U ovom trenutku neophodno je donijeti odluku koja će se s najmanje negativnog utjecaja odraziti na djecu i njihovu sigurnost
Roditeljska inicijativa »Sigurnost prije svega« izašla je ovog vikenda s pet varijanti vezano za to kako odraditi početak nove školske godine. Sve varijante oslonjene su na premisu da bi bilo najbolje da nastava u rujnu započne onako kako je i završila u lipnju. Na daljinu.
Da učenici u načelu ostanu kod kuće. Budući da će se sutra održati i prva radna sjednica Radne skupine za razradu mjera o tome kako bi trebala izgledati nastava početkom rujna, sljedećih ćemo nekoliko tjedana biti svjedoci žustre rasprave o tome.
Inicijativa »Sigurnost prije svega« stoji na stajalištu, budući da se situacija s epidemijom još ne smiruje, da je u ovom trenutku neophodno donijeti odluku koja će se, kako navode, s najmanje negativnog utjecaja odraziti na djecu i njihovu sigurnost. A to je, smatraju oni, ona o opciji nastavka online nastave i u novoj školskoj godini. Inicijativa je izašla i s modelima online i hibridne nastave.
S druge strane, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav Capak dao je prije nekoliko dana izjavu koja ide u smjeru da bi se djeca ipak mogla u najvećem broju vratiti u školske klupe. S treće pak strane, Sindikat hrvatskih učitelja pozvao je sve zainteresirane da daju svoje prijedloge o tome kako najbolje odraditi početak školske godine.
Ovdje, naravno, laički i površno gledano, postoje tri varijante. Prva, najgora, jest ta da će očekivani jesenski korona val biti tako snažan da neće biti nikakve dvojbe oko toga da se treba proglasiti novi lockdown.
Da naprosto broj dnevno novozaraženih počne rasti geometrijskom progresijom i da Stožeru ne preostane ništa drugo nego da nas ponovo zatvori u kuće. I da ponovo rade samo one djelatnosti koje su nanužnije za golo funkcioniranje države. U tom slučaju škole i dalje ostaju do daljnjeg zatvorene.
Tu je naravno i potpuno obrnut scenarij. Da nekim čudom korona nestane sama od sebe. Ili da se već za nekoliko mjeseci pojavi pouzdano i sigurno cjepivo. Bilo da je ono Putinovo, s Oxforda ili s neke treće strane. Ali, kako stvari stoje, ovakav je ishod nemoguć.
Korona neće otići sama, a za djelotvorno cjepivo trebat će puno više vremena od nekoliko tjedana, koliko nas dijeli od početka školske godine.
I, naravno, tu je i treća i kako sada stvari stoje najvjerojatnije varijanata. Da korona ostane prisutna na ovoj sadašnjoj razini. Da ne nestane sama od sebe, ali i da se ne pojača dramatično s dolaskom jeseni i hladnijih dana.
I tu će, za razliku do dvije gore navedene, prilično jasne varijante, biti puno teže donijeti odluku. Kao što se vidi iz navedenih nekoliko istupa zainteresiranih strana, oko konačnog odgovora o održavanju nastave bit će još puno rasprava.
Kako god bilo, ovo zaista jest odluka koju bi trebala donijeti struka. Naravno, formalnu će odluku donijeti politika, ali na osnovi savjeta i naputaka koje će dobiti od epidemiologa i ostalih stručnjaka koji vode borbu protiv pandemije.
Na vidiku nema nikakvih izbora, prvi sljedeći su oni lokalni u svibnju sljedeće godine, pa odluka, kakva god ona bude, neće biti predmet političkih pripetavanja i podmetanja.
Ali svakako treba reći da bi, ako je to ikako moguće, djeca trebala ići u školu. Ono što su oni i njihovi roditelji proživljavali u proljeće ove godine bila je stvarnost koja kao da je ispala iz nekog distopijskog SF filma.
Prazne ulice, barem petosatno buljenje u ekrane na dan, krajnje ograničena interakcija s vršnjacima i eksperiment od nastave. Posljedice svega toga po djecu analizirat će se još godinama. Djeca, za razliku od odraslih, ne znaju tako dobro verbalizirati svoje unutarnje probleme i strahove.
A njih je sigurno bilo u ogromnim količinama. Od ožujka do lipnja ove godine definitivno ih se nagomilalo kao u nekoliko normalnih godina. Naravno, prvi kriterij prilikom donošenja odluke treba biti fizičko zdravlje.
Točnije, opasnost koju sa sobom nosi ovaj čudan virus iz Wuhana. I to treba biti temelj svake odluke o modalitetima nastave. Ali koliko će to biti moguće, ona bi trebala biti što je moguće bliže normalnosti. Makar to bila i ova nova normalnost koju živimo zadnjih pet mjeseci.
