Ta stranka očito boluje od autoimunih bolesti, a one su obično neizlječive
Atomizacija SDP-a nikad nema kraja. Čak i kad se čini da se stranka pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića polako počinje oporavljati od pogubne politike Peđe Grbina, dogodi se – Rijeka.
Prvi put u povijesti riječkog SDP-a, a taj je jedini na vlasti u Hrvatskoj od 1990. (da ne kažemo od 1945.), krenulo se u rušenje gradonačelnika koji je još u fotelji. Prije četiri godine, bilo je potpuno drukčije – Marko Filipović i Vojko Braut borili su se za mjesto kandidata ne zato što su nasrtali na Vojka Obersnela, nego zato što se Obersnel svojevoljno povukao (i požalio, ali možda i spasio obraz).
Sada, prvi put se dogodilo da netko u stranci krene u rušenje aktualnog gradonačelnika, i to onog koji je kandidaturu već bio javno najavio. Njegova zamjenica Sandra Krpan kandidirala se protiv Filipovića, uz podršku drugog zamjenika Gorana Palčevskog i back up Vojka Obersnela i njegove još uvijek aktualne PR-ovske vojske, te uz podršku županijskog, a i državnog SDP-a, te očekivano pobijedila uz takvu jaku pozadinu. Krpan je dobro upućena u funkcioniranje Grada, ujedno je i saborska zastupnica, borbena je i po svemu je elektibilna. No, to tek treba provjeriti na izborima.
Filipovića je pak došao glave ležeran odnos prema poslu i loše društvo, o kojemu je ulica u Rijeci brujala još od izborne noći 2021., a raskopana Rijeka nije postala simbolom njegove aktivnosti, nego upravo suprotno, nemogućnosti da to bolje koordinira. Na izbore je htio sa sloganom »kopat, ma ne molat«, ali evo morao je molat i prije nego se nadao. Uostalom, to je bilo jasno još u trenutku kad su njegovi vlastiti vijećnici iz SDP-a u gradskom parlamentu glasali protiv odluke o prodaji gradske imovine na javnoj sjednici Gradskog vijeća. Kao što se ne ruši postojećeg čelnika izvršne vlasti, tako se ne ruši ni njegove prijedloge – to bi bilo kao da klub zastupnika HDZ-a u Saboru glasa protiv prijedloga Andreja Plenkovića. U tom slučaju već si srušen.
No, iako Krpan u kandidaturu kreće osnažena jakim stranačko-propagandnim klanovima u stranci i pri stranci, to ne znači da i SDP u izbore 2025. u Rijeci ide osnažen. Prema anketama samog SDP-a, ta stranka i dalje svakako pobjeđuje, ali s manjom razlikom – Krpan stoji lošije u odnosu na izazivačicu nezavisnu Ivu Rinčić, nego bi stajao Filipović. Njena šansa upravo pada kad joj je izazivačica druga žena, i to sa solidnom karijerom i solidnim javnim nastupom.
Kad je HDZ u pitanju, njihovi su kandidati po anketama tek treći po snazi, ali sad su i oni znatno motiviraniji da upru u te izbore. Tko god bio kandidat, a u igri su Josip Ostrogović, Alen Ružić, možda čak i Denis Vukorepa, HDZ-ovci ne moraju ništa drugo nego ponavljati jednu rečenicu: SDP je stranka koja ruši svog vlastitog gradonačelnika, to je jedina mantra koja im na ovim izborima treba.
Uz sve probleme koje ostaju iza Filipovića, a kojih nije malo s obzirom na stanje komunalnih društava, te s obzirom da je HDZ-ova Vlada lokalnim čelnicima »uvalila« niz novih ovlasti, od formiranja stopa poreza na dohodak do autonomnog odlučivanja o visini poreza na nekretnine, još je uslijedio i ovaj scenarij u kojem se SDP-ovci nisu uspjeli interno dogovoriti, nego su krenuli u javni rat. Teme su ozbiljne, a HDZ sad ima adut više u svojim rukama, a to je upravo SDP-ova unutarnja podjela.
Ta stranka očito boluje od autoimunih bolesti, a one su obično neizlječive. Doduše, nemojmo se zavaravati, u Rijeci vrlo vjerojatno pobjeđuje i vreća krumpira ako na njoj piše SDP, no možda ovoga puta u prvi plan u kampanji uspiju isplivati i ove ozbiljne, konkretne životne teme. Primjerice, Autotrolej je korak do štrajka. Na sastanak sa sindikatima sad više ne bi ni trebao ići gradonačelnik Filipović, koji de facto više nije gradonačelnik jer je izgubio legitimitet. Na sastanak treba otići zamjenica Sandra Krpan i pokazati zna li doista rješavati probleme u gradu.
Biti gradonačelnik – to je rješavanje problema.
