Vlada čini svoje, i nastavlja s mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta za sve na koje koronakriza još utječe, i ukupno je dosad u mjere za gospodarstvo usmjereno čak 9,3 milijardi kuna. Upravo je zato više nego zanimljiva intencija Vlade i zakonodavca da i u takvim uvjetima pokuša dodatno uvoditi red na tržištu rada
U trenutku dok se hrvatsko gospodarstvo pokušava zadržati na nogama u ringu nakon pandemije i koronakrize, nisu laki trenuci za nove zakonske odredbe koje se tiču obaveza poslodavaca prema radnicima. Vlada čini svoje, i nastavlja s mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta za sve na koje koronakriza još utječe, i ukupno je dosad u mjere za gospodarstvo usmjereno čak 9,3 milijardi kuna. Upravo je zato više nego zanimljiva intencija Vlade i zakonodavca da i u takvim uvjetima pokuša dodatno uvoditi red na tržištu rada.
Naime, poslodavci koji zapošljavaju radnike na crno od sljedeće bi se godine mogli suočiti, osim s plaćanjem novčanih kazni ili privremenom suspenzijom djelatnosti, s puno većim financijskim posljedicama takvog načina poslovanja. Po novome, prijeti im retroaktivna isplata plaća radnicima, ali i naplata poreza i doprinosa na plaće radnika koje nisu prijavili i to ne na minimalnu plaću, nego na prosječnu plaću u djelatnosti u kojoj posluju. Vlada donosi cijeli novi Nacionalni program suzbijanja neprijavljenog rada, a pritom vlasti poručuju kako će razmisliti o cijelom nizu novih mehanizama za zaštitu radnika. Dosad su mjere prema takvim poslodavcima bile mandatorne, i oni koji su zapošljavali na crno, mogli su čak i »otkupljivati« svoje kazne – ako bi radnika ipak prijavio, i platio kaznu, poslodavac je odmah mogao nastaviti s radom. Sada će se pak znatno ojačati inspekcijske ovlasti, ali i pooštriti kazne – za svakog radnika kazna se određuje na dvadest tisuća kuna, uz druge namete koje država naplaćuje po svakom radnom mjestu na mjesečnoj razini.
Retroaktivno će se morati plaćati kazne i plaće radnicima najmanje tri, a za ponavljače i šest ili više mjeseci, ovisno o koliko dugom roku rada na crno koji se utvrdi je riječ. Za one koji su u prekršaju treći put, ide odmah zabrana djelatnosti. Uz to, sustav bi se trebao umrežiti između mirovinskog fonda, zavoda za zapošljavanje i inspekcije. Ukratko, onaj tko drži radnike na crno, taj će morati plaćati i kazne i plaće radnicima koje je lažno zapošljavao, a još će se naći i na crnoj listi koja će se objavljivati javno, čime bi i ostali poslodavci saznali tko im je nelojalna konkurencija. Takvima bi čak bio i puno teži pristup javnim nabavama, odnosno poslovima s državom.
Svi smo svjesni da je javna tajna da postoje djelatnosti u kojima je takva praksa zapošljavanja ljudi na crno, ili uz isplatu minimalca dok se ostatak isplaćuje »na ruke«, masovna. Žrtve takve prakse su naravno sami radnici, a najkritičnije je sigurno u sektoru ugostiteljstva koje je tradicionalno sklono takvim postupcima. U situaciji u kojoj zakonodavstvo nije bilo spremno radikalno kažnjavati takve prakse, nego se masovno žmirilo, najčešće na oba oka, žrtve toga su uglavnom bili mladi ljudi, koji se bave takvim poslovima dok studiraju i koji možda pristaju na takve »džeparce«, ali to za poslodavce nije bilo nikakvo opravdanje. A ni za inspekciju. No, u situaciji kad su i kazne bile više simbolične nego opominjuće, za socijalna prava radnika malo je koga bilo i briga.
Ovom zakonskom inicijativom želi se uvesti red u to neuređeno područje. Vladi pritom na ruku idu brojke koje su posljednjih dana službeno objavljene: glede i unatoč koronakrizi i svemu što je proživjelo gospodarstvo u proteklih godinu dana, nezaposlenost je u Hrvatskoj rasla svega oko dva posto. Pokazalo se da su Vladine mjere, u ugroženim djelatnostima, doista sačuvale najveću većinu radnih mjesta i da značajnog otpuštanja nije bilo. Stoga nema ni prepreke da država pokuša uvesti reda.
Ono što je pritom najzanimljivije, jest da takve prijedloge donosi upravo vlada desnog centra, dok su se primjerice u vrijeme SDP-ove vlade odredbe Zakona o radu mijenjale nauštrb prava radnika, smanjenjem troškova rada, ali ne na račun poslodavaca, te smanjivanjem koeficijenta zakonske zaštite zaposlenja. Taj je fenomen vrlo zanimljiv, jer vlada desnog centra uvela je i Istanbulsku konvenciju, i pooštrila kazne za obiteljske nasilnike, i donijela još niz drugih prijedloga koji bi se prije mogle očekivati od neke lijeve vlasti nego od jednog HDZ-a. Ali vremena se mijenjaju, o tempora o mores. Kao što se izgleda mijenjaju i nekad zadani koncepti onoga što se tretiralo socijaldemokratskom nasuprot neoliberalne političke doktrine.
