U svakom slučaju, i u novu 2025. ući ćemo po starom. Sve ostaje isto. Pa onda neka barem djed i baka imaju po 80 eura
Politička scena baš je postala predblagdanska ovih dana. Vlada umirovljenicima daje po 80 eura dodatka – to bi bilo, kakti, 600 starih kuna; predsjednički kandidati u sumanutoj utrci za potpisima i podrškom za sobom gradovima vuku cijele vašare podupiratelja i stranačkih mladeži; u Saboru je atmosfera uglavnom vesela i božićna iako se odlučuje o važnim pitanjima kao što je izbor nove ministrice zdravstva, opstanku Vlade i misijama NATO-a, a vrhunac predivne atmosfere je izbor deset sudaca Ustavnog suda oko kojih su se HDZ i SDP, glede i unatoč svemu, bez problema dogovorili. Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć i pjevaju Ustavni sud je naš…
Tako se na kraju sve svede na šou. Predsjednički izbori to ionako uvijek jesu. Nema tu puno programa. U pravu je Andrej Plenković kad kaže da nemamo pojma koji to program nudi Zoran Milanović za još pet godina uz svoj slogan »Predsjednika za predsjednika«. Ali baš ne znamo ni koji je program Dragana Primorca, osim vraćanja bista Franje Tuđmana i Alojzija Stepinca na Pantovčak. Tu se biraju osobe, njihov »personality«, ali i »lifestyle«, duh, humor, karakter. Zato je sve zajedno nalik na cirkus, još danas u našem gradu. A sučeljavanja još nisu ni počela – to će tek biti šouprogram, no pričekajmo da uopće vidimo tko će uspjeti skupiti tih čarobnih 10.000 potpisa. Jer dok se veliki igrači nadmeću kratkoćom vremena u kojoj skupljaju na desetke tisuća potpisa, neki manji igrači tu brojku ne mogu samo tako dohvatiti – svaka osoba može potpisati samo za jednoga kandidata, mora dati svoj OIB, ime i adresu.
Hrvatska je zemlja malih brojki, i 10.000 autoriziranih potpisa uopće nije malo. Zato bi se od sadašnjih 12-13 kandidata na kraju pred biračima moglo naći maksimalno 5-6 imena. Jednako je veselo kao na ulicama uz predsjedničke kandidate, i u Saboru. Rasprava o opozivu Vlade bila je više nego živopisna – novi junak je šef SDP-a Siniša Hajdaš Dončić sa svojim reduciranim izričajem i jednosložnim rečenicama. Što si je pomislio HDZ-ov Marko Pavić kad mu je Hajdaš rekao: »Io sono je taime, imaš dobar parfem«, možemo si samo zamisliti. Predsjednik SDP-a jedva je čekao da završi s tom mukom izlaganja argumenata za opoziv Vlade, za koju unaprijed zna da neće pasti. Vidno mu je laknulo kad je sišao s govornice. Arsen Bauk rješavao je križaljke, poručujući Plenkoviću: »Sedam slova, o kao – opoziv«. No, blagoglagoljivog premijera to nije pokolebalo. Za razliku od Hajdaša Dončića, on za govornicom može stajati bez problema i 2-3 sata, prosipajući verbalne bravure u srazu s lijevom oporbom. Tu smo saznali da Ivana Kekin ima skupu kuhinju, da ima dosta masona po Hrvatskoj, da bivši ministar Vili Beroš baš i ne bi trebao imati pravo na 6 plus 6 ako ima i mjesto u zdravstvu koje ga čeka, tko je Ciceron, a tko Demosten.
I štošta drugo zanimljivo. A onda su se pregovarači HDZ-a i SDP-a zatvorili, i nakon cjelodnevnog međusobnog vrijeđanja zaključili kako će se ipak međusobno dvotrećinski podržati oko Ustavnog suda. Na televiziji kruha i igara, u dvorani broj dva dogovor kuću gradi. Ustavni sud treba svima – Zoranu Milanoviću i SDP-u zato da ne dođe do osporavanja izbornih rezultata, blokade sustava i preuzimanja Pantovčaka od strane predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji je po Ustavu predsjednik ako predsjednika nema; a Andreju Plenkoviću i HDZ-u da u Ustavnom sudu zadrže većinu i upravljaju izbornim procesima kako oni žele, kao što je bio slučaj na izborima za Sabor u travnju. Tako se još jednom moramo podsjetiti da se dvije velike stranke itekako mogu dogovoriti kad je to jednima i drugima u interesu. A priča o aferi Beroš/Petrač – iako se o njoj tek sutra glasa na opozivu Vlade u Saboru – praktički da je već zaboravljena. HDZ ima svoju tijesnu, ali lojalnu većinu, a SDP-u ionako sada ne bi ni odgovaralo da im vlast padne u ruke jer im je stranka u takvom kaosu da im treba još barem dvije godine da je Hajdaš Dončić pokuša konsolidirati, mada je i to dosta neizvjesnog uspjeha ako se pogleda slučaj Rijeka. U svakom slučaju, i u novu 2025. ući ćemo po starom. Sve ostaje isto. Pa onda neka barem djed i baka imaju po 80 eura. To je čak sedam porcija onih skupih fritula na Adventu, a koja je obitelj danas veća od sedam članova?!
