Zato je taj broj 132 najbolji opis načina na koji Filipović vodi stranku u Rijeci
Rijeka je jedini veliki grad u kojemu je SDP na vlasti. U Zagrebu, Osijeku i Splitu osvajanje izvršne vlasti na lokalnim izborima SDP-u je misaona imenica. Zato bi Rijeka trebala biti politički laboratorij u kojemu bi SDP pokazao da se može i zna. Politički laboratorij iz kojega bi se generirale nove stranačke elite koje bi mogle poručiti – mi smo dokazali da umijemo i zato tražimo vaše povjerenje kako bismo sva naša znanja stavili u službu cijele zemlje.
U SDP-u su uvjereni da tako i jest. Kada je počela kampanja za zadnje parlamentarne izbore, tadašnji predsjednik Peđa Grbin izabrao je riječki Principij za početak. I onda je samouvjereno poručio okružen političkim partnerima, dok su ispred pozornice bili svi viđeniji riječki SDP-ovci, da je Rijeka dokaz da se javne politike mogu voditi u interesu građana, transparentno i na dobrobit cijele zajednice. Nešto u tom stilu. Problem je bio u tome što u takvu priču nisu vjerovali ni sami SDP-ovci koji su ga slušali.
Još manje građani koji su se slučajno zatekli oko Principija i koji su se ironično osmjehivali na Grbinove riječi. Grbin je moguće i vjerovao da govori istinu, ali bila je to samo jedna od iluzija bivšega prvog čovjeka SDP-a. Kada je riječ o politici, Rijeka u dva zadnja lokalna izborna ciklusa nema većinu u Gradskom vijeću, što je i te kako zabrinjavajući trend i zbog čega bi se na Korzu 6 trebali zamisliti. Ali neće. Kao što se neće zamisliti ni zbog poraznog podatka da su na unutarstranačke izbore izašla samo 132 birača. Što je politički užasnih 16 posto. Tih 16 posto svjedoči da riječke SDP-ovce i SDP-ovke nije briga ni tko će im voditi stranku u trenutku kada se bira novi predsjednik. Još bi čovjek mogao razumjeti takvo malodušje i nezainteresiranost da je kojim slučajem Grbin dobio parlamentarne izbore i onda izašao na unutarstranačke izbore kao jedini kandidat. Ovako, teško je pojmiti zbog čega u samom SDP-u nemaju motivaciju kako bi se odredili prema čovjeku koji će sljedeće četiri godine biti na čelu njihove stranke.
Kada se pogleda na koji način riječki gradonačelnik i predsjednik riječkoga SDP-a Marko Filipović vodi stranku, malodušje ne bi trebalo nikoga čuditi. Iako se on opet previše ne uzbuđuje zbog takvog poraznog podatka kada je riječ o unutarstranačkoj izbornoj participaciji, jasno je kao dan da su on i njegovi prvi suradnici najodgovorniji za broj 132. Broj birača koji bi bio sramotan i da je riječ o izborima za mjesnu samoupravu. Broj 132 poruka je da on kao predsjednik i njegovi suradnici nisu odradili posao kako treba. Točnije, oni su učinili sve da u protekle tri i pol godine, otkako je Filipović preuzeo gradonačelničku funkciju, u potpunosti pasiviziraju rad riječkog ogranka.
Zato je taj broj 132 najbolji opis načina na koji Filipović vodi stranku u Rijeci. On zbog toga neće razbijati glavu. Ne razbija je ni zbog nagomilanih komunalnih problema koji se množe iz dana u dan, a za koje nema nikakvo rješenje, pa što bi se sekirao zbog izlaska na izbore o kojima se nije imao potrebu ni oglasiti. To je njegov politički stil – ako ikako možeš, šuti o svemu i ne preuzimaj odgovornost. Sada poručuje da je odaziv u Rijeci malo ispod prosjeka i da je tako na svim izborima, ali da ne sumnja da će na pravim izborima SDP u Rijeci opet imati zavidne rezultate. Da ne bi bilo da predsjednik riječkog SDP-a nije optimist, on ipak očekuje veći izlazak u drugom krugu za predsjednika SDP-a. Iako, tumači Filiović, ako i ne bude tako, ne treba se previše nervirati jer je riječ o unutarstranačkim izborima na kojima su ljudi motivirani i kampanjom i samim kandidatima pa je to njihov osobni odabir.
Valjda Filipović hoće reći da su kandidati za stranačkog predsjednika, barem kada je o Rijeci riječ, srednja žalost, a takva je bila i kampanja. To je vrlo blizu istini, ako ćemo pravo. Samo što to pokazuje da od SDP-a, uključujući i riječki ogranak, ne treba očekivati nikakav iskorak ako pobijedi Siniša Hajdaš Dončić, a teško je znati kuda će brod krenuti pobijedi li Zoran Paunović.
Bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel nije zadovoljan slabom izlaznošću i mišljenja je da bi odgovor trebao dati predsjednik riječkog ogranka, dugogodišnji mu zamjenik Filipović. To je samo djelomično točno. Jer bi valjda odgovor na to pitanje trebao tražiti Gradski odbor riječkoga SDP-a. Ako im je stalo i ako imaju imalo srama.
