U romanu »1984.« George Orwell stvorio je viziju budućnosti u kojoj svemoćna partija radi totalitarnu kontrolu nad društvom, prisiljavajući građane da ovladaju tehnikom »dvomisli« (sposobnost istovremenog prihvaćanja dvaju međusobno isključivih stavova)
Moramo naučiti živjeti zajedno kao braća, ili ćemo propasti zajedno kao budale. (Martin Luther King)
Hrvatska radio televizija je nedavno na svom trećem programu emitirala film »Tisuću devetsto osamdeset četvrta«, posvećen Georgu Orwellu – engleskom novinaru i piscu, poznatom u svijetu po tome kako je opisao futurističko totalitarno društvo. Dobar film, prava tema u pravo vrijeme. Orwell se 1937. godine u španjolskom građanskom ratu borio protiv fašista. Da ga je kojim slučajem metak pogodio samo nekoliko centimetara lijevo ili desno od prostrijela, svjetska književnost ostala bi bez »Životinjske farme« i »1984.«. Film pokazuje da je ova tema s kojom se Orwell bavio prije 72 godine danas više nego aktualna. Orwellova logika dvomisli (dvomisao – sposobnost neke osobe da istovremeno prihvaća dva stava koji su međusobno isključivi) pokazala se ključnom za razumijevanje današnje stvarnosti. U društvu kakvo je u svome znanstvenofantastičnom romanu zamislio Orwell, autoritarni režim je utemeljio svoju kontrolu namećući pojednostavljeni novogovor. To je izmišljeni jezik koji je tako osmišljen, da dokine svaki oblik slobodnog izražavanja koje se suprotstavlja »službenoj istini«. U svome romanu »1984.«, kako zamjećujemo i na filmu, Orwell je stvorio viziju budućnosti u kojoj svemoćna partija vrši totalitarnu kontrolu nad društvom, prisiljavajući građane da ovladaju tehnikom »dvomisli«.
George Orwell / Foto WIKIPEDIA
Njegov roman, opisan kao politička satira u biti je postao političko proročanstvo. On je, kako navode neki koji dobro poznaju njegov život, imao mnogo kontakata u političkim krugovima kada je pohađao tada elitni koledž u Etonu (VB), gdje se školuju članovi kraljevskih obitelji. Vrlo je vjerojatno da je odatle prikupio razne informacije o tome kako se stvari u svijetu realno odvijaju. Svatko tko je pažljivo pogledao film, vjerojatno je zamijetio da postoje velike sličnosti između ispričane priče i trenutačne situacije u kojoj danas živimo. Riječ je zapravo o psihološkom pristupu (dvomisao) koju danas primjenjuje veliki broj političara u svijetu, pri čemu prakticiraju izjave suprotne od onoga što su, primjerice jučer, proglašavali jedinom istinom. Takvi se političari uopće ne srame koristiti takav pristup. Pritom im uopće ne pada na pamet opravdavati se građanima za nelogičnosti i namjerno zbunjivanje, s obzirom na to da je njihov motiv promjene mišljenja navodno uvijek »zalaganje za opće dobro«. Dvomisao o kojemu se u filmu govori zapravo znači nametanje nečeg krajnje neprirodnog i logici protivnog, istodobnog prihvaćanja dva potpuno različita i nekompatibilna mišljenja.
