To je u svakoj kampanji dio završne bitke, kad se počne izvlačiti najprljavije rublje
Hajde, možemo biti zadovoljni – napokon misija NSATU više nije glavna tema sporenja dvaju brda. Popis je opasno proširen jučer kad je predsjednik Zoran Milanović objavio Plenkovićevih deset grijeha, a onda mu HDZ odgovorio s Milanovićevih »deset, a moglo bi biti i sto« drugih grijeha.
To je napredak. Prvo, predsjednik Milanović koji ulazi u kampanju za svoj drugi mandat ovime je objavio svoj program za naredne izbore. Ne bavi se više samo vojskom i vanjskom politikom, već spominje i neka životna pitanja građana – mirovine, mlade, inflaciju, korupciju, stanovanje, pravosuđe… Toga u njegovim istupima nije bilo baš mnogo u ovih pet godina. Većinom se bavio Mariom Banožićem, a u novije vrijeme Ivanom Anušićem, dakle MORH-om. I tek ponešto DORH-om.
To je došlo kao as na desetku HDZ-ovcima koji su odgovorili popisom Milanovićevih grijeha, među kojima je prijateljstvo sa srpskim secesionistom u BiH Miloradom Dodikom na visokom drugom mjestu, a tu su i njegovi loši rezultati iz vremena kad je i sam bio premijer. Ne nedostaje ni »kršitelja Ustava«, uz glavnu tezu da je Milanović prestao biti predsjednikom onda kad je ušao na sjednicu Glavnog odbora SDP-a i proglasio se kandidatom za premijera. Ako apstrahiramo tu atribuciju o kršitelju Ustava, nije daleko od istine da Milanović zaista tada jest počinio »smrtni politički grijeh« – on može i mora po Ustavu biti predsjednik svih građana, a tada je govorio na stranačkom skupu kao da je član te stranke, SDP-a, i to je možda najspornije od svega što mu HDZ nabraja.
No, u svakom slučaju jučer su dva brda »preskočila igricu« – ušla su u novi level gdje NSATU nije jedina tema, nego se, eto, za divno čudo govori i o nekim drugim temama. To je korak više.
Malo je problem što Milanović i dalje ne polemizira sa svojim protukandidatom Draganom Primorcem nego izravno sa šefom HDZ-a Plenkovićem, pa se ponekad čovjek može zabuniti da je danas 15. ožujka, kad se Milanović kandidirao za premijera, a ne 6. studenoga kad su tema predsjednički izbori. No, u svakom slučaju dijapazon je proširen.
Sad kad smo više-manje uvidjeli i glavne točke programa kandidata, odnosno stranaka na predsjedničkim izborima, postavlja se pitanje – što nas još čeka? A odgovor je jednostavan. Nakon tema koje se tiču ovlasti (to su HV i vanjska politika) te općih društvenih i ekonomskih tema, sad slijedi još treći čin. A to su afere.
Tu će već postati zanimljivije. HDZ-ov kandidat Dragan Primorac u kampanju ulazi s repovima uređenja svog uredskog prostora u Ministarstvu obrazovanja, zbog čega je država trebala platiti više od tri milijuna eura, kao i s temom otkupa i preprodaje stana u Splitu, dok je Milanović zasad naizgled čist, no svakako će tema postati velika ako se napokon otkrije je li zaista, i na koji način, pogodovao bilo kojim ruskim tvrtkama ili ruskim igračima nakon što su Rusiji uvedene sankcije. To bi moglo promijeniti igru, ako se ustanovi bilo kakva afera u vezi s tim.
To je u svakoj kampanji dio završne bitke, kad se počne izvlačiti najprljavije rublje. No, zasad je to u Hrvatskoj tek u naznakama. A takvi bi grijesi bili mnogo veći problem za kandidate od bilo kakvih programskih »grijeha«, kojima su se jučer šamarali Milanović i HDZ.
No, sve je ovo oružje za borbu za sigurne birače. Sve što Milanović govori o Plenkoviću hrana je za dušu SDP-ovih i lijevih birača, a sve što Plenković govori suprotno, isto je tako hrana za HDZ-ove birače i birače desnice. No, jednako kao što će za pobjedu Kamale Harris ili Donalda Trumpa biti ključni oni neodlučni, »swing glasovi«, isto će tako biti i u prosincu u Hrvatskoj.
Oni koji danas »vole« Milanovića, voljet će ga u prosincu. I obrnuto, tko misli da je Plenković odličan, zajedno s kandidatom Primorcem, mislit će to i za mjesec dana. Ključni su oni koji su još na vagi, a na njih mogu upravo najviše presudno utjecati – afere.
Ako netko od kandidata izađe iz kampanje okaljan, nema mu spasa u ideologiji, Hrvatskoj vojsci, slici Tuđmana ili bl. Alojziju Stepincu. Pa čak ni u Danu državnosti.
Zato će naravno za pobjedu to biti ključno, tko god na kraju trijumfirao. Jednako kao i u SAD-u, gdje je nacija podijeljena, pa će odlučivati nijanse.
