Sada Plenkovićeva vlada mora rebalansom proračuna osigurati isplatu tog utješnog iznosa, a kada se on prevede u još uvijek koristeće kune, riječ je o 1,8 milijardi kuna. Usporedbe radi, tim iznosom ispunili bi se opravdani zahtjevi sindikata koji traže usklađivanje plaća s inflacijom
Kada je Hrvatska prodala dionice Ine mađarskom MOL-u, činilo se da je i nas sunce ugrijalo, nas nenaviknute na tržišne odnose kapitalizma, nenavikle na uvođenje novih tehnologija. Uvjeravalo nas se da je Ina ruina i menadžerska i tehnološka, i da treba ući u nju svježi kapital i novi ljudi koji su vješti menadžeri kako bi hrvatska nacionalna naftna kompanija uhvatila korak s Europom i svijetom.
Svečano je 17. srpnja 2003. u Zagrebu između Vlade i mađarske naftne tvrtke MOL potpisan ugovor o prodaji 25 posto plus jedne Inine dionice, a vrijednost posla je iznosila 505 milijuna američkih dolara. MOL je izabran kao partner nakon provedenog javnog natječaja na kojemu su u uži izbor ušli, osim MOL-a, austrijski OMV i ruski Rosnjeft. Državu je tada vodila koalicijska vlada na čelu s premijerom Ivicom Račanom. Tada su ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi potpisali ugovor o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, po kojemu uprava i nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL. Ministar Jurčić na sve je kritike tadašnjeg posla poručio da je Ina dobila jakog strateškog partnera koji će joj pomoći da postane jak regionalni igrač. MOL je tada prihvatio strategiju razvoja hrvatske nacionalne naftne kompanije, odnosno obvezao se na ulaganja u modernizaciju rafinerija. Rafinerija u množini jer je tada, uz riječku, postojala rafinerija nafte u Sisku. Godine koje su uslijedile bile su kronologija nastavka autodestruktivne politike kada je nacionalni naftni biznis i nacionalna naftna kompanija u pitanju, a kao dirigenti lošeg poslovnog orkestra mijenjali su se hrvatski premijeri, počevši s Ivom Sanaderom.
No, valja još jednom ponoviti da je koalicijska vlada premijera Ivice Račana prodala 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna američkih dolara. Zašto je taj iznos važan? Pa važan je kako bi ga stavili u korelaciju s iznosom iz presude Arbitražnog suda pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID). Prema toj presudi, Hrvatska mađarskom MOL-u mora platiti naknadu štete u iznosu od 183,94 milijuna američkih dolara te zatezne kamate u iznosu od 51,55 milijuna dolara. Dakle, riječ je gotovo o pola iznosa koji je Hrvatska dobila za prodaju 25 posto plus jedne dionice Ine.
Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) arbitražni je sud Svjetske banke sa sjedištem u Washingtonu, a objavio je svoju odluku u postupku zaštite ulaganja između stranaka Republike Hrvatske i MOL-a čime je arbitražni predmet koji je započeo 2013. završen. U presudi koja je Vladi dostavljena u srpnju ove godine navodi se da Hrvatska nije uspjela dokazati bilo koju od svojih tvrdnji o korupciji u Hrvatskoj u vezi s energetskom kompanijom Ina, d.d. Aktualna vlada premijera Andreja Plenkovića naslijedila je taj spor, a utjeha bi trebala biti da je Arbitražni sud odbio većinu MOL-ovih zahtjeva za naknadu štete i prihvatio tek njihov manji dio koji iznosi oko 184 milijuna dolara, dok su ukupni zahtjevi iznosili više od 1,1 milijardu dolara.
Sada Plenkovićeva vlada mora rebalansom proračuna osigurati isplatu tog utješnog iznosa, a kada se on prevede u još uvijek koristeće kune, riječ je o 1,8 milijardi kuna. Usporedbe radi, tim iznosom ispunili bi se opravdani zahtjevi sindikata koji traže usklađivanje plaća s inflacijom. Ili, odšteta i kamate koje država mora platiti MOL-u pokrivaju čak godinu i pol isplate doplatka za djecu za gotovo 250.000 djece u Hrvatskoj. Ovom dobrom poslu u Ini valja se dodati i dobar posao koji su odradili domaći udarnici koji su oštetili Inu za oko milijardu kuna. Tako ispada da je isplata prema pravomoćnoj presudi i šteta u plinskoj aferi gotovo ravna iznosu koji je Hrvatska uprihodovala prodajom 25 posto plus jedne dionice Ine.
Nema što, hrvatske vlade na čelu s onom iz 2003. godine provode uglavnom dobre poslove u Ini. U suradnji s dragim prijateljima i partnerima iz Mađarske, zahvaljujući kojima su hrvatske rafinerije postale modernizacijska sila u regiji, a i šire, a sve sukladno prvoj prodaji 25 posto plus jedne dionice Ine. Jao nama, jao nama.