Damir Cupać
Broj 132 – šifra srama
Damir Cupać
17. rujan 2024 09:16
Zato je taj broj 132 najbolji opis načina na koji Filipović vodi stranku u Rijeci
Rijeka je jedini veliki grad u kojemu je SDP na vlasti. U Zagrebu, Osijeku i Splitu osvajanje izvršne vlasti na lokalnim izborima SDP-u je misaona imenica. Zato bi Rijeka trebala biti politički laboratorij u kojemu bi SDP pokazao da se može i zna. Politički laboratorij iz kojega bi se generirale nove stranačke elite koje bi mogle poručiti – mi smo dokazali da umijemo i zato tražimo vaše povjerenje kako bismo sva naša znanja stavili u službu cijele zemlje.
U SDP-u su uvjereni da tako i jest. Kada je počela kampanja za zadnje parlamentarne izbore, tadašnji predsjednik Peđa Grbin izabrao je riječki Principij za početak. I onda je samouvjereno poručio okružen političkim partnerima, dok su ispred pozornice bili svi viđeniji riječki SDP-ovci, da je Rijeka dokaz da se javne politike mogu voditi u interesu građana, transparentno i na dobrobit cijele zajednice. Nešto u tom stilu. Problem je bio u tome što u takvu priču nisu vjerovali ni sami SDP-ovci koji su ga slušali.
Još manje građani koji su se slučajno zatekli oko Principija i koji su se ironično osmjehivali na Grbinove riječi. Grbin je moguće i vjerovao da govori istinu, ali bila je to samo jedna od iluzija bivšega prvog čovjeka SDP-a. Kada je riječ o politici, Rijeka u dva zadnja lokalna izborna ciklusa nema većinu u Gradskom vijeću, što je i te kako zabrinjavajući trend i zbog čega bi se na Korzu 6 trebali zamisliti. Ali neće. Kao što se neće zamisliti ni zbog poraznog podatka da su na unutarstranačke izbore izašla samo 132 birača. Što je politički užasnih 16 posto. Tih 16 posto svjedoči da riječke SDP-ovce i SDP-ovke nije briga ni tko će im voditi stranku u trenutku kada se bira novi predsjednik. Još bi čovjek mogao razumjeti takvo malodušje i nezainteresiranost da je kojim slučajem Grbin dobio parlamentarne izbore i onda izašao na unutarstranačke izbore kao jedini kandidat. Ovako, teško je pojmiti zbog čega u samom SDP-u nemaju motivaciju kako bi se odredili prema čovjeku koji će sljedeće četiri godine biti na čelu njihove stranke.
Kada se pogleda na koji način riječki gradonačelnik i predsjednik riječkoga SDP-a Marko Filipović vodi stranku, malodušje ne bi trebalo nikoga čuditi. Iako se on opet previše ne uzbuđuje zbog takvog poraznog podatka kada je riječ o unutarstranačkoj izbornoj participaciji, jasno je kao dan da su on i njegovi prvi suradnici najodgovorniji za broj 132. Broj birača koji bi bio sramotan i da je riječ o izborima za mjesnu samoupravu. Broj 132 poruka je da on kao predsjednik i njegovi suradnici nisu odradili posao kako treba. Točnije, oni su učinili sve da u protekle tri i pol godine, otkako je Filipović preuzeo gradonačelničku funkciju, u potpunosti pasiviziraju rad riječkog ogranka.
Zato je taj broj 132 najbolji opis načina na koji Filipović vodi stranku u Rijeci. On zbog toga neće razbijati glavu. Ne razbija je ni zbog nagomilanih komunalnih problema koji se množe iz dana u dan, a za koje nema nikakvo rješenje, pa što bi se sekirao zbog izlaska na izbore o kojima se nije imao potrebu ni oglasiti. To je njegov politički stil – ako ikako možeš, šuti o svemu i ne preuzimaj odgovornost. Sada poručuje da je odaziv u Rijeci malo ispod prosjeka i da je tako na svim izborima, ali da ne sumnja da će na pravim izborima SDP u Rijeci opet imati zavidne rezultate. Da ne bi bilo da predsjednik riječkog SDP-a nije optimist, on ipak očekuje veći izlazak u drugom krugu za predsjednika SDP-a. Iako, tumači Filiović, ako i ne bude tako, ne treba se previše nervirati jer je riječ o unutarstranačkim izborima na kojima su ljudi motivirani i kampanjom i samim kandidatima pa je to njihov osobni odabir.
Valjda Filipović hoće reći da su kandidati za stranačkog predsjednika, barem kada je o Rijeci riječ, srednja žalost, a takva je bila i kampanja. To je vrlo blizu istini, ako ćemo pravo. Samo što to pokazuje da od SDP-a, uključujući i riječki ogranak, ne treba očekivati nikakav iskorak ako pobijedi Siniša Hajdaš Dončić, a teško je znati kuda će brod krenuti pobijedi li Zoran Paunović.
Bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel nije zadovoljan slabom izlaznošću i mišljenja je da bi odgovor trebao dati predsjednik riječkog ogranka, dugogodišnji mu zamjenik Filipović. To je samo djelomično točno. Jer bi valjda odgovor na to pitanje trebao tražiti Gradski odbor riječkoga SDP-a. Ako im je stalo i ako imaju imalo srama.