Današnji zagovornici prakticiranja dvomisli smatraju da se stvarnost i prošlost uvijek moraju podvrgavati procesu prilagodbe. Čak i u istome danu, političar koji prakticira dvomisao, spreman je bez grižnje savjesti obratiti se građanima, primjerice ovim riječima: »Po demokratskim standardima vi imate pravo postupiti kako god želite, jer je to vaše ustavno pravo«. A zatim slijedi njegova naredba: »Ipak vi morate postupiti kako ja kažem jer ćete u protivnom snositi odgovarajuće posljedice.« Kroz vježbu dvomisli/dvostruke misli, smatra se da se uništavanjem »zdravog razuma« građane može relativno lako uvjeriti da se stvarnost time uopće neće narušiti. U takvoj apsurdnoj/stupidnoj situaciji, ističe Orwell, »prava pobuna nije moguća, jer se proletera ne treba bojati. Oni su prepušteni sami sebi, lišeni su – ne samo svakog impulsa za pobunu, već i sposobnosti da shvate da se svijet može razlikovati od onoga što jest. Intelektualna sloboda se masi može jamčiti upravo zato što nemaju intelekta. No, oni bi mogli postati opasnima samo ako razvoj industrijske tehnike učini nužnim da im se omogući više obrazovanja… ».
Antropologinja Ida Magli sa Sveučilišta »La Sapienza« u Rimu, u svome eseju »Europska diktatura/La dittatura Europea« (Rizzoli, 2010.), objasnila je da je George Orwell – »pripadnik masona, pod krinkom fantazije, autor koji je potomcima otkrio monstruozni projekt koji su izmislili masonski vođe kako bi porobili i nadzirali svjetsku populaciju, do te mjere da joj oduzimaju vlastitu ljudskost«. Stoga »1984«, kako se može zaključiti iz filma (i knjige), koristan je vodič u našu stvarnost. »Priručnik o logici dvostrukog razmišljanja (dvomisli), zapravo predstavlja đavolsko oružje s kojim raspolažu moćnici kako bi dezorijentirali javno mnijenje i onesposobili intelekt onih građana koji imaju pravu moć, ali toga nisu svjesni«, ističe antropologinja Magli. »Rat je mir«, jedan je od dobrih primjera dvomisli danas u svijetu. Riječ »rat« već je godinama zamijenjen s »mirovnim misijama«. Ne radi se tu o jezičnoj zabuni, već o lažnom pacifizmu koji prikriva stvarne razloge vojnih intervencija. Zanimljivi su i konkretni primjeri novogovora, koje je svojedobno prenio »Večernji list« poput: »Etničko čišćenje se u novogovoru koristi kako bi se izbjegla riječ genocid, jer ona sadrži potencijalni ratni zločin.« U novogovor spada i jedna pravna fraza, koja se u medijima često koristi: »Nisi kriv dok se ne dokaže suprotno.« Ona na prvi pogled zvuči pravno korektno, demokratski, logički i normalno.
No, u praksi ona ima orwellovsku konotaciju: »Kriv si dok se ne obraniš.« Istovremeno se u orwellovskoj viziji neznanje afirmira kao snaga, a ne kao sramota. Nepismenost, pogodovana čimbenicima kao što su odbojnost prema čitanju knjiga, demonizacija klasične kulture, estetike i ljudskih postignuća, vulgarnost u medijima…, konačno se isplatila. Sada podmićeni (građani, novinari, političari…) od strane moćnika, mogu sa sigurnošću – bez straha, objaviti bilo kakvu glupost u javnosti. Malo im se tko smije suprotstaviti jer se virus straha ukorijenio na plodnom tlu neznanja. »Sukob između osobnog uvjerenja i novih informacija (dokaza) kod većine građana stvara nelagodu ili napetost. Ljudi odbijaju, ili izbjegavaju, nove informacije i pritom nastoje uvjeriti sami sebe da sukob zapravo i ne postoji«, ističe američki psiholog Leon Festinger. Stoga emitiranje filma »1984.« na Trećem programu HRT-a zaslužuje svaku pohvalu jer je riječ o temi koja je aktualna i danas, s obzirom na to da pojašnjava kako se stvarnošću može manipulirati i kako se građani mogu podčiniti i poniziti tamo gdje nema kulture, sjećanja i izgrađenog intelekta u službi zaštite ljudskoga. George Orwell je time poslao jasnu poruku budućim generacijama – prvenstveno se morate boriti protiv ravnodušnosti i oportunizma.
