Što nas je to, svega mu, dovelo do stanja u kojem više nitko ne želi biti član uprave Ine, a tamo do jučer obećana zemlja bila!? Da nije, jadna li nam mati, kriva hrvatska politička misao? Da nije krivica na bogatstvu svekolikih izjava kojima su nas unatrag 30 godina hranili naši političari od formata!?
Ima dana kad Ivan pošalje viberom poruku. Nije često, ali je uvijek s razlogom i vrijedno razmjene mišljenja.
– Kako smo došli u situaciju da netko ne želi biti član uprave Ine!? Pitanje je to svih pitanja; i političko, i povijesno, i sociološko, pa i ontološko, piše on u poruci.
– Bome, u pravu si. Meni se kumu smiješi sitno unapređenje u firmi milijun puta manjoj od Ine, pa ga strah jer je njegova prethodnica za sobom ostavila dugova, nereda i dubioza. Ne treba napredovat’ ni ić’ naprijed i gotovo!
– Eto! Je ‘l vidiš gdje smo došli. Nitko se više neće htjet’ razvijati i napredovati!
– Tako je! Normalan svijet će bježat’ od napredovanja k’o vrag od tamjana. Što smo izumili, izumili smo, što naučili, naučili smo. Sada samo nazad!
– Do špilje ako treba!
– Do špilje! Bome, ovo bi mogao biti sjajan stranački program.
– A kad se opet vratimo u Krapinu, pleme će izabrati novog člana uprave Ine! – zaključi Ivan.
Njegova je bila zadnja, reklo bi se s pravom. Samo, koliko god prepiska bila živahna uz kavu, zamisli se čovjek. Jer što nas je to, svega mu, dovelo do stanja u kojem više nitko ne želi biti član uprave Ine, a tamo do jučer obećana zemlja bila!? Da nije, jadna li nam mati, kriva hrvatska politička misao? Da nije krivica na bogatstvu svekolikih izjava kojima su nas unatrag 30 godina hranili naši političari od formata!?
Projekt se zove »Prizori za 30 godina Hrvatske« i realiziran je u okviru Artupunkture i Zagrebačkog salona te uz potporu Turističke zajednice Grada Zagreba, a u produkciji udruge Domino i umjetničke organizacije »Malo sutra«. Autor koncepta Bruno Isaković i Zvonimir Dobrović kao producent okupili su brojne umjetnike i umjetnice te rekreacijama nekih od kultnih domaćih performansa, instalacija i happeninga ponudili pogled na proteklih 30 godina hrvatske samostalnosti. Jer, kako objasniše i kako je istina, bogata je povijesti hrvatskog političkog performansa i šteta je to ne istražiti. I dok se javnost mahom uhvatila činjenice da je Isaković rekreirao performans i akciju Toma Gotovca i gol hodao Ilicom, možda je za razumijevanje aktualnog trenutka i za gradnju svijetle nam budućnosti važnija jedna druga intervencija u javnom prostoru. Instalacija naziva »Citati« donijela nam je podsjećanje na neke od poruka kojima smo bili izloženi proteklih desetljeća. Pače, izbor najvećih hitova domaće političke misli napravljen je u suradnji s građanima koji su predlagali rečenice, odnosno izjave koje su im se posebno urezale u pamćenje, a bome su ih i samo na glas čitali. Izjave, njih 57 što su ih autori odabrali, vrijedne su svakog čitanja, nanovo, i nanovo, i nanovo.
