I dok svi s nestrpljenjem očekujemo toliko najavljivane i obećavane demografske mjere, za koje u resornom ministarstvu stalno ponavljaju da se »bruse«, stalno nam ispadaju kosturi iz ormara, odnosno davno uvedene birokratske prepreke koje u startu ubijaju svaki iole ozbiljniji pokušaj vođenja kakve-takve demografske politike. Kostur tjedna je naknada koju trudnice mogu ostvariti u slučaju komplikacija u trudnoći, a koja iznosi najviše 565 eura mjesečno, bez obzira koliku plaću trudnica imala prije i bez obzira na stručnu spremu. Ovako niska naknada, pravdaju se u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, uvedena je kako bi se destimulirao broj neopravdanih komplikacija u trudnoći, što udruge smatraju diskriminacijom zaposlenih trudnica.

Ta nakaradna naknada iskarikirala je cijeli sustav, a trudnice s komplikacijama u trudnoći natjerala u očaj. Primjerice, visokoobrazovane žene s visokim plaćama ova naknada u potpunosti destimulira da uopće postanu majke, a kamoli da razmišljaju o komplikacijama u trudnoći. O majkama koje moraju uzeti bolovanje zbog djetetovih prvih dana u vrtiću ili školi, koje također potpadaju pod ovu naknadu, da i ne govorimo. Ginekolozi, pak, zbog niskih naknada savjetuju trudnice kako da zaobiđu sustav i kada da uzmu bolovanje vezano uz komplikacije. Situacija na trenutke postaje groteskna. I trudnice i udruge zajedno s HZZO-om sliježu ramenima jer, eto, zakon je takav i trebalo bi ga mijenjati. No, najtužnije od svega je što i Ministarstvo demografije također sliježe ramenima, i to u duetu s Ministarstvom zdravstva, a oba ministarstva se zaklinju u demografsku politiku, iako Beroševo to donekle nije dužno, ali se pridružilo Šipićevom.

Dok se od Šipićevog ministarstva očekuje da barem »izrazi spremnost« za žurno rješavanje tog problema, što bi definitivno bila jedna od konkretnih demografskih mjera, stajalište Ministarstva demografije o ovom problemu je kao da smo upitali hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova o neuspjelom pokušaju državnog udara u Trinidadu i Tobagu. Razočaravajuće je bilo čitati službeni odgovor Ministarstva demografije na upit naše novinarke o ovoj antidemografskoj mjeri. U očekivanju konkretnog odgovora s konretnim mjerama, dobili smo, uz ostalo, i ovo: »Kako bi se postigla demografska održivost, potrebno je koncipirati sveobuhvatnu populacijsku politiku…«. Demografske mjere, koje su dosad uspjele procuriti u javnost, uglavnom se tiču našeg iseljeništva pa je Ministarstvo demografije upreglo sve snage u povratak četvrtog koljena naše dijaspore iz Čilea koji ni hrvatski ne znaju, ali ne i u nedajbože povećanje naknada za bolovanje majkama s malom djecom i trudnicama. Stoga možda i ne čudi što se ministar Šipić od formiranja Vlade još nije pojavio u javnosti i održao konferenciju za novinare, uz objašnjenje da on još ni ureda nema. S obzirom na to da je dosad imenovao četiri savjetnika, valjda mu barem jedan može posuditi ured da se obrati narodu. Koliko su novi ministar i demografske mjere nevidljivi, pokazala je anketa u Dnevniku Nove TV u kojoj nijedan od slučajnih prolaznika nisu prepoznali ministra na fotografiji. Neki su pretpostavili da bi mogao biti političar.

Tako su i Ministarstvo (demografije) i useljeništva i ministar propustili priliku koja se ne propušta. Priliku da pokažu javnosti da su upoznati s problemima u svakodnevnom životu mladih trudnica i obitelji, bez salonskih rasprava o »sveobuhvatnosti populacijske politike«. I krenu s konkretnim mjerema. S povećanjem naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, na primjer. Za to nisu potrebni ni uredi, ni četiri savjetnika, ni tajnovito »brušenje« enigmatskih mjera zagonetnog ministra. I dok čekamo prve mjere, Hrvatsku je u zadnjih pet godina napustilo stanovnika koliko ih ima Split, a prošle godine rodilo se najmanje djece u proteklih deset godina. Istodobno je samo šest gradova zabilježilo veći broj rođenih nego umrlih, a u zadnjih 10 godina izgubili smo više od 58 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola. Krajnje je vrijeme da konačno ugledamo i mjere i ministra.