Iz druge perspektive
Dvomisao ključ za razumijevanje današnje stvarnosti
Drago Kraljević
19. rujan 2021 09:25
U romanu »1984.« George Orwell stvorio je viziju budućnosti u kojoj svemoćna partija radi totalitarnu kontrolu nad društvom, prisiljavajući građane da ovladaju tehnikom »dvomisli« (sposobnost istovremenog prihvaćanja dvaju međusobno isključivih stavova)
Moramo naučiti živjeti zajedno kao braća, ili ćemo propasti zajedno kao budale. (Martin Luther King)
Hrvatska radio televizija je nedavno na svom trećem programu emitirala film »Tisuću devetsto osamdeset četvrta«, posvećen Georgu Orwellu – engleskom novinaru i piscu, poznatom u svijetu po tome kako je opisao futurističko totalitarno društvo. Dobar film, prava tema u pravo vrijeme. Orwell se 1937. godine u španjolskom građanskom ratu borio protiv fašista. Da ga je kojim slučajem metak pogodio samo nekoliko centimetara lijevo ili desno od prostrijela, svjetska književnost ostala bi bez »Životinjske farme« i »1984.«. Film pokazuje da je ova tema s kojom se Orwell bavio prije 72 godine danas više nego aktualna. Orwellova logika dvomisli (dvomisao – sposobnost neke osobe da istovremeno prihvaća dva stava koji su međusobno isključivi) pokazala se ključnom za razumijevanje današnje stvarnosti. U društvu kakvo je u svome znanstvenofantastičnom romanu zamislio Orwell, autoritarni režim je utemeljio svoju kontrolu namećući pojednostavljeni novogovor. To je izmišljeni jezik koji je tako osmišljen, da dokine svaki oblik slobodnog izražavanja koje se suprotstavlja »službenoj istini«. U svome romanu »1984.«, kako zamjećujemo i na filmu, Orwell je stvorio viziju budućnosti u kojoj svemoćna partija vrši totalitarnu kontrolu nad društvom, prisiljavajući građane da ovladaju tehnikom »dvomisli«.
George Orwell / Foto WIKIPEDIA
Njegov roman, opisan kao politička satira u biti je postao političko proročanstvo. On je, kako navode neki koji dobro poznaju njegov život, imao mnogo kontakata u političkim krugovima kada je pohađao tada elitni koledž u Etonu (VB), gdje se školuju članovi kraljevskih obitelji. Vrlo je vjerojatno da je odatle prikupio razne informacije o tome kako se stvari u svijetu realno odvijaju. Svatko tko je pažljivo pogledao film, vjerojatno je zamijetio da postoje velike sličnosti između ispričane priče i trenutačne situacije u kojoj danas živimo. Riječ je zapravo o psihološkom pristupu (dvomisao) koju danas primjenjuje veliki broj političara u svijetu, pri čemu prakticiraju izjave suprotne od onoga što su, primjerice jučer, proglašavali jedinom istinom. Takvi se političari uopće ne srame koristiti takav pristup. Pritom im uopće ne pada na pamet opravdavati se građanima za nelogičnosti i namjerno zbunjivanje, s obzirom na to da je njihov motiv promjene mišljenja navodno uvijek »zalaganje za opće dobro«. Dvomisao o kojemu se u filmu govori zapravo znači nametanje nečeg krajnje neprirodnog i logici protivnog, istodobnog prihvaćanja dva potpuno različita i nekompatibilna mišljenja.
