Institucije rade svoj posao. Tako se barem čini. Prvi put imamo priliku pomisliti da jedna HDZ-ova vlada ostavlja potpuno otvoren prostor DORH-u i ostalim institucijama u borbi protiv korupcije. Premijer Andrej Plenković možda ima nekih slabosti, možda je nadmen, možda »voli plavuše«, ali iz dana u dan sve se više čini da sklonost korupciji ili njenom prikrivanju nisu na tom popisu njegovih slabosti.

Iako je u protekloj Vladi imao niz korupcijskih afera svojih ministara pa je njegov kabinet na kraju bio desetkovan, ono što je bitno jest percepcija da on i njegova Vlada kao politička institucija ne pokušavaju stopirati nikakve istrage, i da pritom nema privilegiranih.

Ako je mogla biti uhićena državna tajnica Josipa Rimac, ako je u akciji Janaf osumnjičen jedan od HDZ-ovih gradonačelnika i zastupnika, ako su tu i neki SDP-ovci, ali i HNS-ovci (ili bivši HNS-ovci, vrag će ga znati s Draganom Kovačevićem), jasno je da zaštićenih nema. Čini se da institucije više ne biraju, nego idu isključivo tragom prljavog novca, neovisno koga sve taj trag zahvaća.

To je veoma važna poruka na europskom putu Hrvatske, koja se nakon dugo vremena prikazuje kao država u kojoj se počinje osjećati vladavina prava. U redu – sudstvo, to je potpuno druga priča. Uvijek je pitanje kako će procesi na kraju završiti, kao što je Miroslav Kutle pravomoćno oslobođen dobrog dijela optužbi na kraju, Ivo Sanader još i danas vodi svoje sporove, a Ivica Todorić ima takvu optužnicu koja mu jamči da će proces trajati godinama, kao i njegova sloboda.

No, dojam je da više nema privilegiranih.

Novinari su ministre jučer nakon uhićenja Kovačevića pitali štete li ove afere HDZ-u, a neki od njih su ispravno rekli: ne, upravo suprotno, to koristi HDZ-u. I svidjelo se to nekome ili ne, to je živa istina.

Nemojmo biti naivni pa pomisliti da ovi slučajevi nisu samo kap u moru onoga što se doista događa u javnim poduzećima, raznim ministarstvima i državnim uredima, no politička volja da se na određeni, novi način od strane HDZ-a postupa prema korupciji, ipak je pomak.

Naravno, sve to nije dovoljno. I u Vladi bi možda trebali razmisliti da sve koji su upleteni u afere, makar imali »samo« optužbe, a izravno su na državnom proračunu, odmah i razriješe. Tako je bilo u slučaju Josipe Rimac, tako bi trebalo biti i sada. I pritom je opozicija potpuno u pravu kad to traži i očekuje od premijera.

No, gledajući šire, svojom politikom Plenković iz ruku oporbe izbacuje jedan od zadnjih alata koji su oporbi uopće ostali. Cijela protekla kampanja SDP-a bazirala se na optužbama za korupcijski karakter HDZ-a, pa i sada praktički svi kandidati za novog šefa/šeficu SDP-a nastupaju s te platforme, kao premise svih svojih istupa. Sad će to za njih postati sve teže, jer primjeri jedan za drugim potvrđuju da institucije doista imaju slobodu da rade neovisno.

Ako je u aferi Janaf čak i jedan HDZ-ov zastupnik kojem je jučer skinut imunitet, a znamo da Plenković drži Vladu sa samo 76 ruku, imamo razloga povjerovati da je DORH samostalno odradio ovu akciju, bez upliva dnevne politike.

Nije se teško prisjetiti da su pravosudne institucije često znale biti polugama dnevne politike u raznim unutarstranačkim obračunima, bilo da je riječ o HDZ-u, što je bilo učestalije, ali ponekad čak i kad je bila riječ i o SDP-u.

Nećemo ovdje o primjerima, jer ovi što su često po sudovima jednako tako vole i tužiti novinare, ali bilo je bezbroj situacija u kojima su se razni politički moćnici rješavali svojih neprijatelja optužnicama na njihov račun, koje bi kasnije padale ili bi ih jednostavno pojele zastare.

Ali ako »institucije« doista slobodno rade svoj posao, to je vijest godine za Hrvatsku.