Tihana Tomičić
Biti gradonačelnik nije ležeran posao
Tihana Tomičić
29. studeni 2024 07:58
Snimio VEDRAN KARUZA
Ta stranka očito boluje od autoimunih bolesti, a one su obično neizlječive
Atomizacija SDP-a nikad nema kraja. Čak i kad se čini da se stranka pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića polako počinje oporavljati od pogubne politike Peđe Grbina, dogodi se – Rijeka.
Prvi put u povijesti riječkog SDP-a, a taj je jedini na vlasti u Hrvatskoj od 1990. (da ne kažemo od 1945.), krenulo se u rušenje gradonačelnika koji je još u fotelji. Prije četiri godine, bilo je potpuno drukčije – Marko Filipović i Vojko Braut borili su se za mjesto kandidata ne zato što su nasrtali na Vojka Obersnela, nego zato što se Obersnel svojevoljno povukao (i požalio, ali možda i spasio obraz).
Sada, prvi put se dogodilo da netko u stranci krene u rušenje aktualnog gradonačelnika, i to onog koji je kandidaturu već bio javno najavio. Njegova zamjenica Sandra Krpan kandidirala se protiv Filipovića, uz podršku drugog zamjenika Gorana Palčevskog i back up Vojka Obersnela i njegove još uvijek aktualne PR-ovske vojske, te uz podršku županijskog, a i državnog SDP-a, te očekivano pobijedila uz takvu jaku pozadinu. Krpan je dobro upućena u funkcioniranje Grada, ujedno je i saborska zastupnica, borbena je i po svemu je elektibilna. No, to tek treba provjeriti na izborima.
Filipovića je pak došao glave ležeran odnos prema poslu i loše društvo, o kojemu je ulica u Rijeci brujala još od izborne noći 2021., a raskopana Rijeka nije postala simbolom njegove aktivnosti, nego upravo suprotno, nemogućnosti da to bolje koordinira. Na izbore je htio sa sloganom »kopat, ma ne molat«, ali evo morao je molat i prije nego se nadao. Uostalom, to je bilo jasno još u trenutku kad su njegovi vlastiti vijećnici iz SDP-a u gradskom parlamentu glasali protiv odluke o prodaji gradske imovine na javnoj sjednici Gradskog vijeća. Kao što se ne ruši postojećeg čelnika izvršne vlasti, tako se ne ruši ni njegove prijedloge – to bi bilo kao da klub zastupnika HDZ-a u Saboru glasa protiv prijedloga Andreja Plenkovića. U tom slučaju već si srušen.
No, iako Krpan u kandidaturu kreće osnažena jakim stranačko-propagandnim klanovima u stranci i pri stranci, to ne znači da i SDP u izbore 2025. u Rijeci ide osnažen. Prema anketama samog SDP-a, ta stranka i dalje svakako pobjeđuje, ali s manjom razlikom – Krpan stoji lošije u odnosu na izazivačicu nezavisnu Ivu Rinčić, nego bi stajao Filipović. Njena šansa upravo pada kad joj je izazivačica druga žena, i to sa solidnom karijerom i solidnim javnim nastupom.
Kad je HDZ u pitanju, njihovi su kandidati po anketama tek treći po snazi, ali sad su i oni znatno motiviraniji da upru u te izbore. Tko god bio kandidat, a u igri su Josip Ostrogović, Alen Ružić, možda čak i Denis Vukorepa, HDZ-ovci ne moraju ništa drugo nego ponavljati jednu rečenicu: SDP je stranka koja ruši svog vlastitog gradonačelnika, to je jedina mantra koja im na ovim izborima treba.
Uz sve probleme koje ostaju iza Filipovića, a kojih nije malo s obzirom na stanje komunalnih društava, te s obzirom da je HDZ-ova Vlada lokalnim čelnicima »uvalila« niz novih ovlasti, od formiranja stopa poreza na dohodak do autonomnog odlučivanja o visini poreza na nekretnine, još je uslijedio i ovaj scenarij u kojem se SDP-ovci nisu uspjeli interno dogovoriti, nego su krenuli u javni rat. Teme su ozbiljne, a HDZ sad ima adut više u svojim rukama, a to je upravo SDP-ova unutarnja podjela.
Ta stranka očito boluje od autoimunih bolesti, a one su obično neizlječive. Doduše, nemojmo se zavaravati, u Rijeci vrlo vjerojatno pobjeđuje i vreća krumpira ako na njoj piše SDP, no možda ovoga puta u prvi plan u kampanji uspiju isplivati i ove ozbiljne, konkretne životne teme. Primjerice, Autotrolej je korak do štrajka. Na sastanak sa sindikatima sad više ne bi ni trebao ići gradonačelnik Filipović, koji de facto više nije gradonačelnik jer je izgubio legitimitet. Na sastanak treba otići zamjenica Sandra Krpan i pokazati zna li doista rješavati probleme u gradu.
Biti gradonačelnik – to je rješavanje problema.