Kako će usvajanje eura utjecati na domaće gospodarstvo, javnosti nije objašnjeno. Da će biti niz pozitivnih efekata za građane i za gospodarstvo, više je nego jasno. To je nesumnjivo. Ali hoće li biti negativnih, nitko ne govor
Premijer Andrej Plenković jučer je naglasio da će iza njegove Vlade ostati četiri projekta. Prvi je ulazak Hrvatske u šengensko područje, što bi bio zaista velik korak naprijed. Ne samo zbog toga da se lakše putuje ako se treba nešto obaviti u kojoj od zemalja članica, već i zbog činjenice da bi to bio jasan signal svima u EU-u da je Hrvatska dodatno integrirana u europsku obitelj. To bi u bitnom olakšalo i poslovanje našim tvrtkama u ostalim zemljama članicama i njihovim u Hrvatskoj. Usto bi to povećalo i razinu sigurnosti s obzirom na to da su istočne granice Hrvatske granice EU-a. Cijeli ovaj projekt ugrožava činjenica da je balkanska ruta jedan od glavnih pravaca kojima stotine tisuća nesretnika bježe prema sjeveru od ratova, siromaštva i klimatskih promjena. Hrvatska je tu prva na udaru, a EU još uvijek ne provodi jedinstvenu politiku vezano za ovo pitanje.
Što se tiče drugog projekta, ulaska u eurozonu, tu se stvari, čini se, kreću prema tome da bi za nekoliko godina i Hrvatska bila područje zajedničke europske valute. Problem je ovdje što oko ovog pitanja u Hrvatskoj gotovo da nije bilo nikakve javne rasprave. Kako će usvajanje eura utjecati na domaće gospodarstvo, javnosti nije objašnjeno. Da će biti niz pozitivnih efekata za građane i za gospodarstvo, više je nego jasno. To je nesumnjivo. Ali hoće li biti negativnih, nitko ne govori. Premda Hrvati već odavno više vjeruju stranim valutama, prvo marki, a sada euru, a u njima uglavnom i štede. Tako da bi uvođenje eura moglo tek formalizirati stanje koije već ionako postoji.
Treći je projekt to da ćemo se voziti po Pelješkom mostu. Time će konačno najjužniji dio zemlje biti spojen s njezinim ostatkom. Naravno, velika je šteta što se nije mogao postići dogovor sa susjednom Bosnom i Hercegovinom oko toga da se ovo pitanje riješi nekakvim koridorom koji bi onda kada jednog dana i ova zemlja postane članica EU-a postao obična normalna autocesta. Međutim, zbog unutarnjih političkih prilika u ovoj zemlji nikakav se dogovor nije mogao postići. Tamošnjim političarima puno je važnije galvanizirati vlastite birače nekakvim ugrozama koje im prijete od njihova zapadnog susjeda. A što se tiče članstva u EU-u, nije nimalo nemoguće da bi BiH mogla biti posljednja zemlja nastala raspadom bivše Jugoslavije čija bi se zastava mogla podignuti ispred zgrade Europske komisije. Ako se to ikada dogodi. A što se tiče Hrvatske, ostaje za nadati se da je sve bilo čisto vezano za financiranje ovog projekta koji su marljivi Kinezi napravili u zaista rekordnom vremenu.
Što se tiče borbenih zrakoplova, što je četvrti projekt, prvi bi od njih mogli poletjeti početkom 2024. i to je svakako dobra vijest. Na taj će način Hrvatska zaokružiti razvoj svojih oružanih snaga. Naravno, uvijek ostaje pitanje novca koji će se potrošiti u tu svrhu. Ali treba reći da je mir najvažnija stvar, koja osim one najvažnije ljudske ima i svoju financijsku dimenziju. Hrvatska kao vlasnica 12 modernih borbenih zrakoplova bit će puno sigurnija zemlja. I potpuno je pogrešna tvrdnja da bi Hrvatska puno bolje prošla u ratu 1991. da je imala ratne zrakoplove. Stvar je u tome da je lako moguće da rata ne bi ni bilo da je Hrvatska tada posjedovala moderno ratno zrakoplovstvo. Nitko ne napada zemlju koja ima dobro opremljene oružane snage. Da smo tada imali nešto slično današnjim rafalima, ne samo da bismo, moguće, izbjegli ljudske žrtve nego i strašnu gospodarsku štetu nastalu velikosrpskom agresijom.
Premijer je najavio i brojne reforme, od zdravlja do pravosuđa. Projekti su dobra i korisna stvar, ali oni će svoj puni smisao dobiti tek ako, zajedno s nužnim reformama i milijardama koje ćemo dobiti od EU-a, budu poluga koja će Hrvatskoj omogućiti veliki skok naprijed. Sam je premijer rekao da u sljedeće tri godine neće biti nikakvih izbora. To bi trebalo biti razdoblje nakon čijeg bi završetka Hrvatska, ako dobro odigra, trebala biti drugačija i naprednija zemlja koja će konačno uhvatiti priključak barem s našim sjevernim susjedima, a onda i s ostatkom EU-a. Ovakvu priliku teško da ćemo ponovo dobiti u nekom skorijem razdoblju.
