Odnosi između EU-a i Zapadnog Balkana u velikoj su mjeri potrošeni. Za kvalitetan pomak naprijed, Unija mora prvenstveno riješiti svoje unutarnje probleme te ozbiljno preispitati postojeće mehanizme integracije
Još davno je bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio: »Ulaganje u stabilnost i prosperitet Zapadnog Balkana znači ulaganje u sigurnost i budućnost naše Unije«. Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine, bila prva od zemalja Zapadnog Balkana koja se pridružila članstvu Europske unije, dok su Albanija, BiH, Crna Gora, Srbija i Republika Sjeverna Makedonija ostali izvan tog procesa.
U međuvremenu su kod nekih kandidata pokrenuti pristupni pregovori i usvojena pojedina poglavlja iz »pravne stečevine EU-a«, ali, nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo, dolazi do ozbiljnog zastoja u pogledu daljnjeg proširenja. Albanija je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2009. godine. U studenom 2015. godine, Parlament BiH prihvatio je Uredbu parlamentarnog izaslanstva (Association Parliamentary Committee) čime je omogućen daljnji tijek približavanja Uniji. Komisija EU-a izjavila je da bi se »Crna Gora i Srbija mogle pridružiti EU-u do 2025. godine, ali je pritom dodala da je to ‘izuzetno ambiciozna perspektiva’«. Buduća integracija Srbije u EU, kao i integracija Kosova, i dalje je usko povezana s provedbom dijaloga na visokoj razini između dviju država.
»Sve dok EU ima nestabilnu regiju Zapadnog Balkana u svom susjedstvu, neće se moći baviti ključnim pitanjima i izazovima te dugoročnim strateškim pozicioniranjem u međunarodnim okvirima«, navodi se u analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), koja je pripremljena uoči nedavno održanog samita »EU – Zapadni Balkan« u Sloveniji. U njoj se primjerice spominje inicijativa Josipa Juratovića (SPD), zastupnika u njemačkom parlamentu, izvjestitelju Bundestaga za jugoistočnu Europu. On nudi rješenje spora između Bugarske (članica EU-a) i Sjeverne Makedonije kroz arbitražu. Dok bi Arbitražni sud radio na rješavanju predmeta spora, Sjevernoj Makedoniji bi bio odblokiran početak pregovora o članstvu.
Na žalost, uoči samita »EU-Zapadni Balkan« Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, i dalje ponavlja stare fraze »o potrebi jačanja suradnje i ekonomskom oporavku Zapadnog Balkana«. Pritom ne spominje daljnje proširenje i agendu ulaska zemalja Zapadnog Balkana u EU. Janez Janša, kako prenosi Delo, poziva na integraciju Albanije, Sjeverne Makedonije, Kosova, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u EU do kraja ovog desetljeća. Međutim, zbog nedostatka entuzijazma za proširenje u nekoliko država članica EU-a, vjerojatnost toga je iznimno mala. Narušenom kredibilitetu dijela europskih čelnika, doprinosi i njihova umiješanost u kriminal i korupciju. Ne mogu takve osobe dijeliti packe potencijalnim kandidatima na Zapadnom Balkanu za nepoštovanje vladavine prava, bez obzira na to što su prigovori često opravdani.
Međutim, kredibilitet EU-a na Zapadnom Balkanu je ozbiljno narušen iz još nekih razloga. Primjerice, kako se navodi u analizi IFIMES-a, zbog nuđenja azila Nikoli Gruevskom (VMRO-DPMNE) bivšem makedonskom premijeru koji se nalazi na međunarodnoj potjernici, mađarskog premijera Viktora Orbana. Čak su i pojedini čelnici iz Europske pučke stranke uključeni u njegovu zaštitu. Povjerenik Europske komisije za proširenje Unije Oliver Varhelyi i Mađarske, zajedno s premijerom Orbanom, favorizira Srbiju, prenosi Politico. Kada je riječ o toj zemlji potencijalnom kandidatu za ulazak u EU, valja spomenuti dvije potpuno različite ocjene. U pojedinim dokumentima EU-a između ostalog piše: »Srbija odavno nije retrogradni faktor već regionalna lokomotiva za europske integracije svih šest država Zapadnog Balkana«.
