Nažalost, zakonodavac nije predvidio i priuštivo starenje pa bi ovo mogla biti prilika
Koliko bešćutni mogu biti privatni vlasnici staračkih domova, toliko država može biti neodgovorna ili nezainteresirana za skrb o starijima i nemoćnima. To dokazuje primjer doma za starije u Rijeci u kojemu su vlasnici zaključali dom i nestali preko noći, a korisnike – jednu od najranjivijih skupina društva, ostavili same i bez ikakve skrbi.
Kada je javnost prije više od pet godina ostala šokirana požarom u domu za starije u Andraševcu u kojemu je poginuo šestero umirovljenika mislili smo, ili smo se barem nadali, da će sustav ozbiljnije pristupiti skrbi za starije i nemoćne. Najavljivale su se tada silne kontrole staračkih domova, iako se nije odgovorilo na pitanje zašto je u dom u Andraševcu, također u privatnom vlasništvu, nagurano više korisnika nego što ih dom može primiti. Naknadno se doznalo da uopće nije imao sve potrebne dozvole za rad, iako je dobio rješenje od Krapinsko-zagorske županije za 13 korisnika, a u domu ih je bilo 40! Tada je počelo i prebacivanje odgovornosti jer je županija tvrdila da oni samo izdaju rješenja, a država mora voditi kontrolu.
Smatralo se da je potkapacitiranost staračkih domova jedini problem brige za starije, osim basnoslovne cijene smještaja, no pokazalo se da su i vlasnici privatnih domova poseban, dodatan problem koji cijelu sliku brige o starijima, u čemu bi država trebala voditi glavnu riječ, čini još tužnijom. I tragičnijom.
Činjenica je da se nastojalo izgraditi staračke domove, spominjao se i model javno-privatnog partnerstva (čak smo i zatvore planirali graditi na takav način), no staračkih domova je i dalje previše premalo zbog čega cijena domova leti nebu pod oblake, a smještaj u domovima postaje luksuz i za korisnike i za njihove potomke jer penzija u većini slučajeva nije dovoljna za pokriti mjesečnu naknadu.
Toga su svjesni i u sustavu socijalne skrbi pa su skrb o starijima dijelom prepustili privatnicima, a narod bi rekao da su zamolili brigu da prijeđe na drugoga. Nije nam namjera tražiti dlaku u jajetu privatno organiziranom smještaju, ali je činjenica da su požar u domu u Andraševcu i bešćutnost vlasnika u domu u Rijeci preveliki incidenti da bi sustav i ovog puta zakazao. Odnosno najavio velike inspekcije od kojih neće biti ništa.
Ipak, Vlada je kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti pokrenula projekt izgradnje i opremanja osam centara za starije, a i sama priznaje da je interes pokazao da su potrebe za uslugama za starije osobe puno veće od procijenjenih pa su izdvojena i dodatna sredstva iz državnog proračuna. Tako ih se sada planira graditi 18 u 18 županija za što je osigurano 159 milijuna eura, dio će sufinancirati i jedinice lokalne samouprave, a završetak izgradnje svih 18 centara očekuje se sredinom iduće godine. Osim što će se osigurati dodatni smještajni kapaciteti, gradnjom centara trebala bi se proširiti mreža izvaninstitucionalnih usluga, poput pomoći u kući, skrbi za starije u vrijeme spriječenosti njegovatelja, usluge savjetovanja i psihosocijalne pomoći, a sve kako bi korisnici što duže boravili u vlastitim domovima. Oni koji nisu te sreće, morat će u privatne domove jer je u državne centre gotovo nemoguće »upasti«. Naime, i kad se izgradi tih 18 centara, rasplagat će s dvije tisuće smještajnih jedinica što je kap u moru potreba sve starijeg hrvatskog stanovništva, dok bi se uslugama izvan centra trebalo obuhvatiti četiri i pol tisuće starijih koji žive u vlastitim domovima. Još uvijek nedovoljno jer prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku imamo čak 900 tisuća starijih od 65 godina što čini gotovo četvrtinu ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj!
A s druge strane, puno se priča o priuštivom stanovanju, uvođenju poreza na nekretnine koji bi trebao aktivirati kuće koje se ne koriste, APN-ovim subvencijama, beneficijama za dugoročni najam, a sve s ciljem da se aktivira 600 tisuća stambenih jedinica koliko se procjenjuje da ih je prazno ili se privremeno koriste. Nažalost, zakonodavac nije predvidio i priuštivo starenje pa bi ovo mogla biti prilika – kad nema ljepše – da se stambenom politikom obuhvati i skrb o nemoćnima. Može i kroz dugoročni priuštivi najam.
