, koje čini 20 posto američkih kapaciteta, najavljeno je smanjenje isporuka ukapljenog plina Europi sve do kraja ove godine. Zbog tog kvara SAD-u će silom prilika ostati više prirodnog, neukapljenog plina za vlastite potrebe. Na američkom tržištu njegova je ponuda odjednom postala veća od potražnje. Stoga nije čudno da je cijena plina u SAD-u nakon kvara u Freeportu osjetno pala. U Europi je dodatno skočila.