Druga je ocjena koju između ostalih zastupa prof. dr. Vesna Pešić, bivša veleposlanica Srbije, zastupnica i članica koalicije Zajedno za vrijeme premijera Zorana Đinđića: »Srbija je i dan danas remetilački faktor u regiji, koja neprekidno rastura BiH. Zbog toga nema ništa od našeg puta prema EU. Oni rasturaju i pokušavaju svima pokazati da je BiH jedna neuspjela država. Njima se iz nacionalističkih razloga uopće ne žuri u EU«. To što je izjavila prof. Pešić zapravo se podudara s Memorandumom 2 Srpske akademije znanosti i umetnosti iz 2011. godine, u kojemu između ostalog piše: »Političari i državni dužnosnici Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće.
Oni trebaju što češće imati sastanke s političarima iz Republike Srpske (RS) po protokolu definiranom za međudržavne susrete. Visoki dužnosnici RS-a i ostali građani bi tijekom boravka u inozemstvu trebali izbjegavati veleposlanstva, konzulate i predstavništva BiH, te pomagati odcjepljenje Republike Srpske…«.
Neulazak zemalja Zapadnog Balkana u Uniju i gubljenje perspektive da će jednoga dana postati njezine članice, vodi k tome da se u taj prostor sve više ubacuju svjetske i regionalne sile poput Kine, Rusije i Turske. Po svemu sudeći, kako ističu pojedini zapadni analitičari, odnosi između EU-a i Zapadnog Balkana u velikoj su mjeri potrošeni.
Za kvalitetan pomak naprijed, Unija mora prvenstveno riješiti svoje unutarnje probleme te ozbiljno preispitati postojeće mehanizme integracije.
Stoga ne čude neke nove ocjene koje pristižu s istoka. »Neprihvatljivo je da EU poistovjećuje Tursku sa svojim južnim susjedima, koji nemaju izgleda za članstvo u EU-u«, nedavno je izjavio Ayhan Zeytinoglu, predsjednik turske Zaklade za gospodarski razvoj.
Pitanje je samo jesu li čelnici EU-a doista svjesni činjenice da se jedino kroz članstvo u Uniji može osigurati trajan mir i dugoročna stabilnost na Zapadnom Balkanu, što je istovremeno od ključne važnosti za EU u cjelini.
Iz druge perspektive
EU gubi vjerodostojnost na Zapadnom Balkanu
Drago Kraljević
10. listopad 2021 10:37
Reuters
Odnosi između EU-a i Zapadnog Balkana u velikoj su mjeri potrošeni. Za kvalitetan pomak naprijed, Unija mora prvenstveno riješiti svoje unutarnje probleme te ozbiljno preispitati postojeće mehanizme integracije
Još davno je bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio: »Ulaganje u stabilnost i prosperitet Zapadnog Balkana znači ulaganje u sigurnost i budućnost naše Unije«. Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine, bila prva od zemalja Zapadnog Balkana koja se pridružila članstvu Europske unije, dok su Albanija, BiH, Crna Gora, Srbija i Republika Sjeverna Makedonija ostali izvan tog procesa.
U međuvremenu su kod nekih kandidata pokrenuti pristupni pregovori i usvojena pojedina poglavlja iz »pravne stečevine EU-a«, ali, nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo, dolazi do ozbiljnog zastoja u pogledu daljnjeg proširenja. Albanija je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2009. godine. U studenom 2015. godine, Parlament BiH prihvatio je Uredbu parlamentarnog izaslanstva (Association Parliamentary Committee) čime je omogućen daljnji tijek približavanja Uniji. Komisija EU-a izjavila je da bi se »Crna Gora i Srbija mogle pridružiti EU-u do 2025. godine, ali je pritom dodala da je to ‘izuzetno ambiciozna perspektiva’«. Buduća integracija Srbije u EU, kao i integracija Kosova, i dalje je usko povezana s provedbom dijaloga na visokoj razini između dviju država.
»Sve dok EU ima nestabilnu regiju Zapadnog Balkana u svom susjedstvu, neće se moći baviti ključnim pitanjima i izazovima te dugoročnim strateškim pozicioniranjem u međunarodnim okvirima«, navodi se u analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), koja je pripremljena uoči nedavno održanog samita »EU – Zapadni Balkan« u Sloveniji. U njoj se primjerice spominje inicijativa Josipa Juratovića (SPD), zastupnika u njemačkom parlamentu, izvjestitelju Bundestaga za jugoistočnu Europu. On nudi rješenje spora između Bugarske (članica EU-a) i Sjeverne Makedonije kroz arbitražu. Dok bi Arbitražni sud radio na rješavanju predmeta spora, Sjevernoj Makedoniji bi bio odblokiran početak pregovora o članstvu.