Uvodnik
Dobar posao u Ini
Damir Cupać
11. listopad 2022 13:48
Foto Marko Gracin
Sada Plenkovićeva vlada mora rebalansom proračuna osigurati isplatu tog utješnog iznosa, a kada se on prevede u još uvijek koristeće kune, riječ je o 1,8 milijardi kuna. Usporedbe radi, tim iznosom ispunili bi se opravdani zahtjevi sindikata koji traže usklađivanje plaća s inflacijom
Kada je Hrvatska prodala dionice Ine mađarskom MOL-u, činilo se da je i nas sunce ugrijalo, nas nenaviknute na tržišne odnose kapitalizma, nenavikle na uvođenje novih tehnologija. Uvjeravalo nas se da je Ina ruina i menadžerska i tehnološka, i da treba ući u nju svježi kapital i novi ljudi koji su vješti menadžeri kako bi hrvatska nacionalna naftna kompanija uhvatila korak s Europom i svijetom.
Svečano je 17. srpnja 2003. u Zagrebu između Vlade i mađarske naftne tvrtke MOL potpisan ugovor o prodaji 25 posto plus jedne Inine dionice, a vrijednost posla je iznosila 505 milijuna američkih dolara. MOL je izabran kao partner nakon provedenog javnog natječaja na kojemu su u uži izbor ušli, osim MOL-a, austrijski OMV i ruski Rosnjeft. Državu je tada vodila koalicijska vlada na čelu s premijerom Ivicom Račanom. Tada su ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi potpisali ugovor o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, po kojemu uprava i nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL. Ministar Jurčić na sve je kritike tadašnjeg posla poručio da je Ina dobila jakog strateškog partnera koji će joj pomoći da postane jak regionalni igrač. MOL je tada prihvatio strategiju razvoja hrvatske nacionalne naftne kompanije, odnosno obvezao se na ulaganja u modernizaciju rafinerija. Rafinerija u množini jer je tada, uz riječku, postojala rafinerija nafte u Sisku. Godine koje su uslijedile bile su kronologija nastavka autodestruktivne politike kada je nacionalni naftni biznis i nacionalna naftna kompanija u pitanju, a kao dirigenti lošeg poslovnog orkestra mijenjali su se hrvatski premijeri, počevši s Ivom Sanaderom.
No, valja još jednom ponoviti da je koalicijska vlada premijera Ivice Račana prodala 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna američkih dolara. Zašto je taj iznos važan? Pa važan je kako bi ga stavili u korelaciju s iznosom iz presude Arbitražnog suda pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID). Prema toj presudi, Hrvatska mađarskom MOL-u mora platiti naknadu štete u iznosu od 183,94 milijuna američkih dolara te zatezne kamate u iznosu od 51,55 milijuna dolara. Dakle, riječ je gotovo o pola iznosa koji je Hrvatska dobila za prodaju 25 posto plus jedne dionice Ine.
Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) arbitražni je sud Svjetske banke sa sjedištem u Washingtonu, a objavio je svoju odluku u postupku zaštite ulaganja između stranaka Republike Hrvatske i MOL-a čime je arbitražni predmet koji je započeo 2013. završen. U presudi koja je Vladi dostavljena u srpnju ove godine navodi se da Hrvatska nije uspjela dokazati bilo koju od svojih tvrdnji o korupciji u Hrvatskoj u vezi s energetskom kompanijom Ina, d.d. Aktualna vlada premijera Andreja Plenkovića naslijedila je taj spor, a utjeha bi trebala biti da je Arbitražni sud odbio većinu MOL-ovih zahtjeva za naknadu štete i prihvatio tek njihov manji dio koji iznosi oko 184 milijuna dolara, dok su ukupni zahtjevi iznosili više od 1,1 milijardu dolara.
Sada Plenkovićeva vlada mora rebalansom proračuna osigurati isplatu tog utješnog iznosa, a kada se on prevede u još uvijek koristeće kune, riječ je o 1,8 milijardi kuna. Usporedbe radi, tim iznosom ispunili bi se opravdani zahtjevi sindikata koji traže usklađivanje plaća s inflacijom. Ili, odšteta i kamate koje država mora platiti MOL-u pokrivaju čak godinu i pol isplate doplatka za djecu za gotovo 250.000 djece u Hrvatskoj. Ovom dobrom poslu u Ini valja se dodati i dobar posao koji su odradili domaći udarnici koji su oštetili Inu za oko milijardu kuna. Tako ispada da je isplata prema pravomoćnoj presudi i šteta u plinskoj aferi gotovo ravna iznosu koji je Hrvatska uprihodovala prodajom 25 posto plus jedne dionice Ine.
Nema što, hrvatske vlade na čelu s onom iz 2003. godine provode uglavnom dobre poslove u Ini. U suradnji s dragim prijateljima i partnerima iz Mađarske, zahvaljujući kojima su hrvatske rafinerije postale modernizacijska sila u regiji, a i šire, a sve sukladno prvoj prodaji 25 posto plus jedne dionice Ine. Jao nama, jao nama.