Dražen Katalinić
Brigo moja, prijeđi na drugoga
Dražen Katalinić
17. travanj 2025 08:00
Foto Vedran Karuza
Nažalost, zakonodavac nije predvidio i priuštivo starenje pa bi ovo mogla biti prilika
Koliko bešćutni mogu biti privatni vlasnici staračkih domova, toliko država može biti neodgovorna ili nezainteresirana za skrb o starijima i nemoćnima. To dokazuje primjer doma za starije u Rijeci u kojemu su vlasnici zaključali dom i nestali preko noći, a korisnike – jednu od najranjivijih skupina društva, ostavili same i bez ikakve skrbi.
Kada je javnost prije više od pet godina ostala šokirana požarom u domu za starije u Andraševcu u kojemu je poginuo šestero umirovljenika mislili smo, ili smo se barem nadali, da će sustav ozbiljnije pristupiti skrbi za starije i nemoćne. Najavljivale su se tada silne kontrole staračkih domova, iako se nije odgovorilo na pitanje zašto je u dom u Andraševcu, također u privatnom vlasništvu, nagurano više korisnika nego što ih dom može primiti. Naknadno se doznalo da uopće nije imao sve potrebne dozvole za rad, iako je dobio rješenje od Krapinsko-zagorske županije za 13 korisnika, a u domu ih je bilo 40! Tada je počelo i prebacivanje odgovornosti jer je županija tvrdila da oni samo izdaju rješenja, a država mora voditi kontrolu.
Smatralo se da je potkapacitiranost staračkih domova jedini problem brige za starije, osim basnoslovne cijene smještaja, no pokazalo se da su i vlasnici privatnih domova poseban, dodatan problem koji cijelu sliku brige o starijima, u čemu bi država trebala voditi glavnu riječ, čini još tužnijom. I tragičnijom.
Činjenica je da se nastojalo izgraditi staračke domove, spominjao se i model javno-privatnog partnerstva (čak smo i zatvore planirali graditi na takav način), no staračkih domova je i dalje previše premalo zbog čega cijena domova leti nebu pod oblake, a smještaj u domovima postaje luksuz i za korisnike i za njihove potomke jer penzija u većini slučajeva nije dovoljna za pokriti mjesečnu naknadu.
Toga su svjesni i u sustavu socijalne skrbi pa su skrb o starijima dijelom prepustili privatnicima, a narod bi rekao da su zamolili brigu da prijeđe na drugoga. Nije nam namjera tražiti dlaku u jajetu privatno organiziranom smještaju, ali je činjenica da su požar u domu u Andraševcu i bešćutnost vlasnika u domu u Rijeci preveliki incidenti da bi sustav i ovog puta zakazao. Odnosno najavio velike inspekcije od kojih neće biti ništa.
Ipak, Vlada je kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti pokrenula projekt izgradnje i opremanja osam centara za starije, a i sama priznaje da je interes pokazao da su potrebe za uslugama za starije osobe puno veće od procijenjenih pa su izdvojena i dodatna sredstva iz državnog proračuna. Tako ih se sada planira graditi 18 u 18 županija za što je osigurano 159 milijuna eura, dio će sufinancirati i jedinice lokalne samouprave, a završetak izgradnje svih 18 centara očekuje se sredinom iduće godine. Osim što će se osigurati dodatni smještajni kapaciteti, gradnjom centara trebala bi se proširiti mreža izvaninstitucionalnih usluga, poput pomoći u kući, skrbi za starije u vrijeme spriječenosti njegovatelja, usluge savjetovanja i psihosocijalne pomoći, a sve kako bi korisnici što duže boravili u vlastitim domovima. Oni koji nisu te sreće, morat će u privatne domove jer je u državne centre gotovo nemoguće »upasti«. Naime, i kad se izgradi tih 18 centara, rasplagat će s dvije tisuće smještajnih jedinica što je kap u moru potreba sve starijeg hrvatskog stanovništva, dok bi se uslugama izvan centra trebalo obuhvatiti četiri i pol tisuće starijih koji žive u vlastitim domovima. Još uvijek nedovoljno jer prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku imamo čak 900 tisuća starijih od 65 godina što čini gotovo četvrtinu ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj!
A s druge strane, puno se priča o priuštivom stanovanju, uvođenju poreza na nekretnine koji bi trebao aktivirati kuće koje se ne koriste, APN-ovim subvencijama, beneficijama za dugoročni najam, a sve s ciljem da se aktivira 600 tisuća stambenih jedinica koliko se procjenjuje da ih je prazno ili se privremeno koriste. Nažalost, zakonodavac nije predvidio i priuštivo starenje pa bi ovo mogla biti prilika – kad nema ljepše – da se stambenom politikom obuhvati i skrb o nemoćnima. Može i kroz dugoročni priuštivi najam.