Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore
Danas je za DP dan D. Nakon današnjeg sabora, tko god pobijedio, gubitnik će sam sebe eliminirati iz stranke jer nakon ovako toksične kampanje, jasno je da za gubitnike više neće biti mjesta. Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore, isto je bilo i u proteklom mandatu, samo što se u tom cijepanju na amebe sada došlo do jezgre, odnosno do sukoba dva glavna čovjeka u stranci, Ivana Penave i Marija Radića.
Oni su bili i idejni začetnici i osnivači DP-a još u vrijeme kad je promoviran projekt »Škoro«, a i kasnije u nizu faza raslojavanja. Sada su praktički ostala samo njih dvojica, i njihovi suradnici. To nas se ne bi mnogo ni ticalo da DP nije u Vladi i da nema tri ministra, u tri vrlo važna resora. Ali, prošlo je točno sto dana rada nove Vlade, a premijer Andrej Plenković mogao bi od ponedjeljka opet rekonstruirati svoj kabinet. Hoće li ostati tri ministra kad se DP do kraja podijeli – teško, vjerojatno će ih biti manje.
Jer, matematika je egzaktna – DP je u Sabor ušao s 11 mandata (dva je pogubio od dana izbora do konstituiranja, Mislava Kolakušića i Josipa Jurčevića). Tih 11 ljudi moglo je unisono tražiti da SDSS-a ne bude u vlasti, i tako je i bilo. Stoga su Plenkoviću uz DP partneri još HSLS i HNS te neki izdanci manjih stranaka.
Sada, kad se podijele, jedno je potpuno jasno – tko god bio pobjednik, ostat će uz HDZ. Jer ovo je borba za vlast, ne samo unutarstranačku nego i za državnu vlast. Plenković, dakle, neće imati problem da DP ostane koalicijski partner. No, ipak će biti velika razlika ostaje li to Penava ili je to ipak Radić.
Nekoliko je razloga: prvo, ako pobijedi Penava, Plenkoviću će nedostajati barem tri ili četiri Radićeva mandata u Saboru. U tom slučaju može se očekivati da će i Radić i njegov suradnik Damir Biloglav, koji sada imaju zamrznute mandate, aktivirati svoja saborska mjesta. Tako će premijeru nedostajati Penavinih ruku za većinu. Plenkoviću pobjeda Penave ne odgovara – on gubi dio ruku, ali i dalje ostaje politika u kojoj je SDSS s manjincima nepoželjan. Dakle, fali mu glasova (neki bi rekli, žetona).
Uz to, Penava nešto šuruje sa Zoranom Milanovićem. DP još nije donio odluku o predsjedničkim izborima, dakle Plenković je i tu u neizvjesnosti ima li Dragan Primorac iza sebe širu koaliciju. I u tom smislu, ostanak Penave manje mu odgovara.
S druge strane, Mario Radić čini mnogo pragmatičniju, tehnomenadžersku struju. Njemu ideologija i priča oko SDSS-a sigurno ne bi bila primarna, i premijer bi s njim vjerojatno lakše našao prostor za širenje saborske većine. Radić izjavljuje kako bi DP trebao imati svog kandidata za predsjednika Republike, no nema puno razloga ni odbiti Primorca. A u najmanju ruku, Radić sigurno neće podržati Milanovića, u to Plenković može biti siguran.
Na koncu, s obzirom na to da ministri Ante Šušnjar, Josip Dabro i Ivan Šipić nisu Radićevi (bar ne dosad), u slučaju Radićeve pobjede premijeru bi bilo lakše predložiti da DP ima manje resora, i to s nekim drugim imenima. Možda je opcija da Radić i sam napokon odluči postati član Vlade ako pobijedi. To bi bilo krajnje legitimno i Plenkoviću jednostavnije. Ovaj dualizam u DP-u sigurno mu je smetao u dnevnoj operativi.
I zadnje, ali ne i najmanje važno, čini se da je Mario Radić u pravu u jednome – u DP-u vlada političko nasilje. Izborni sabor sazvan ad hoc, za datum i pravila u početku nitko osim Penave nije ništa znao pa postoji problem s izborom izaslanika, a sada i s promatračima. Izgleda da je model izbora duboko problematičan, a premijeru Plenkoviću sigurno nije u interesu da u svojoj koaliciji ima stranku koju krasi epitet nedemokratske, ili autoritarne, pa još i desne. Na europskom planu to je zadnje što mu je potrebno.
U svakom slučaju, iako će bitka biti neizvjesna, i vjerojatno upitno poštena, oklada ide na to da Vlada sigurno ne pada. Plenković će se bez problema dogovoriti s pobjednikom, tko god bio, a okolnosti će ići u smjeru širenja saborske većine nekim novim pulenima, što za omekšavanje i relaksiranje političke situacije u Hrvatskoj, u kojoj su manjinci bili žrtve ulaska DP-a u vlast, uopće nije ni loše.
