Tko god što mislio o ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, kako on upravlja ratom, kakav mu je demokratski kapacitet, i hoće li na kraju rat završiti tjeranjem Rusije iz Ukrajine ili uz gubitak dijela svog teritorija, mora priznati da je jučer ipak bio velik dan za Hrvatsku u političkom smislu. Hrvatska Vlada i Andrej Plenković pokazali su se kao faktori u procesuiranju zbivanja oko Ukrajine i raspleta toga rata – ta aktivna uloga na mapi Europe sigurno Vladi donosi pluseve, ali na unutarnjem planu razdjelnica je ionako dnevnopolitička i svodi se na kampanju koju vodi predsjednik Zoran Milanović za svoj drugi mandat, a tu već igraju dojmovi i emocije, pa je na unutarnjem planu taj događaj čak manjeg značaja negoli je to slučaj na europskom planu kao široj slici.

Naravno, to je paradoksalno, jer se od drveta ne vidi šuma, a optika je jučer, kad je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski bio u Dubrovniku, ipak trebala biti šira. Ta šira slika govori o tome da je Zelenski na turneji predstavljanja svog mirovnog plana koji zapravo obuhvaća dvije etape – prvo je formiranje svojevrsnog Mrshallovog plana obnove koji bi ojačao Ukrajinu, a time bi ojačao i njene pregovaračke pozicije u odnosu na Rusiju i Vladimira Putina. No za razliku od poslijeratnog američkog plana obnove Europe nakon Drugog svjetskog rata, koji je bio mirnodopski, ovaj Zelenskijev plan uključuje i vojnu komponentu, i kao takav bi trebao biti temelj za kasnije pregovore s Moskvom. Dakle, prije mirovnog samita s Putinom, Ukrajina bi prvo još vojno ojačala – i upravo su tu glavne dileme protivnika takvog njegovog plana pobjede, kako ga naziva.

No, onaj tko se raduje da je sastanak u njemačkom Ramsteinu, gdje je plan trebao biti ovih dana predstavljen pred 50 državnih čelnika, uglavnom Zapada, pa i pred američkim predsjednikom Joeom Bidenom, propao – vara se. Samo je odgođen. Američki uragan Milton, zbog kojeg je Biden ostao kući umjesto da dođe u Europu Zelenskome na noge, zasad igra za Rusiju. Ali sigurno je, i to je potvrđeno jučer u Dubrovniku, da će se skup u Ramsteinu svakako održati prije američkih izbora početkom studenoga. Jer, uragan tutnji brzo. Naravno, Zelenski želi uhvatiti zadnji vlak dok je na vlasti u SAD-u još demokratski predsjednik Biden i prije nego sve preuzme Donald Trump koji otvoreno najavljuje kako će se prvoga dana sve dogovoriti s Putinom i priznati zatečeno stanje na terenu. A to bi značilo da će Ukrajina ostati bez oko četvrtine svog teritorija.

U svakom slučaju, Zelenski ima načelnu podršku većine zemalja, uključujući i najmoćnije iz G7, za ulazak u EU, a potom i u NATO. Dok se to ne dogodi, a čemu se naš predsjednik Milanović protivi, Ukrajina potpisuje bilateralne sporazume o suradnji s pojedinim zemljama, pa tako jučer i s Hrvatskom. No, dok s nekima ima ugovore o izravnoj vojnoj pomoći, s Hrvatskom nema, upravo zbog protivljenja predsjednika Milanovića. Mada ništa od toga ne bi značilo da bi se ijedan pripadnik Hrvatske vojske našao na tlu Ukrajine, a kamoli u izravnim vojnim operacijama, Milanović je protiv.

Taj se ugovor naziva Ukraine Compact, a ovo su mu temeljne postavke: »Podržati trenutačne obrambene i sigurnosne potrebe Ukrajine, uključujući kontinuirano pružanje sigurnosne pomoći i obuke, modernu vojnu opremu te industrijsku i ekonomsku podršku obrambenom sektoru, kroz bilateralne suradnje i postojeće multilateralne mehanizme, uz ubrzanje napora u izgradnji buduće ukrajinske vojske koja će zadržati vjerodostojne obrambene i odvraćajuće kapacitete.«

Možda bi nešto bilo i drukčije da upravo u Hrvatskoj (kao i u Americi) ne traje predizborna kampanja za novog predsjednika. Ovako, za Plenkovićeve inicijative u vezi Ukrajine vrata su mu otvorena u Bruxellesu i Washingtonu, te naravno Kijevu, ali su mu samo odškrinuta u Zagrebu. Stoga je »kreirao« Dubrovnik, da bi na mala vrata i domaću javnost senzibilizirao o čemu se ovdje radi.