Tihana Tomičić
Čekamo treći čin – afere
Tihana Tomičić
06. studeni 2024 06:57
Foto Zvonimir Barisin/PIXSELL
To je u svakoj kampanji dio završne bitke, kad se počne izvlačiti najprljavije rublje
Hajde, možemo biti zadovoljni – napokon misija NSATU više nije glavna tema sporenja dvaju brda. Popis je opasno proširen jučer kad je predsjednik Zoran Milanović objavio Plenkovićevih deset grijeha, a onda mu HDZ odgovorio s Milanovićevih »deset, a moglo bi biti i sto« drugih grijeha.
To je napredak. Prvo, predsjednik Milanović koji ulazi u kampanju za svoj drugi mandat ovime je objavio svoj program za naredne izbore. Ne bavi se više samo vojskom i vanjskom politikom, već spominje i neka životna pitanja građana – mirovine, mlade, inflaciju, korupciju, stanovanje, pravosuđe… Toga u njegovim istupima nije bilo baš mnogo u ovih pet godina. Većinom se bavio Mariom Banožićem, a u novije vrijeme Ivanom Anušićem, dakle MORH-om. I tek ponešto DORH-om.
To je došlo kao as na desetku HDZ-ovcima koji su odgovorili popisom Milanovićevih grijeha, među kojima je prijateljstvo sa srpskim secesionistom u BiH Miloradom Dodikom na visokom drugom mjestu, a tu su i njegovi loši rezultati iz vremena kad je i sam bio premijer. Ne nedostaje ni »kršitelja Ustava«, uz glavnu tezu da je Milanović prestao biti predsjednikom onda kad je ušao na sjednicu Glavnog odbora SDP-a i proglasio se kandidatom za premijera. Ako apstrahiramo tu atribuciju o kršitelju Ustava, nije daleko od istine da Milanović zaista tada jest počinio »smrtni politički grijeh« – on može i mora po Ustavu biti predsjednik svih građana, a tada je govorio na stranačkom skupu kao da je član te stranke, SDP-a, i to je možda najspornije od svega što mu HDZ nabraja.
No, u svakom slučaju jučer su dva brda »preskočila igricu« – ušla su u novi level gdje NSATU nije jedina tema, nego se, eto, za divno čudo govori i o nekim drugim temama. To je korak više.
Malo je problem što Milanović i dalje ne polemizira sa svojim protukandidatom Draganom Primorcem nego izravno sa šefom HDZ-a Plenkovićem, pa se ponekad čovjek može zabuniti da je danas 15. ožujka, kad se Milanović kandidirao za premijera, a ne 6. studenoga kad su tema predsjednički izbori. No, u svakom slučaju dijapazon je proširen.
Sad kad smo više-manje uvidjeli i glavne točke programa kandidata, odnosno stranaka na predsjedničkim izborima, postavlja se pitanje – što nas još čeka? A odgovor je jednostavan. Nakon tema koje se tiču ovlasti (to su HV i vanjska politika) te općih društvenih i ekonomskih tema, sad slijedi još treći čin. A to su afere.
Tu će već postati zanimljivije. HDZ-ov kandidat Dragan Primorac u kampanju ulazi s repovima uređenja svog uredskog prostora u Ministarstvu obrazovanja, zbog čega je država trebala platiti više od tri milijuna eura, kao i s temom otkupa i preprodaje stana u Splitu, dok je Milanović zasad naizgled čist, no svakako će tema postati velika ako se napokon otkrije je li zaista, i na koji način, pogodovao bilo kojim ruskim tvrtkama ili ruskim igračima nakon što su Rusiji uvedene sankcije. To bi moglo promijeniti igru, ako se ustanovi bilo kakva afera u vezi s tim.
To je u svakoj kampanji dio završne bitke, kad se počne izvlačiti najprljavije rublje. No, zasad je to u Hrvatskoj tek u naznakama. A takvi bi grijesi bili mnogo veći problem za kandidate od bilo kakvih programskih »grijeha«, kojima su se jučer šamarali Milanović i HDZ.
No, sve je ovo oružje za borbu za sigurne birače. Sve što Milanović govori o Plenkoviću hrana je za dušu SDP-ovih i lijevih birača, a sve što Plenković govori suprotno, isto je tako hrana za HDZ-ove birače i birače desnice. No, jednako kao što će za pobjedu Kamale Harris ili Donalda Trumpa biti ključni oni neodlučni, »swing glasovi«, isto će tako biti i u prosincu u Hrvatskoj.
Oni koji danas »vole« Milanovića, voljet će ga u prosincu. I obrnuto, tko misli da je Plenković odličan, zajedno s kandidatom Primorcem, mislit će to i za mjesec dana. Ključni su oni koji su još na vagi, a na njih mogu upravo najviše presudno utjecati – afere.
Ako netko od kandidata izađe iz kampanje okaljan, nema mu spasa u ideologiji, Hrvatskoj vojsci, slici Tuđmana ili bl. Alojziju Stepincu. Pa čak ni u Danu državnosti.
Zato će naravno za pobjedu to biti ključno, tko god na kraju trijumfirao. Jednako kao i u SAD-u, gdje je nacija podijeljena, pa će odlučivati nijanse.