Ovo izgleda nekako sumnjivo dobro da bi moglo biti istinito. Izrael i Hamas na korak su do sporazuma o prekidu vatre. Navodno bi se moglo dogoditi da već sutra prvi izraelski taoci iz Gaze budu pušteni, baš kao i Palestinci iz zatvora u Izraelu. Vijest o ovom šokantnom napretku pala je kao grom iz vedra neba. Nakon nešto više od godinu dana oružje u Gazi moglo bi zašutjeti. Zvuči čudno, gotovo nemoguće.

Naravno, da vas sve koji ovo čitate spustimo na zemlju, još uvijek nije sve gotovo. Dok ovo pišemo, izraelska vlada još uvijek nije donijela odluku o prihvaćanju sporazuma. Napravio je to tek sigurnosni kabinet vlade. Na hrvatskom bi se reklo – uži kabinet. Taj sastanak traje već nekoliko sati.

Velika prepreka ovom sporazumu mogla bi biti činjenica da neki članovi izraelske vlade – ministar nacionalne sigurnosti Ben Gvir i ministar financija Smotrich, pružaju veliki otpor bilo kakvom sporazumu koji ne bi podrazumijevao barem totalno uništenje Hamasa. Jer za njih činjenica da s njim Izrael sklapa nekakav sporazum naravno znači da Hamas još uvijek postoji. Iako je osnovni cilj izraelskog ratnog djelovanja bio potpuno uništenje Hamasa. Osakaćen, gotovo pa uništen, bez većine svojih vođa ubijenih tijekom zadnjih godinu dana, Hamas još uvijek postoji. Štoviše, pregovara s predstavnicima izraelske vlade o sporazumu o prekidu vatre.

Ako pak izraelska vlada uspije donijeti odluku o tome da podrži sporazum, ostaje još jedan, možda i najteži korak u cijeloj priči. Kako provesti ovaj sporazum da ne pukne već na prvom koraku.

Ovo što se zadnjih nešto više od godinu dana događalo u Gazi govori ponajviše o tužnom stanju u kojem se nalazi današnji svijet. Kada se tome doda rat u Ukrajini koji je već odnio preko pola milijuna ljudskih života i praktički uništio cijelu jednu državu, onda se jasno vidi da sustav međunarodnih odnosa kakav smo godinama poznavali očito više ne postoji. Jer da tome nije tako, ni jedan od dva sukoba se ne bi ni dogodio. Ili ako i bi, bio bi riješen već u prvim danima svog nastanka. Ali danas kao da ne postoji nikakva pobočna diplomacija koja bi mogla riješiti sukobe velikih sila bez da one moraju ratovati preko posrednika koji onda ginu u stotinama tisuća. Kao što je to sada slučaj u Ukrajini.

Najveće žrtve svega što se događalo i još se događa u Gazi su sami Palestinci. Oni koji su organizirali napad na Izrael koji se dogodio 7. listopada 2023. znali su ili su morali znati kakav će biti odgovori Izraela. Morali su znati da će on biti brutalan. I da će se dogoditi točno ono što se na kraju i dogodilo. Da će Izrael spaliti Gazu, a da to nitko neće ni pokušati spriječiti. Da će poginuti na desetke palestinskih civila. I da će to biti rat u kojem Palestinci naprosto ne mogu i neće pobijediti. Morali su znati da bi to moglo prerasti u jedan veći sukob na Bliskom istoku. U kojem su oni nakon pada režima u Damasku ostali bez glavnog saveznika u cijeloj regiji preko kojeg su im dostavljali municiju i oružje.

Neki ovaj napredak u mirovnim pregovorima dovode u vezu sa skorašnjim preuzimanjem vlasti i drugim ulaskom u Bijelu kuću Donalda Trumpa. Što će se dogoditi nakon toga teško je predvidjeti. Jer to je i bila glavna i najvažnija odrednica njegovog prvog mandata kao američkog predsjednika. Potpuna i totalna nepredvidljivost. On bi tako mogao za tjedan dana dogovoriti s Putinom prekid rata u Ukrajini. Baš kao što bi mogao dovesti do toga da NATO izravno ratuje s Rusijom. Mogao bi, kao što je to sada navodno slučaj, napraviti pritisak prema miru na Bliskom istoku. A mogao bi već sljedeći tjedan zapovjediti opći napad na Iran.

U svakom slučaju, s Bliskog istoka konačno je nakon dugo vremena stigla jedna jako dobra vijest. Jedan rat na korak je do svog završetka. Ako bi do toga kojim slučajem, točnije kojim čudom došlo, bio bi to najbolji početak ove godine koji se mogao zamisliti. Treba držati palčeve da se to na kraju i dogodi. Bilo bi to dobro i za Izraelce i za Palestince. I za cijeli Bliski istok koji je u jednom trenutku prijetio da će sav biti u ratnom plamenu. Do toga na sreću nije došlo, ali treba naglasiti da potpuna opasnost od nečeg takvog nije do kraja završila. Ali ovo je korak prema miru.