»Neka dame začepe uši, ali samo jedna stvar raste u tuđim rukama, a to nije naše gospodarstvo.«, Nadan Vidošević. »Žena bez djece je kao muškarac bez odsluženog vojnog roka.«, Vjekoslav Marochini. »Više rađaj, manje pričaj.«, Vice Vukojević. »Doviđenja i hvala na suradnji.«, Ivo Sanader. »Crni kruh koji preporučujemo skuplji je od bijeloga, no crni kruh naprosto možete rezati na tanje šnite.«, Sanja Musić Milanović. »Tako vam je to u braku.«, Nada Murganić. »Mozak vani ništa ne vrijedi! Kilo mozga je dvije marke.«, Ivan Milas. »Ja nikad ne lažem. Samo povremeno govorim neistinu. To je puno pristojnije.«, Andrija Hebrang. »Nek’ crknu!«, Sestra Bernardica. »Majko Isusova… Sretan je vaš muž. Kako ste vi brzi, vi bi poginuli od tog metka.«, Milan Bandić. »Ajmo se mi najprije dogovoriti da je pobačaj u 99.9 posto slučajeva neopravdan.« Nino Raspudić. »Budi muško, reci da si peder.«, Ljubo Ćesić Rojs. »Ne sjećam se.«, Luka Modrić. »Žena nije stvorena za mudraca nego za madraca«, Anto Kovačević. »Cijeli svemir je heteroseksualan… Svemirom vladaju suprotne sile, da njih nema Mjesec se ne bi okretao oko Zemlje nego bi pao na našu planetu, Zemlja se ne bi okretala oko Sunca nego bi pala na Sunce i izgorjela bi, ili odlutala negdje daleko i smrzla se.« Lucija Čikeš. »Šta me gledate!«,Ivo Sanader. »Nekad je skuplje jeftinije.«,Josip Bozanić
»Tko je jamio, jamio je.«,Ljubo Ćesić Rojs. »Sumljam.«, Nina Koržinek Obuljen. »Da budemo otvoreni, još nemamo mjera. Na godišnjem smo odmoru i danas nije dan za iznošenje ikakvih mjera.« Andrej Plenković. »Kud Ivo tud i ja.«, Jadranka Kosor. »Ne želim da mi kći jednog dana dođe kući i kaže: »Ja sam cura, samo zato što nemam muško spolovilo.«, Ruža Tomašić. »Antifašizam je floskula.«, Zlatko Hasanbegović. »U moj je podrum zabranjen ulaz psima, ženama, Srbima i Židovima!«, Marinko Liović. »Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate, kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno!«, Milan Bandić. »Pa što si glupačo onda ostala s njim?«, Nenad Čakić. »Dvije stvari traju vječno. Jedna je rak, a druga je kolektivni ugovori.«, Mirando Mrsić. »Novi zakon o umjetnoj oplodnji najveća je tragedija hrvatskog naroda nakon Jasenovca i Bleiburga«, Damir Jelić. »Što je jučer ova HNS-ovka pričala, da je porez štetan za investicijsku klimu. Blage veze nema. Koji je njoj k***c?«, Luka Denona. »Spucat ću te najžešće ako budeš bezobrazan, najozbiljnije.«, Andrej Plenković. »Počinio zločin Srbin ili Hrvat, nije to jednako za mene, iako svaki zločin osuđujem.«, Anto Đapić. »Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane kolonija nekih crnčuga!«, Velimir Bujanec. »Homoseksualnost čuči u mnogim ljudima, a posebno će se razviti ako se na različite načine reklamira.«, Vladimir Gruden. »Volimo da su sestre u pripijenom.«, Siniša Varga. »Da mi dođe peder odostraga rekao bi mu – škare! Rođo nosi škare! I cak!«, Stjepan Spajić. »Služit ću hrvatskim građevinama.«, Tihomir Orešković. »Deficit je uvjet bržeg razvoja Hrvatske, uvoz robe i usluga mora biti veći od izvoza.«, Borislav Škegro. »Imamo Hrvatsku!«, Franjo Tuđman. »Pipl mast trast as!«, Ingrid Antičević Marinović. »Govor mržnje je rastezljiv pojam, teško je definirati što je sve govor mržnje.«, Bruna Esih. »Četiri je ujutro, svi dobri komadi su otišli, više nema dobre cuge i ceste idu u koncesiju.«, Siniša Hajdaš Dončić. »Pa zašto treba ići Marmontovom, ima i drugih ulica.«, Nevenka Bečić. »Ne možemo biti svi isti u domovini Hrvatskoj i ne možemo svi imati ista prava.«, Josip Đakić. »Znate li vi koje su to pare?«, Milan Bandić. »Puno treba Hrvatu da se digne, ali kada se digne nitko ne ide u smrt radije od Hrvata.«, Herman Vukušić. »To je moja teza koju sam negdje vidio.«, Denis Latin. »Ja sam svoju dionicu odradio, sad je red na vama!«, Ivo Sanader. »Pustimo kategoriju moralno nemoralno, to je jako relativno.