Uvodnik
Borba protiv prevare radnika
Tihana Tomičić
03. ožujak 2021 16:33
Snimio S. DRECHSLER
Vlada čini svoje, i nastavlja s mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta za sve na koje koronakriza još utječe, i ukupno je dosad u mjere za gospodarstvo usmjereno čak 9,3 milijardi kuna. Upravo je zato više nego zanimljiva intencija Vlade i zakonodavca da i u takvim uvjetima pokuša dodatno uvoditi red na tržištu rada
U trenutku dok se hrvatsko gospodarstvo pokušava zadržati na nogama u ringu nakon pandemije i koronakrize, nisu laki trenuci za nove zakonske odredbe koje se tiču obaveza poslodavaca prema radnicima. Vlada čini svoje, i nastavlja s mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta za sve na koje koronakriza još utječe, i ukupno je dosad u mjere za gospodarstvo usmjereno čak 9,3 milijardi kuna. Upravo je zato više nego zanimljiva intencija Vlade i zakonodavca da i u takvim uvjetima pokuša dodatno uvoditi red na tržištu rada.
Naime, poslodavci koji zapošljavaju radnike na crno od sljedeće bi se godine mogli suočiti, osim s plaćanjem novčanih kazni ili privremenom suspenzijom djelatnosti, s puno većim financijskim posljedicama takvog načina poslovanja. Po novome, prijeti im retroaktivna isplata plaća radnicima, ali i naplata poreza i doprinosa na plaće radnika koje nisu prijavili i to ne na minimalnu plaću, nego na prosječnu plaću u djelatnosti u kojoj posluju. Vlada donosi cijeli novi Nacionalni program suzbijanja neprijavljenog rada, a pritom vlasti poručuju kako će razmisliti o cijelom nizu novih mehanizama za zaštitu radnika. Dosad su mjere prema takvim poslodavcima bile mandatorne, i oni koji su zapošljavali na crno, mogli su čak i »otkupljivati« svoje kazne – ako bi radnika ipak prijavio, i platio kaznu, poslodavac je odmah mogao nastaviti s radom. Sada će se pak znatno ojačati inspekcijske ovlasti, ali i pooštriti kazne – za svakog radnika kazna se određuje na dvadest tisuća kuna, uz druge namete koje država naplaćuje po svakom radnom mjestu na mjesečnoj razini.
Retroaktivno će se morati plaćati kazne i plaće radnicima najmanje tri, a za ponavljače i šest ili više mjeseci, ovisno o koliko dugom roku rada na crno koji se utvrdi je riječ. Za one koji su u prekršaju treći put, ide odmah zabrana djelatnosti. Uz to, sustav bi se trebao umrežiti između mirovinskog fonda, zavoda za zapošljavanje i inspekcije. Ukratko, onaj tko drži radnike na crno, taj će morati plaćati i kazne i plaće radnicima koje je lažno zapošljavao, a još će se naći i na crnoj listi koja će se objavljivati javno, čime bi i ostali poslodavci saznali tko im je nelojalna konkurencija. Takvima bi čak bio i puno teži pristup javnim nabavama, odnosno poslovima s državom.
Svi smo svjesni da je javna tajna da postoje djelatnosti u kojima je takva praksa zapošljavanja ljudi na crno, ili uz isplatu minimalca dok se ostatak isplaćuje »na ruke«, masovna. Žrtve takve prakse su naravno sami radnici, a najkritičnije je sigurno u sektoru ugostiteljstva koje je tradicionalno sklono takvim postupcima. U situaciji u kojoj zakonodavstvo nije bilo spremno radikalno kažnjavati takve prakse, nego se masovno žmirilo, najčešće na oba oka, žrtve toga su uglavnom bili mladi ljudi, koji se bave takvim poslovima dok studiraju i koji možda pristaju na takve »džeparce«, ali to za poslodavce nije bilo nikakvo opravdanje. A ni za inspekciju. No, u situaciji kad su i kazne bile više simbolične nego opominjuće, za socijalna prava radnika malo je koga bilo i briga.
Ovom zakonskom inicijativom želi se uvesti red u to neuređeno područje. Vladi pritom na ruku idu brojke koje su posljednjih dana službeno objavljene: glede i unatoč koronakrizi i svemu što je proživjelo gospodarstvo u proteklih godinu dana, nezaposlenost je u Hrvatskoj rasla svega oko dva posto. Pokazalo se da su Vladine mjere, u ugroženim djelatnostima, doista sačuvale najveću većinu radnih mjesta i da značajnog otpuštanja nije bilo. Stoga nema ni prepreke da država pokuša uvesti reda.
Ono što je pritom najzanimljivije, jest da takve prijedloge donosi upravo vlada desnog centra, dok su se primjerice u vrijeme SDP-ove vlade odredbe Zakona o radu mijenjale nauštrb prava radnika, smanjenjem troškova rada, ali ne na račun poslodavaca, te smanjivanjem koeficijenta zakonske zaštite zaposlenja. Taj je fenomen vrlo zanimljiv, jer vlada desnog centra uvela je i Istanbulsku konvenciju, i pooštrila kazne za obiteljske nasilnike, i donijela još niz drugih prijedloga koji bi se prije mogle očekivati od neke lijeve vlasti nego od jednog HDZ-a. Ali vremena se mijenjaju, o tempora o mores. Kao što se izgleda mijenjaju i nekad zadani koncepti onoga što se tretiralo socijaldemokratskom nasuprot neoliberalne političke doktrine.