Današnji zagovornici prakticiranja dvomisli smatraju da se stvarnost i prošlost uvijek moraju podvrgavati procesu prilagodbe. Čak i u istome danu, političar koji prakticira dvomisao, spreman je bez grižnje savjesti obratiti se građanima, primjerice ovim riječima: »Po demokratskim standardima vi imate pravo postupiti kako god želite, jer je to vaše ustavno pravo«. A zatim slijedi njegova naredba: »Ipak vi morate postupiti kako ja kažem jer ćete u protivnom snositi odgovarajuće posljedice.« Kroz vježbu dvomisli/dvostruke misli, smatra se da se uništavanjem »zdravog razuma« građane može relativno lako uvjeriti da se stvarnost time uopće neće narušiti. U takvoj apsurdnoj/stupidnoj situaciji, ističe Orwell, »prava pobuna nije moguća, jer se proletera ne treba bojati. Oni su prepušteni sami sebi, lišeni su – ne samo svakog impulsa za pobunu, već i sposobnosti da shvate da se svijet može razlikovati od onoga što jest. Intelektualna sloboda se masi može jamčiti upravo zato što nemaju intelekta. No, oni bi mogli postati opasnima samo ako razvoj industrijske tehnike učini nužnim da im se omogući više obrazovanja… ».
Antropologinja Ida Magli sa Sveučilišta »La Sapienza« u Rimu, u svome eseju »Europska diktatura/La dittatura Europea« (Rizzoli, 2010.), objasnila je da je George Orwell – »pripadnik masona, pod krinkom fantazije, autor koji je potomcima otkrio monstruozni projekt koji su izmislili masonski vođe kako bi porobili i nadzirali svjetsku populaciju, do te mjere da joj oduzimaju vlastitu ljudskost«. Stoga »1984«, kako se može zaključiti iz filma (i knjige), koristan je vodič u našu stvarnost. »Priručnik o logici dvostrukog razmišljanja (dvomisli), zapravo predstavlja đavolsko oružje s kojim raspolažu moćnici kako bi dezorijentirali javno mnijenje i onesposobili intelekt onih građana koji imaju pravu moć, ali toga nisu svjesni«, ističe antropologinja Magli. »Rat je mir«, jedan je od dobrih primjera dvomisli danas u svijetu. Riječ »rat« već je godinama zamijenjen s »mirovnim misijama«. Ne radi se tu o jezičnoj zabuni, već o lažnom pacifizmu koji prikriva stvarne razloge vojnih intervencija. Zanimljivi su i konkretni primjeri novogovora, koje je svojedobno prenio »Večernji list« poput: »Etničko čišćenje se u novogovoru koristi kako bi se izbjegla riječ genocid, jer ona sadrži potencijalni ratni zločin.« U novogovor spada i jedna pravna fraza, koja se u medijima često koristi: »Nisi kriv dok se ne dokaže suprotno.« Ona na prvi pogled zvuči pravno korektno, demokratski, logički i normalno.
No, u praksi ona ima orwellovsku konotaciju: »Kriv si dok se ne obraniš.« Istovremeno se u orwellovskoj viziji neznanje afirmira kao snaga, a ne kao sramota. Nepismenost, pogodovana čimbenicima kao što su odbojnost prema čitanju knjiga, demonizacija klasične kulture, estetike i ljudskih postignuća, vulgarnost u medijima…, konačno se isplatila. Sada podmićeni (građani, novinari, političari…) od strane moćnika, mogu sa sigurnošću – bez straha, objaviti bilo kakvu glupost u javnosti. Malo im se tko smije suprotstaviti jer se virus straha ukorijenio na plodnom tlu neznanja. »Sukob između osobnog uvjerenja i novih informacija (dokaza) kod većine građana stvara nelagodu ili napetost. Ljudi odbijaju, ili izbjegavaju, nove informacije i pritom nastoje uvjeriti sami sebe da sukob zapravo i ne postoji«, ističe američki psiholog Leon Festinger. Stoga emitiranje filma »1984.« na Trećem programu HRT-a zaslužuje svaku pohvalu jer je riječ o temi koja je aktualna i danas, s obzirom na to da pojašnjava kako se stvarnošću može manipulirati i kako se građani mogu podčiniti i poniziti tamo gdje nema kulture, sjećanja i izgrađenog intelekta u službi zaštite ljudskoga. George Orwell je time poslao jasnu poruku budućim generacijama – prvenstveno se morate boriti protiv ravnodušnosti i oportunizma.