« Tomislav Karamarko. »Nitko ne veže žene nego im se stavljaju remeni. To je proces koji pomaže ženama.«, Ante Ćorušić. »Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici.«, Tatjana Šimunić Adamović. »Vlada po pitanju umjetne oplodnje brine o stavu crkve.«, Darko Milinović. »Medicinski je nevjerojatno zatrudnjeti uslijed silovanja«, don Damir Stojić. »Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se.«, Zoran Milanović. »Je li vi znate da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bih najbolje žensko, a ja sam jedan mali muškarac. Ali ja svima dam. Je li vi meni vjerujete da ja njima nisam dao?«, Milan Bandić. »Nije dvorac nego prekrasna ladanjska kuća!« Željka Markić. »Ponovno ću karikirati. Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti.«, Dario Nakić. »Ja poznajem svih 800.000 ljudi u Zagrebu.«, Milan Bandić
Eto. Nekom će, možda, pofaliti kontekst i vrijeme radnje, netko će se praviti da nikad ovo nije čuo i da mu nije poznato, netko se možda i nasmije kiselo, netko će samo slegnuti ramenima, netko zazvati drugačije kriterije odabira…. Ali i ovo je hrvatska politička misao. »Citati su zamišljeni kao vizualna intervencija u javni prostor kojom smo željeli podsjetiti građanke i građane Republike Hrvatske na neke od najupečatljivijih izjava hrvatskih političara. Izložba citata »Hrvatska politička misao« ukazuje na vrlo jednostavnu činjenicu da naprosto kao društvo zaslužujemo bolji javni diskurs i političku inteligenciju. Danas kada pročitamo neke od tih izjava može nam se činiti da su izmišljena, odnosno da ih nitko zdrave pameti s bilo koje političke pozicije može javno izgovoriti. No, nažalost to jest naša svakodnevna stvarnost i ta ljestvica hrvatske političke misli ne bi smjela imati nikakvu alternativu nego se podići. Upravo podsjećanjem i ruganjem onima koji se tim svojim besramnim, glupim, bahatim i nepromišljenim izjavama čitavo vrijeme rugaju cijelom društvu, bismo trebali podvući crtu nekog minimuma političke građanske pristojnosti, a onda i odgovornosti u javnom životu«, veli Bruno Isaković.
Ima dana kad Ivan pošalje viberom poruku. Nije često, ali je uvijek s razlogom.
– Do špilje ako treba! – piše Ivan.
– Do špilje!
Na kraju krajeva
Do špilje!
Siniša Pavić
25. rujan 2022 09:01
Foto arhiva NL
Što nas je to, svega mu, dovelo do stanja u kojem više nitko ne želi biti član uprave Ine, a tamo do jučer obećana zemlja bila!? Da nije, jadna li nam mati, kriva hrvatska politička misao? Da nije krivica na bogatstvu svekolikih izjava kojima su nas unatrag 30 godina hranili naši političari od formata!?
Ima dana kad Ivan pošalje viberom poruku. Nije često, ali je uvijek s razlogom i vrijedno razmjene mišljenja.
– Kako smo došli u situaciju da netko ne želi biti član uprave Ine!? Pitanje je to svih pitanja; i političko, i povijesno, i sociološko, pa i ontološko, piše on u poruci.
– Bome, u pravu si. Meni se kumu smiješi sitno unapređenje u firmi milijun puta manjoj od Ine, pa ga strah jer je njegova prethodnica za sobom ostavila dugova, nereda i dubioza. Ne treba napredovat’ ni ić’ naprijed i gotovo!
– Eto! Je ‘l vidiš gdje smo došli. Nitko se više neće htjet’ razvijati i napredovati!
– Tako je! Normalan svijet će bježat’ od napredovanja k’o vrag od tamjana. Što smo izumili, izumili smo, što naučili, naučili smo. Sada samo nazad!
– Do špilje ako treba!
– Do špilje! Bome, ovo bi mogao biti sjajan stranački program.
– A kad se opet vratimo u Krapinu, pleme će izabrati novog člana uprave Ine! – zaključi Ivan.
Njegova je bila zadnja, reklo bi se s pravom. Samo, koliko god prepiska bila živahna uz kavu, zamisli se čovjek. Jer što nas je to, svega mu, dovelo do stanja u kojem više nitko ne želi biti član uprave Ine, a tamo do jučer obećana zemlja bila!? Da nije, jadna li nam mati, kriva hrvatska politička misao? Da nije krivica na bogatstvu svekolikih izjava kojima su nas unatrag 30 godina hranili naši političari od formata!?