Piše Zlatko Crnčec
Djeci omogućiti što normalniju nastavu
Zlatko Crnčec
17. kolovoz 2020 16:17
Foto Vedran Karuza
U ovom trenutku neophodno je donijeti odluku koja će se s najmanje negativnog utjecaja odraziti na djecu i njihovu sigurnost
Roditeljska inicijativa »Sigurnost prije svega« izašla je ovog vikenda s pet varijanti vezano za to kako odraditi početak nove školske godine. Sve varijante oslonjene su na premisu da bi bilo najbolje da nastava u rujnu započne onako kako je i završila u lipnju. Na daljinu.
Da učenici u načelu ostanu kod kuće. Budući da će se sutra održati i prva radna sjednica Radne skupine za razradu mjera o tome kako bi trebala izgledati nastava početkom rujna, sljedećih ćemo nekoliko tjedana biti svjedoci žustre rasprave o tome.
Inicijativa »Sigurnost prije svega« stoji na stajalištu, budući da se situacija s epidemijom još ne smiruje, da je u ovom trenutku neophodno donijeti odluku koja će se, kako navode, s najmanje negativnog utjecaja odraziti na djecu i njihovu sigurnost. A to je, smatraju oni, ona o opciji nastavka online nastave i u novoj školskoj godini. Inicijativa je izašla i s modelima online i hibridne nastave.
S druge strane, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav Capak dao je prije nekoliko dana izjavu koja ide u smjeru da bi se djeca ipak mogla u najvećem broju vratiti u školske klupe. S treće pak strane, Sindikat hrvatskih učitelja pozvao je sve zainteresirane da daju svoje prijedloge o tome kako najbolje odraditi početak školske godine.
Ovdje, naravno, laički i površno gledano, postoje tri varijante. Prva, najgora, jest ta da će očekivani jesenski korona val biti tako snažan da neće biti nikakve dvojbe oko toga da se treba proglasiti novi lockdown.
Da naprosto broj dnevno novozaraženih počne rasti geometrijskom progresijom i da Stožeru ne preostane ništa drugo nego da nas ponovo zatvori u kuće. I da ponovo rade samo one djelatnosti koje su nanužnije za golo funkcioniranje države. U tom slučaju škole i dalje ostaju do daljnjeg zatvorene.
Tu je naravno i potpuno obrnut scenarij. Da nekim čudom korona nestane sama od sebe. Ili da se već za nekoliko mjeseci pojavi pouzdano i sigurno cjepivo. Bilo da je ono Putinovo, s Oxforda ili s neke treće strane. Ali, kako stvari stoje, ovakav je ishod nemoguć.
Korona neće otići sama, a za djelotvorno cjepivo trebat će puno više vremena od nekoliko tjedana, koliko nas dijeli od početka školske godine.
I, naravno, tu je i treća i kako sada stvari stoje najvjerojatnije varijanata. Da korona ostane prisutna na ovoj sadašnjoj razini. Da ne nestane sama od sebe, ali i da se ne pojača dramatično s dolaskom jeseni i hladnijih dana.
I tu će, za razliku do dvije gore navedene, prilično jasne varijante, biti puno teže donijeti odluku. Kao što se vidi iz navedenih nekoliko istupa zainteresiranih strana, oko konačnog odgovora o održavanju nastave bit će još puno rasprava.
Kako god bilo, ovo zaista jest odluka koju bi trebala donijeti struka. Naravno, formalnu će odluku donijeti politika, ali na osnovi savjeta i naputaka koje će dobiti od epidemiologa i ostalih stručnjaka koji vode borbu protiv pandemije.
Na vidiku nema nikakvih izbora, prvi sljedeći su oni lokalni u svibnju sljedeće godine, pa odluka, kakva god ona bude, neće biti predmet političkih pripetavanja i podmetanja.
Ali svakako treba reći da bi, ako je to ikako moguće, djeca trebala ići u školu. Ono što su oni i njihovi roditelji proživljavali u proljeće ove godine bila je stvarnost koja kao da je ispala iz nekog distopijskog SF filma.
Prazne ulice, barem petosatno buljenje u ekrane na dan, krajnje ograničena interakcija s vršnjacima i eksperiment od nastave. Posljedice svega toga po djecu analizirat će se još godinama. Djeca, za razliku od odraslih, ne znaju tako dobro verbalizirati svoje unutarnje probleme i strahove.
A njih je sigurno bilo u ogromnim količinama. Od ožujka do lipnja ove godine definitivno ih se nagomilalo kao u nekoliko normalnih godina. Naravno, prvi kriterij prilikom donošenja odluke treba biti fizičko zdravlje.
Točnije, opasnost koju sa sobom nosi ovaj čudan virus iz Wuhana. I to treba biti temelj svake odluke o modalitetima nastave. Ali koliko će to biti moguće, ona bi trebala biti što je moguće bliže normalnosti. Makar to bila i ova nova normalnost koju živimo zadnjih pet mjeseci.