Govor kojim je mandatar Andrej Plenković jučer ujutro predstavio program nove Vlade za razdoblje do 2024. godine dokazao je da je on u prvom redu dobar komunikator, i da bez euforije uspijeva javnosti poslati ključne poruke svoje politike.

Vrlo otvorenim porukama o tome što Hrvatsku čeka najesen, praktički je jedini od svih političara u ova dva dana otkako se Sabor ponovno sastao ozbiljno progovorio o realnom stanju stvari oko korona krize i njenih ekonomskih posljedica, i pozvao na daljnje povjerenje građana, znajući da će mu ono biti ključno da bi zadržao, ili podebljao, svoju tanku većinu u Saboru.

Plenković je zaigrao na kartu dodatnog rasta povjerenja javnosti u njega i njegove ministre, s ključnim ciljem da do nove godine, odnosno do izglasavanja proračuna na potpuno miran način, bez dizanja panike i presinga, dobije još ruku u Saboru na svoju stranu.

Naravno, ovisno o razvoju situacije oko koronavirusa, jer ako ona eskalira, sadašnja 10-postotna rupa u proračunu može se multiplicirati do beskonačnosti, i tada više nitko ne može upravljati situacijom.

Neće lobirati za žetončiće, tvrdi, to je »No go«. I upravo je to razlog zašto mu je toliko važna opća podrška javnosti – samo na taj način glatko može dobiti veću podršku i u parlamentu.

Svojim govorom Plenković se pozicionirao točno u centar, jer je to pozicija na kojoj je i dobio ove izbore i na kojoj još jedino može podebljavati većinu u parlamentu. S jedne strane, on govori o politici »novog suverenizma«.

Nismo baš sigurni što je to, jer ni sam to nije najbolje objasnio, ali zvuči kao nešto državotvorno pa će kod desnice takav »talking point« dobro proći. A s druge strane, on kao svoj i Vladin prvi zadatak ističe socijalnu osjetljivost, što pak zvuči dobro ljevijem biračkom tijelu, a uostalom bit će i realnost kad se socijalne potrebe stanovništva zbog krize povećaju.

Kad te dvije poruke staviš na vagu, dobivaš točno centar centra, i to jest politika koju Plenković provodi. Doduše, pod kišobranom HDZ-a, no precizniji analitičari sigurno su primijetili da je njegovo spominjanje Franje Tuđmana jučer bilo tek na kraju, i čisto prigodničarski. Bez toga se, Bože moj, ne može kad se predstavlja jedna HDZ-ova vlada, ali srećom počele su dominirati i neke druge, nove teme.

Ako bi se u skorom vremenu ostvarila i najava reorganizacije lokalne uprave, gdje bi se prema njegovim najavama broj lokalnih dužnosnika prepolovio, to bi već bio ozbiljan zagriz u reforme.

I tu naravno postoji »ali«, jer će se u cijelom nizu manjih jedinica Plenković ukidanjem zamjeničkih općinskih funkcija paralelno do lokalnih izbora 2021. godine zapravo riješiti i dijela svojih nepodobnih stranačkih jastrebova po terenu, za koje sada jednostavno više neće biti mjesta, no to je zapravo win-win situacija i za građane, a ne samo za njega.

Ne želi ih se, naime, riješiti samo on. Takvih lokalnih »zamjenika šerifa« žele se riješiti i te sredine, a dosad nisu znale kako. I još na kraju postoji i faktor uštede.

Još je jedna poruka dobra, a to je ukidanje imuniteta članovima vlade. Nakon što mu je dvije trećine bivše vlade moralo otići zbog korupcijskih afera, sada se Plenković osigurava da mu se to ne ponovi.

Zato je uoči predstavljanja programa Vlade i mogao tako ležerno reći kako ne očekuje ponavljanje starih scenarija, tipa Kuščević. Ovi ministri znaju da neće imati zaštitu ako završe u krivini. A činjenica da se to odnosi upravo samo na optužbe za korupciju, dodatna je potvrda da Plenković planira (pokušati) očistiti HDZ od tih pojava.

Naravno, i većina opozicijskih primjedbi na program Vlade stoji. U prvom redu, to je pitanje realizacije svih najavljenih projekata, sposobnosti apsorpcije europskog novca, rokova provedbe svih najavljenih mjera i, na koncu, smjera u kojem Hrvatska želi ići.

»Ovo je klasični neoliberalni model, koji daje bogatima i uzima siromašnima«, zaključak je Peđe Grbina iz SDP-a, no time se on više želi pozicionirati prema stranačkom članstvu SDP-a za čiju se naklonost bori, nego što ozbiljno kritizira Vladinu politiku, umnogome toliko sličnu onome što je ranije u krizi radila i SDP-ova vlada.

Novi premijer ima prilično povjerenje javnosti, i slabu opoziciju, a spreman je zagristi u neke potpuno nove reforme. To nije loše za početak.