Uvodnik
Božić dolazi, veseli su svi
Tihana Tomičić
05. prosinac 2024 10:47
U svakom slučaju, i u novu 2025. ući ćemo po starom. Sve ostaje isto. Pa onda neka barem djed i baka imaju po 80 eura
Politička scena baš je postala predblagdanska ovih dana. Vlada umirovljenicima daje po 80 eura dodatka – to bi bilo, kakti, 600 starih kuna; predsjednički kandidati u sumanutoj utrci za potpisima i podrškom za sobom gradovima vuku cijele vašare podupiratelja i stranačkih mladeži; u Saboru je atmosfera uglavnom vesela i božićna iako se odlučuje o važnim pitanjima kao što je izbor nove ministrice zdravstva, opstanku Vlade i misijama NATO-a, a vrhunac predivne atmosfere je izbor deset sudaca Ustavnog suda oko kojih su se HDZ i SDP, glede i unatoč svemu, bez problema dogovorili. Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć i pjevaju Ustavni sud je naš…
Tako se na kraju sve svede na šou. Predsjednički izbori to ionako uvijek jesu. Nema tu puno programa. U pravu je Andrej Plenković kad kaže da nemamo pojma koji to program nudi Zoran Milanović za još pet godina uz svoj slogan »Predsjednika za predsjednika«. Ali baš ne znamo ni koji je program Dragana Primorca, osim vraćanja bista Franje Tuđmana i Alojzija Stepinca na Pantovčak. Tu se biraju osobe, njihov »personality«, ali i »lifestyle«, duh, humor, karakter. Zato je sve zajedno nalik na cirkus, još danas u našem gradu. A sučeljavanja još nisu ni počela – to će tek biti šouprogram, no pričekajmo da uopće vidimo tko će uspjeti skupiti tih čarobnih 10.000 potpisa. Jer dok se veliki igrači nadmeću kratkoćom vremena u kojoj skupljaju na desetke tisuća potpisa, neki manji igrači tu brojku ne mogu samo tako dohvatiti – svaka osoba može potpisati samo za jednoga kandidata, mora dati svoj OIB, ime i adresu.
Hrvatska je zemlja malih brojki, i 10.000 autoriziranih potpisa uopće nije malo. Zato bi se od sadašnjih 12-13 kandidata na kraju pred biračima moglo naći maksimalno 5-6 imena. Jednako je veselo kao na ulicama uz predsjedničke kandidate, i u Saboru. Rasprava o opozivu Vlade bila je više nego živopisna – novi junak je šef SDP-a Siniša Hajdaš Dončić sa svojim reduciranim izričajem i jednosložnim rečenicama. Što si je pomislio HDZ-ov Marko Pavić kad mu je Hajdaš rekao: »Io sono je taime, imaš dobar parfem«, možemo si samo zamisliti. Predsjednik SDP-a jedva je čekao da završi s tom mukom izlaganja argumenata za opoziv Vlade, za koju unaprijed zna da neće pasti. Vidno mu je laknulo kad je sišao s govornice. Arsen Bauk rješavao je križaljke, poručujući Plenkoviću: »Sedam slova, o kao – opoziv«. No, blagoglagoljivog premijera to nije pokolebalo. Za razliku od Hajdaša Dončića, on za govornicom može stajati bez problema i 2-3 sata, prosipajući verbalne bravure u srazu s lijevom oporbom. Tu smo saznali da Ivana Kekin ima skupu kuhinju, da ima dosta masona po Hrvatskoj, da bivši ministar Vili Beroš baš i ne bi trebao imati pravo na 6 plus 6 ako ima i mjesto u zdravstvu koje ga čeka, tko je Ciceron, a tko Demosten.
I štošta drugo zanimljivo. A onda su se pregovarači HDZ-a i SDP-a zatvorili, i nakon cjelodnevnog međusobnog vrijeđanja zaključili kako će se ipak međusobno dvotrećinski podržati oko Ustavnog suda. Na televiziji kruha i igara, u dvorani broj dva dogovor kuću gradi. Ustavni sud treba svima – Zoranu Milanoviću i SDP-u zato da ne dođe do osporavanja izbornih rezultata, blokade sustava i preuzimanja Pantovčaka od strane predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji je po Ustavu predsjednik ako predsjednika nema; a Andreju Plenkoviću i HDZ-u da u Ustavnom sudu zadrže većinu i upravljaju izbornim procesima kako oni žele, kao što je bio slučaj na izborima za Sabor u travnju. Tako se još jednom moramo podsjetiti da se dvije velike stranke itekako mogu dogovoriti kad je to jednima i drugima u interesu. A priča o aferi Beroš/Petrač – iako se o njoj tek sutra glasa na opozivu Vlade u Saboru – praktički da je već zaboravljena. HDZ ima svoju tijesnu, ali lojalnu većinu, a SDP-u ionako sada ne bi ni odgovaralo da im vlast padne u ruke jer im je stranka u takvom kaosu da im treba još barem dvije godine da je Hajdaš Dončić pokuša konsolidirati, mada je i to dosta neizvjesnog uspjeha ako se pogleda slučaj Rijeka. U svakom slučaju, i u novu 2025. ući ćemo po starom. Sve ostaje isto. Pa onda neka barem djed i baka imaju po 80 eura. To je čak sedam porcija onih skupih fritula na Adventu, a koja je obitelj danas veća od sedam članova?!