Uvodnik
Četiri projekta i novac EU-a za priključak bogatijima
Zlatko Crnčec
29. lipanj 2021 15:19
Reuters
Kako će usvajanje eura utjecati na domaće gospodarstvo, javnosti nije objašnjeno. Da će biti niz pozitivnih efekata za građane i za gospodarstvo, više je nego jasno. To je nesumnjivo. Ali hoće li biti negativnih, nitko ne govor
Premijer Andrej Plenković jučer je naglasio da će iza njegove Vlade ostati četiri projekta. Prvi je ulazak Hrvatske u šengensko područje, što bi bio zaista velik korak naprijed. Ne samo zbog toga da se lakše putuje ako se treba nešto obaviti u kojoj od zemalja članica, već i zbog činjenice da bi to bio jasan signal svima u EU-u da je Hrvatska dodatno integrirana u europsku obitelj. To bi u bitnom olakšalo i poslovanje našim tvrtkama u ostalim zemljama članicama i njihovim u Hrvatskoj. Usto bi to povećalo i razinu sigurnosti s obzirom na to da su istočne granice Hrvatske granice EU-a. Cijeli ovaj projekt ugrožava činjenica da je balkanska ruta jedan od glavnih pravaca kojima stotine tisuća nesretnika bježe prema sjeveru od ratova, siromaštva i klimatskih promjena. Hrvatska je tu prva na udaru, a EU još uvijek ne provodi jedinstvenu politiku vezano za ovo pitanje.
Što se tiče drugog projekta, ulaska u eurozonu, tu se stvari, čini se, kreću prema tome da bi za nekoliko godina i Hrvatska bila područje zajedničke europske valute. Problem je ovdje što oko ovog pitanja u Hrvatskoj gotovo da nije bilo nikakve javne rasprave. Kako će usvajanje eura utjecati na domaće gospodarstvo, javnosti nije objašnjeno. Da će biti niz pozitivnih efekata za građane i za gospodarstvo, više je nego jasno. To je nesumnjivo. Ali hoće li biti negativnih, nitko ne govori. Premda Hrvati već odavno više vjeruju stranim valutama, prvo marki, a sada euru, a u njima uglavnom i štede. Tako da bi uvođenje eura moglo tek formalizirati stanje koije već ionako postoji.
Treći je projekt to da ćemo se voziti po Pelješkom mostu. Time će konačno najjužniji dio zemlje biti spojen s njezinim ostatkom. Naravno, velika je šteta što se nije mogao postići dogovor sa susjednom Bosnom i Hercegovinom oko toga da se ovo pitanje riješi nekakvim koridorom koji bi onda kada jednog dana i ova zemlja postane članica EU-a postao obična normalna autocesta. Međutim, zbog unutarnjih političkih prilika u ovoj zemlji nikakav se dogovor nije mogao postići. Tamošnjim političarima puno je važnije galvanizirati vlastite birače nekakvim ugrozama koje im prijete od njihova zapadnog susjeda. A što se tiče članstva u EU-u, nije nimalo nemoguće da bi BiH mogla biti posljednja zemlja nastala raspadom bivše Jugoslavije čija bi se zastava mogla podignuti ispred zgrade Europske komisije. Ako se to ikada dogodi. A što se tiče Hrvatske, ostaje za nadati se da je sve bilo čisto vezano za financiranje ovog projekta koji su marljivi Kinezi napravili u zaista rekordnom vremenu.
Što se tiče borbenih zrakoplova, što je četvrti projekt, prvi bi od njih mogli poletjeti početkom 2024. i to je svakako dobra vijest. Na taj će način Hrvatska zaokružiti razvoj svojih oružanih snaga. Naravno, uvijek ostaje pitanje novca koji će se potrošiti u tu svrhu. Ali treba reći da je mir najvažnija stvar, koja osim one najvažnije ljudske ima i svoju financijsku dimenziju. Hrvatska kao vlasnica 12 modernih borbenih zrakoplova bit će puno sigurnija zemlja. I potpuno je pogrešna tvrdnja da bi Hrvatska puno bolje prošla u ratu 1991. da je imala ratne zrakoplove. Stvar je u tome da je lako moguće da rata ne bi ni bilo da je Hrvatska tada posjedovala moderno ratno zrakoplovstvo. Nitko ne napada zemlju koja ima dobro opremljene oružane snage. Da smo tada imali nešto slično današnjim rafalima, ne samo da bismo, moguće, izbjegli ljudske žrtve nego i strašnu gospodarsku štetu nastalu velikosrpskom agresijom.
Premijer je najavio i brojne reforme, od zdravlja do pravosuđa. Projekti su dobra i korisna stvar, ali oni će svoj puni smisao dobiti tek ako, zajedno s nužnim reformama i milijardama koje ćemo dobiti od EU-a, budu poluga koja će Hrvatskoj omogućiti veliki skok naprijed. Sam je premijer rekao da u sljedeće tri godine neće biti nikakvih izbora. To bi trebalo biti razdoblje nakon čijeg bi završetka Hrvatska, ako dobro odigra, trebala biti drugačija i naprednija zemlja koja će konačno uhvatiti priključak barem s našim sjevernim susjedima, a onda i s ostatkom EU-a. Ovakvu priliku teško da ćemo ponovo dobiti u nekom skorijem razdoblju.