Projekt se zove »Prizori za 30 godina Hrvatske« i realiziran je u okviru Artupunkture i Zagrebačkog salona te uz potporu Turističke zajednice Grada Zagreba, a u produkciji udruge Domino i umjetničke organizacije »Malo sutra«. Autor koncepta Bruno Isaković i Zvonimir Dobrović kao producent okupili su brojne umjetnike i umjetnice te rekreacijama nekih od kultnih domaćih performansa, instalacija i happeninga ponudili pogled na proteklih 30 godina hrvatske samostalnosti. Jer, kako objasniše i kako je istina, bogata je povijesti hrvatskog političkog performansa i šteta je to ne istražiti. I dok se javnost mahom uhvatila činjenice da je Isaković rekreirao performans i akciju Toma Gotovca i gol hodao Ilicom, možda je za razumijevanje aktualnog trenutka i za gradnju svijetle nam budućnosti važnija jedna druga intervencija u javnom prostoru. Instalacija naziva »Citati« donijela nam je podsjećanje na neke od poruka kojima smo bili izloženi proteklih desetljeća. Pače, izbor najvećih hitova domaće političke misli napravljen je u suradnji s građanima koji su predlagali rečenice, odnosno izjave koje su im se posebno urezale u pamćenje, a bome su ih i samo na glas čitali. Izjave, njih 57 što su ih autori odabrali, vrijedne su svakog čitanja, nanovo, i nanovo, i nanovo.
»Neka dame začepe uši, ali samo jedna stvar raste u tuđim rukama, a to nije naše gospodarstvo.«, Nadan Vidošević. »Žena bez djece je kao muškarac bez odsluženog vojnog roka.«, Vjekoslav Marochini. »Više rađaj, manje pričaj.«, Vice Vukojević. »Doviđenja i hvala na suradnji.«, Ivo Sanader. »Crni kruh koji preporučujemo skuplji je od bijeloga, no crni kruh naprosto možete rezati na tanje šnite.«, Sanja Musić Milanović. »Tako vam je to u braku.«, Nada Murganić. »Mozak vani ništa ne vrijedi! Kilo mozga je dvije marke.«, Ivan Milas. »Ja nikad ne lažem. Samo povremeno govorim neistinu. To je puno pristojnije.«, Andrija Hebrang. »Nek’ crknu!«, Sestra Bernardica. »Majko Isusova… Sretan je vaš muž. Kako ste vi brzi, vi bi poginuli od tog metka.«, Milan Bandić. »Ajmo se mi najprije dogovoriti da je pobačaj u 99.9 posto slučajeva neopravdan.« Nino Raspudić. »Budi muško, reci da si peder.«, Ljubo Ćesić Rojs. »Ne sjećam se.«, Luka Modrić. »Žena nije stvorena za mudraca nego za madraca«, Anto Kovačević. »Cijeli svemir je heteroseksualan… Svemirom vladaju suprotne sile, da njih nema Mjesec se ne bi okretao oko Zemlje nego bi pao na našu planetu, Zemlja se ne bi okretala oko Sunca nego bi pala na Sunce i izgorjela bi, ili odlutala negdje daleko i smrzla se.« Lucija Čikeš. »Šta me gledate!«,Ivo Sanader. »Nekad je skuplje jeftinije.«,Josip Bozanić
»Tko je jamio, jamio je.«,Ljubo Ćesić Rojs. »Sumljam.«, Nina Koržinek Obuljen. »Da budemo otvoreni, još nemamo mjera. Na godišnjem smo odmoru i danas nije dan za iznošenje ikakvih mjera.« Andrej Plenković. »Kud Ivo tud i ja.«, Jadranka Kosor. »Ne želim da mi kći jednog dana dođe kući i kaže: »Ja sam cura, samo zato što nemam muško spolovilo.«, Ruža Tomašić. »Antifašizam je floskula.«, Zlatko Hasanbegović. »U moj je podrum zabranjen ulaz psima, ženama, Srbima i Židovima!«, Marinko Liović. »Opet vi! Vi opet. Vi pilate. Da vi znate kako vi mene rajcate, kako vi mene veselite, kako vi mene zabavljate. To je strašno!«, Milan Bandić. »Pa što si glupačo onda ostala s njim?«, Nenad Čakić. »Dvije stvari traju vječno. Jedna je rak, a druga je kolektivni ugovori.«, Mirando Mrsić. »Novi zakon o umjetnoj oplodnji najveća je tragedija hrvatskog naroda nakon Jasenovca i Bleiburga«, Damir Jelić. »Što je jučer ova HNS-ovka pričala, da je porez štetan za investicijsku klimu. Blage veze nema. Koji je njoj k***c?«, Luka Denona. »Spucat ću te najžešće ako budeš bezobrazan, najozbiljnije.