Riječki zidići i klupe po parkovima male su skupštine u kojima građani raspravljaju o problemima koji ih muče. A najviše ih muče male stvari, muči ih što u nekoj ulici vozači divljaju pa ugrožavaju sigurnost i svi se slažu da bi bilo dobro učiniti nešto kako bi se divljanje neodgovornih zaustavilo. Muči ih razbijena klupa ili razbijena sprava u dječjem parku.

Na tim malim skupštinama najčešće se točno dijagnosticiraju problemi koji kompliciraju život i za čije rješavanje je potrebno malo volje i nešto sredstava.

Nekada u vrijeme mraka ti su se problemi rješavali dobrovoljnim akcijama pa su se ljudi skupljali kako bi očistili javne površine oko stambenih objekata, odlazili su u mjesne zajednice kako bi zatražili neku intervenciju koja je ljudima značila puno. A puno zna značiti postavljanje nekog prometnog znaka, iscrtavanje pješačkog prijelaza, uređenje neke zapuštene zelene površine. Ljudi imaju potrebu raspravljati o mukama s kojima su suočeni u svakodnevnom životu.

Tome danas služe i društvene mreže. Na kojima se iz fotelje ili s kauča može raspravljati pa se na taj način organizira virtualna skupština, virtualno predstavničko tijelo.

No, malo je onih koji su spremni preuzeti inicijativu kako bi se krenulo u akciju. Srećom, takvih ljudi još ima. Ljudi koji neće dignuti ruke i malodušno zaključiti kako se ništa ne može jer su u gradu, županiji, državi svi korumpirani i loši. Defetizam na najjače je nešto što karakterizira većinu ljudi.

U Rijeci postoje mjesni odbori kao predstavnička tijela građana na najnižoj razini. Za riječku mjesnu samoupravu organiziraju se svake četiri godine izbori. Izlaznost na te izbore tragično je mala. Kada bi se samo djelić energije uložio iz skupština koje se održavaju na riječkim zidićima, klupama u parkovima ili po društvenim mrežama, to ne bi bilo tako. Izašao bi puno veći broj ljudi i onda bi vijeća mjesnih odbora imala još veći legitimitet kako bi se zatražila od Grada Rijeke daljnja decentralizacija i jačanje mjesne samouprave.

Što bi moglo rezultirati povećanjem budžeta mjesnih odbora i mogućnošću rješavanja većeg broja problema oko, uvjetno rečeno, svoje kuće i u svome kvartu.

Danas nije tako i na spomen mjesnih odbora većina građana odmahnut će rukom. To odmahivanje najčešće je alibi za lijenost. Lakše je prozivati one koji su se odlučili aktivirati, izaći na izbore za mjesnu samoupravu, preuzeti veliku odgovornost neposrednog kontakta s građanima. I to sve za smiješne naknade. Naknade koje se potroše za cugu u prvih pola sata vijećanja skupštine na lokalnom zidiću.

Koliko god stanje bilo frustrirajuće i za građane i za one koji su izašli na izbore, dobili povjerenje jako malog broja birača, rezultati ipak mogu biti i te kako zadovoljavajući. To najbolje pokazuje aktualni sastav Vijeća Mjesnog odbora Kozala.

Koliko god im bio sužen okvir djelovanja i koliko god im bio mali budžet kojim raspolažu, iz dana u dan izgled ulica u tom mjesnom odboru se mijenja. Kruna njihovih nastojanja je uređenje Volčićevog trga.

Tko god je prošao Kozalom, a vjerojatno nema ni jednog građanina Rijeke da nije, zna da je riječ o asfaltiranoj površini okruženoj betonskim gljivama. Tipičnoj riječkoj asfaltiranoj površini koja grad čini sivim.

Prije sedam godina tadašnji saziv Mjesnog odbora Kozala odlučio je operacionalizirati ideju vijećnika Filipa Jakovca da se taj sivi prostor uredi i oplemeni. Cijeli proces trajao je sedam godina, ali rezultirao je uvođenjem izvođača radova u posao koji bi trebao biti gotov do kraja ove godine. Vrijednost radova je oko 30.000 eura.

Niti je Volčićev trg veličinom neki monumentalan prostor, niti će se o projektu njegovog uređenja raspravljati na arhitektonskim znanstvenim skupovima. Ali za građane Kozale i građane Rijeke primjer njegovog uređenja i te kako je poučan.

Iz nečije želje da podigne svoj angažman iz skupštine s lokalnog zidića, pa da izađe na izbore, pa onda da promišlja što je moguće napraviti za unaprjeđenje kvalitete života za svoje susjede, iznikao je hvale vrijedan projekt.

Njegova veličina potpuno je nebitna. Bitno je da ima ljudi kojima je još uvijek stalo i koji su spremni gotovo na volonterskoj osnovi raditi za dobrobit zajednice.

Rezultat tog truda bit će uskoro vidljiv kada će se jedna depresivna i siva površina urediti i oplemeniti.

Na radost građana Kozale i Rijeke. Bravo!