Piše Tihana Tomičić
Dan D za Domovinski pokret. Oklada ide na – Plenkovića
Tihana Tomičić
31. kolovoz 2024 07:30
Foto Davor Kovačević
Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore
Danas je za DP dan D. Nakon današnjeg sabora, tko god pobijedio, gubitnik će sam sebe eliminirati iz stranke jer nakon ovako toksične kampanje, jasno je da za gubitnike više neće biti mjesta. Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore, isto je bilo i u proteklom mandatu, samo što se u tom cijepanju na amebe sada došlo do jezgre, odnosno do sukoba dva glavna čovjeka u stranci, Ivana Penave i Marija Radića.
Oni su bili i idejni začetnici i osnivači DP-a još u vrijeme kad je promoviran projekt »Škoro«, a i kasnije u nizu faza raslojavanja. Sada su praktički ostala samo njih dvojica, i njihovi suradnici. To nas se ne bi mnogo ni ticalo da DP nije u Vladi i da nema tri ministra, u tri vrlo važna resora. Ali, prošlo je točno sto dana rada nove Vlade, a premijer Andrej Plenković mogao bi od ponedjeljka opet rekonstruirati svoj kabinet. Hoće li ostati tri ministra kad se DP do kraja podijeli – teško, vjerojatno će ih biti manje.
Jer, matematika je egzaktna – DP je u Sabor ušao s 11 mandata (dva je pogubio od dana izbora do konstituiranja, Mislava Kolakušića i Josipa Jurčevića). Tih 11 ljudi moglo je unisono tražiti da SDSS-a ne bude u vlasti, i tako je i bilo. Stoga su Plenkoviću uz DP partneri još HSLS i HNS te neki izdanci manjih stranaka.
Sada, kad se podijele, jedno je potpuno jasno – tko god bio pobjednik, ostat će uz HDZ. Jer ovo je borba za vlast, ne samo unutarstranačku nego i za državnu vlast. Plenković, dakle, neće imati problem da DP ostane koalicijski partner. No, ipak će biti velika razlika ostaje li to Penava ili je to ipak Radić.
Nekoliko je razloga: prvo, ako pobijedi Penava, Plenkoviću će nedostajati barem tri ili četiri Radićeva mandata u Saboru. U tom slučaju može se očekivati da će i Radić i njegov suradnik Damir Biloglav, koji sada imaju zamrznute mandate, aktivirati svoja saborska mjesta. Tako će premijeru nedostajati Penavinih ruku za većinu. Plenkoviću pobjeda Penave ne odgovara – on gubi dio ruku, ali i dalje ostaje politika u kojoj je SDSS s manjincima nepoželjan. Dakle, fali mu glasova (neki bi rekli, žetona).
Uz to, Penava nešto šuruje sa Zoranom Milanovićem. DP još nije donio odluku o predsjedničkim izborima, dakle Plenković je i tu u neizvjesnosti ima li Dragan Primorac iza sebe širu koaliciju. I u tom smislu, ostanak Penave manje mu odgovara.
S druge strane, Mario Radić čini mnogo pragmatičniju, tehnomenadžersku struju. Njemu ideologija i priča oko SDSS-a sigurno ne bi bila primarna, i premijer bi s njim vjerojatno lakše našao prostor za širenje saborske većine. Radić izjavljuje kako bi DP trebao imati svog kandidata za predsjednika Republike, no nema puno razloga ni odbiti Primorca. A u najmanju ruku, Radić sigurno neće podržati Milanovića, u to Plenković može biti siguran.
Na koncu, s obzirom na to da ministri Ante Šušnjar, Josip Dabro i Ivan Šipić nisu Radićevi (bar ne dosad), u slučaju Radićeve pobjede premijeru bi bilo lakše predložiti da DP ima manje resora, i to s nekim drugim imenima. Možda je opcija da Radić i sam napokon odluči postati član Vlade ako pobijedi. To bi bilo krajnje legitimno i Plenkoviću jednostavnije. Ovaj dualizam u DP-u sigurno mu je smetao u dnevnoj operativi.
I zadnje, ali ne i najmanje važno, čini se da je Mario Radić u pravu u jednome – u DP-u vlada političko nasilje. Izborni sabor sazvan ad hoc, za datum i pravila u početku nitko osim Penave nije ništa znao pa postoji problem s izborom izaslanika, a sada i s promatračima. Izgleda da je model izbora duboko problematičan, a premijeru Plenkoviću sigurno nije u interesu da u svojoj koaliciji ima stranku koju krasi epitet nedemokratske, ili autoritarne, pa još i desne. Na europskom planu to je zadnje što mu je potrebno.
U svakom slučaju, iako će bitka biti neizvjesna, i vjerojatno upitno poštena, oklada ide na to da Vlada sigurno ne pada. Plenković će se bez problema dogovoriti s pobjednikom, tko god bio, a okolnosti će ići u smjeru širenja saborske većine nekim novim pulenima, što za omekšavanje i relaksiranje političke situacije u Hrvatskoj, u kojoj su manjinci bili žrtve ulaska DP-a u vlast, uopće nije ni loše.