«, Andrej Plenković. »Počinio zločin Srbin ili Hrvat, nije to jednako za mene, iako svaki zločin osuđujem.«, Anto Đapić. »Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane kolonija nekih crnčuga!«, Velimir Bujanec. »Homoseksualnost čuči u mnogim ljudima, a posebno će se razviti ako se na različite načine reklamira.«, Vladimir Gruden. »Volimo da su sestre u pripijenom.«, Siniša Varga. »Da mi dođe peder odostraga rekao bi mu – škare! Rođo nosi škare! I cak!«, Stjepan Spajić. »Služit ću hrvatskim građevinama.«, Tihomir Orešković. »Deficit je uvjet bržeg razvoja Hrvatske, uvoz robe i usluga mora biti veći od izvoza.«, Borislav Škegro. »Imamo Hrvatsku!«, Franjo Tuđman. »Pipl mast trast as!«, Ingrid Antičević Marinović. »Govor mržnje je rastezljiv pojam, teško je definirati što je sve govor mržnje.«, Bruna Esih. »Četiri je ujutro, svi dobri komadi su otišli, više nema dobre cuge i ceste idu u koncesiju.«, Siniša Hajdaš Dončić. »Pa zašto treba ići Marmontovom, ima i drugih ulica.«, Nevenka Bečić. »Ne možemo biti svi isti u domovini Hrvatskoj i ne možemo svi imati ista prava.«, Josip Đakić. »Znate li vi koje su to pare?«, Milan Bandić. »Puno treba Hrvatu da se digne, ali kada se digne nitko ne ide u smrt radije od Hrvata.«, Herman Vukušić. »To je moja teza koju sam negdje vidio.«, Denis Latin. »Ja sam svoju dionicu odradio, sad je red na vama!«, Ivo Sanader. »Pustimo kategoriju moralno nemoralno, to je jako relativno.« Tomislav Karamarko. »Nitko ne veže žene nego im se stavljaju remeni. To je proces koji pomaže ženama.«, Ante Ćorušić. »Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici.«, Tatjana Šimunić Adamović. »Vlada po pitanju umjetne oplodnje brine o stavu crkve.«, Darko Milinović. »Medicinski je nevjerojatno zatrudnjeti uslijed silovanja«, don Damir Stojić. »Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se.«, Zoran Milanović. »Je li vi znate da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bih najbolje žensko, a ja sam jedan mali muškarac. Ali ja svima dam. Je li vi meni vjerujete da ja njima nisam dao?«, Milan Bandić. »Nije dvorac nego prekrasna ladanjska kuća!« Željka Markić. »Ponovno ću karikirati. Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti.«, Dario Nakić. »Ja poznajem svih 800.000 ljudi u Zagrebu.«, Milan Bandić
Eto. Nekom će, možda, pofaliti kontekst i vrijeme radnje, netko će se praviti da nikad ovo nije čuo i da mu nije poznato, netko se možda i nasmije kiselo, netko će samo slegnuti ramenima, netko zazvati drugačije kriterije odabira…. Ali i ovo je hrvatska politička misao. »Citati su zamišljeni kao vizualna intervencija u javni prostor kojom smo željeli podsjetiti građanke i građane Republike Hrvatske na neke od najupečatljivijih izjava hrvatskih političara. Izložba citata »Hrvatska politička misao« ukazuje na vrlo jednostavnu činjenicu da naprosto kao društvo zaslužujemo bolji javni diskurs i političku inteligenciju. Danas kada pročitamo neke od tih izjava može nam se činiti da su izmišljena, odnosno da ih nitko zdrave pameti s bilo koje političke pozicije može javno izgovoriti. No, nažalost to jest naša svakodnevna stvarnost i ta ljestvica hrvatske političke misli ne bi smjela imati nikakvu alternativu nego se podići. Upravo podsjećanjem i ruganjem onima koji se tim svojim besramnim, glupim, bahatim i nepromišljenim izjavama čitavo vrijeme rugaju cijelom društvu, bismo trebali podvući crtu nekog minimuma političke građanske pristojnosti, a onda i odgovornosti u javnom životu«, veli Bruno Isaković.
Ima dana kad Ivan pošalje viberom poruku. Nije često, ali je uvijek s razlogom.
– Do špilje ako treba! – piše Ivan.
– Do špilje!