Nije baš jasno zbog čega je HDZ izabrao baš Ivana Turudića. Moralo se znati što će uslijediti. I u medijskom i u političkom smislu. Naime, cijela mudrost današnjeg HDZ-a bila je u tome da se ne izazivaju tvrdi i žestoki društveni sukobi. Posebno ne oko povijesnih i svjetonazorskih tema. Ako je oko toga i bilo sukoba, oni gotovo nikad nisu bili između HDZ-a i onih stranaka koje sebe smatraju ljevicom. Toga se nismo nagledali. Osim možda nedavno, kada se u Saboru raspravljalo o Zakonu o zaštiti hrvatskog jezika. Međutim, kako sam zakon uopće nije restriktivan i ne predviđa bilo kakve sankcije za bilo koga, cijela je ta rasprava bila mlaka vodica. Tek toliko da se jasnije postave linije u raspravi koja u Hrvatskoj, može se slobodno reći nažalost, malo koga uopće i zanima. Nije se čak previše ni iskoristila prilika da se javnost podsjeti da je oporbena zastupnica koja ima ambicije biti premijerka Hrvatske prije samo nekoliko godina potpisala Deklaraciju kojom se negira samobitnost hrvatskog jezika. S gledišta političke taktike, što se tiče HDZ-a bio je to dobar potez. Što je manje svjetonazorskih ratova, to su izborni izgledi ove stranke bolji. HDZ je 2015. u Hrvatskoj odigrao samo neriješeno sa SDP-om, iako je dobio više glasova nego 2016. i 2020. kada je, posebno prije četiri godine, u izbornom smislu pomeo pod SDP-om. Naprosto, lijevi su birači 2015. izašli na izbore jer su se osjećali ugroženi retorikom tadašnjeg HDZ-a. Prilikom dva sljedeća izlaska na birališta puno ih je ostalo kod kuće jer se nisu osjećali ugroženim od europarlamentarca Plenkovića.

Druga stvar koja je već dva puta štetila, a možda će i ponovo naštetiti HDZ-u na parlamentarnim izborima, jest to da javnim prostorom prevladava priča o korupciji vladajuće stranke. Na izborima 3. siječnja 2000. uzrok poraza HDZ-a bio je bijes birača prema toj stranci zbog načina na koji su provedene pretvorba i privatizacija. Oporba je došla na vlast ni kriva ni dužna. Pa se možda i zbog toga nije sjetila promijeniti ni jedan jedini članak Zakona prema kojem su sve te pretvorbe i privatizacije provedene. Prije 13 godina HDZ je izbore izgubio zbog Fimi medije. Naprosto, u takvim slučajevima dio centrističkih birača sklonih glasovati za HDZ ipak ostane kod kuće. To, plus zamor birača gotovo desetljetnim vladavinama HDZ-a, dovodi do toga da ta stranka u takvim slučajevima izgubi izbore. Sada se namjerava napraviti isti scenarij. Ono što je 2011. bila Fimi medija, sada bi trebali biti Ina i HEP. I naravno, Turudić.

Andrej Plenković potpuno je u pravu kada govori o tome da je nužno da na čelo DORH-a dođe netko izvan sustava. To se pokazuje i u ovom slučaju. Ako su poruke zaista došle iz DORH-a, onda se on izravno upleo u politički proces. Međutim, ipak se ne čini da je Ivan Turudić baš prava osoba za novog šefa te institucije. Njegovo nominiranje, a sada i izbor, praktički je nabacilo oporbi loptu za takvo žestoko političko zakucavanje kakvo u redovnim okolnostima ona definitivno nije sposobna. Pokazalo se to puno puta.

Oporba i predsjednik Republike ne biraju previše sredstva kako srušiti HDZ. Odnosno biraju ih, ali nisu baš previše simpatična. Posegnulo se tu u papire iz arhive tajnih službi stare devet godina. Usto, Milanović je još jednom brutalno izvrijeđao Milorada Pupovca ne bi li napravio dodatni pritisak na njega da napusti vladajuću koaliciju. Baš kao što je to u istoj situaciji prije izbora 2011. napravio Ivo Josipović. Međutim, Milanović je tu zaboravio da je samo nekoliko godina kasnije Josipović, kada su mu u drugom krugu predsjedničkih izbora trebali srpski glasovi, ipak morao doći na noge Pupovcu i praktički mu u političkom smislu poljubiti ruku.

Ukratko, bile točne ili ne, sve ove informacije o Turudiću i njegovim vezama s raznim sumnjivim osobama, je li on što tu odrađivao ili nije, to je stvar koju trebaju utvrditi institucije koje su za to nadležne. Ali da bi u čisto političko-izbornom smislu cijela ova afera ipak mogla politički naštetiti HDZ-u, to je istina. Korupcija je već pet dana glavna tema u zemlji. Mogli su proći i bez toga. Trebalo je zaista dovesti čovjeka izvan sustava DORH-a. Ali trebao je to ipak biti netko drugi.