Na žalost, uoči samita »EU-Zapadni Balkan« Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, i dalje ponavlja stare fraze »o potrebi jačanja suradnje i ekonomskom oporavku Zapadnog Balkana«. Pritom ne spominje daljnje proširenje i agendu ulaska zemalja Zapadnog Balkana u EU. Janez Janša, kako prenosi Delo, poziva na integraciju Albanije, Sjeverne Makedonije, Kosova, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore u EU do kraja ovog desetljeća. Međutim, zbog nedostatka entuzijazma za proširenje u nekoliko država članica EU-a, vjerojatnost toga je iznimno mala. Narušenom kredibilitetu dijela europskih čelnika, doprinosi i njihova umiješanost u kriminal i korupciju. Ne mogu takve osobe dijeliti packe potencijalnim kandidatima na Zapadnom Balkanu za nepoštovanje vladavine prava, bez obzira na to što su prigovori često opravdani.
Međutim, kredibilitet EU-a na Zapadnom Balkanu je ozbiljno narušen iz još nekih razloga. Primjerice, kako se navodi u analizi IFIMES-a, zbog nuđenja azila Nikoli Gruevskom (VMRO-DPMNE) bivšem makedonskom premijeru koji se nalazi na međunarodnoj potjernici, mađarskog premijera Viktora Orbana. Čak su i pojedini čelnici iz Europske pučke stranke uključeni u njegovu zaštitu. Povjerenik Europske komisije za proširenje Unije Oliver Varhelyi i Mađarske, zajedno s premijerom Orbanom, favorizira Srbiju, prenosi Politico. Kada je riječ o toj zemlji potencijalnom kandidatu za ulazak u EU, valja spomenuti dvije potpuno različite ocjene. U pojedinim dokumentima EU-a između ostalog piše: »Srbija odavno nije retrogradni faktor već regionalna lokomotiva za europske integracije svih šest država Zapadnog Balkana«.
Druga je ocjena koju između ostalih zastupa prof. dr. Vesna Pešić, bivša veleposlanica Srbije, zastupnica i članica koalicije Zajedno za vrijeme premijera Zorana Đinđića: »Srbija je i dan danas remetilački faktor u regiji, koja neprekidno rastura BiH. Zbog toga nema ništa od našeg puta prema EU. Oni rasturaju i pokušavaju svima pokazati da je BiH jedna neuspjela država. Njima se iz nacionalističkih razloga uopće ne žuri u EU«. To što je izjavila prof. Pešić zapravo se podudara s Memorandumom 2 Srpske akademije znanosti i umetnosti iz 2011. godine, u kojemu između ostalog piše: »Političari i državni dužnosnici Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće.
Oni trebaju što češće imati sastanke s političarima iz Republike Srpske (RS) po protokolu definiranom za međudržavne susrete. Visoki dužnosnici RS-a i ostali građani bi tijekom boravka u inozemstvu trebali izbjegavati veleposlanstva, konzulate i predstavništva BiH, te pomagati odcjepljenje Republike Srpske…«.
Neulazak zemalja Zapadnog Balkana u Uniju i gubljenje perspektive da će jednoga dana postati njezine članice, vodi k tome da se u taj prostor sve više ubacuju svjetske i regionalne sile poput Kine, Rusije i Turske. Po svemu sudeći, kako ističu pojedini zapadni analitičari, odnosi između EU-a i Zapadnog Balkana u velikoj su mjeri potrošeni.
Za kvalitetan pomak naprijed, Unija mora prvenstveno riješiti svoje unutarnje probleme te ozbiljno preispitati postojeće mehanizme integracije.
Stoga ne čude neke nove ocjene koje pristižu s istoka. »Neprihvatljivo je da EU poistovjećuje Tursku sa svojim južnim susjedima, koji nemaju izgleda za članstvo u EU-u«, nedavno je izjavio Ayhan Zeytinoglu, predsjednik turske Zaklade za gospodarski razvoj.
Pitanje je samo jesu li čelnici EU-a doista svjesni činjenice da se jedino kroz članstvo u Uniji može osigurati trajan mir i dugoročna stabilnost na Zapadnom Balkanu, što je istovremeno od ključne važnosti za EU u cjelini.