Napetosti su ponovo porasle duž rusko-ukrajinske granice, a Kijev i Washington dižu uzbunu, ovoga puta zbog raspoređivanja ruskih vojnika blizu ukrajinske granice. Ukrajinsko ministarstvo obrane priopćilo je da je više od 90.000 ruskih vojnika stacionirano u blizini granice i u područjima pod kontrolom pobunjenika u istočnoj Ukrajini. »Europska unija mora biti spremna provesti dodatne sankcije protiv Rusije ako se situacija u istočnoj Ukrajini i oko nje, ili na granici između Bjelorusije i Poljske, pogorša«, izjavila je, sada već bivša, njemačka kancelarka Angela Merkel.
U listopadu ove godine NATO je povukao akreditaciju osam članova ruske misije pri NATO-u, koji su navodno bili »neprijavljeni ruski obavještajci«. Rusija je naredila svim diplomatima koji su radili u američkom veleposlanstvu u Moskvi više od tri godine, da napuste zemlju do 31. siječnja. Rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je kako je odluka donesena kao reakcija na prethodnu odluku američke vlade o protjerivanju više od 50 ruskih diplomata. Stuart Perch, britanski zapovjednik Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, na sastanku u Kijevu s predsjednikom Zelenskim, izjavio je da su »saveznici u NATO-u ujedinjeni u osudi ilegalne aneksije Krima koju provodi Rusija i njezinih agresivnih akcija u istočnoj Ukrajini«.

​​Čak i običnom promatraču trenutačno stanje američko-ruskih odnosa moglo bi se učiniti paradoksalnim, s obzirom na to da još uvijek ne postoji nikakva realna vojna prijetnja s bilo koje strane. Međutim ne treba zaboraviti da postoje nepomirljivi stavovi dviju strana kada je riječ o Ukrajini. U čemu leži temeljni problem takvog nepomirljivog pristupa? Pođimo redom. »Rasporediti lansirne rampe u Ukrajinu, znači željeti Europu učiniti golemim grobljem jer bi ruskoj obrani nedostajalo vremena za presretanje projektila«, prenosi Russia Today. Američki i britanski obavještajci vjeruju da Vladimir Putin već razmatra vojnu akciju kako bi preuzeo kontrolu nad većim dijelom Ukrajine ili kako bi destabilizirao zemlju, piše New York Times. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakhárova podsjetila je nedavno da je Ukrajina rasporedila polovinu svoje vojske u zoni sukoba u Donbasu, dodijelivši regiji 125.000 vojnika i teško naoružanje.

»Žalimo zbog odluke Rusije da obustavi rad svoje diplomatske misije pri NATO-u i NATO-ovog vojnog ureda za vezu u Moskvi i zatvori Informacijski ured NATO-a u Moskvi«, ističe NATO. Gustav Gressel, viši suradnik za politiku u Europskom vijeću za vanjske odnose, nedavno je za Euronews izjavio: »Kretanje ruskih trupa podudara se s retorikom iz Moskve, koja optužuje povlačenje Ukrajine iz sporazuma iz Minska, što predstavlja odustajanje od konkretnih zahtjeva za promjenom zakona koji treba priznati marionetske republike u Donbasu.« Drugim riječima, dvije su strane (uključujući NATO i EU) svoj konfrontacijski pristup ugradile u infrastrukturu sankcija, crnih lista, diplomatskih zatvaranja i protjerivanja… ​Međutim, nije dovoljno reći da postoje velike razlike u pristupu. Njih treba, koliko god je to moguće, detaljnije pojasniti.

​Jedan dokument koji pruža dobar uvid o čemu se zapravo radi, je komentar koji je ruski predsjednik Vladimir Putin obznanio na svojoj službenoj web stranici, naslovivši ga »O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca«. Za ovu prigodu izdvajamo: »Prije svega, želio bih naglasiti da je zid koji se posljednjih godina izdigao između Rusije i Ukrajine, između dijelova onoga što je u suštini isti povijesni i duhovni prostor, za mene naša velika zajednička nesreća i tragedija. To su, prije svega, posljedice naših vlastitih pogrešaka u različitim vremenskim razdobljima. Ali to je također rezultat namjernih napora onih snaga koje su uvijek nastojale potkopati naše jedinstvo. Formula koju primjenjuju, poznata je od pamtivijeka – zavadi pa vladaj. Nema tu ništa novo. Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi potomci su drevne Rusije, koja je bila najveća država u Europi. Slavenska i druga plemena na ogromnom teritoriju – od Ladoge, Novgoroda i Pskova do Kijeva i Černigova, bila su povezana jednim jezikom koji sada nazivamo staroruskim, ekonomskim vezama, vladavinom knezova iz dinastije Rjurik i – nakon krštenja Rusa, pravoslavne vjere…

Moderna Ukrajina u potpunosti je proizvod sovjetskog doba. Znamo i dobro se prisjećamo da je ona nastala – značajnim dijelom, na zemljištu povijesne Rusije. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je pogledati granice zemalja koje su se ponovo ujedinile s ruskom državom u 17. stoljeću i teritorija ukrajinske SSR kada je napustila Sovjetski Savez. Naše duhovne, ljudske i civilizacijske veze stvarale su se stoljećima i na istim su izvorima, učvršćene zajedničkim iskušenjima, postignućima i pobjedama. Naše se srodstvo prenosilo s koljena na koljeno. To je u srcima i sjećanjima ljudi koji žive u modernoj Rusiji i Ukrajini, u krvnim vezama koje spajaju milijune naših obitelji…«

​Je li moguće takve Putinove stavove pomiriti s činjenicom da će Ukrajina vjerojatno prodati 49 posto vlasništva u cjevovodima i podzemnim nalazištima plina američkim tvrtkama ExxonMobil, Chevron Corporation i još nekim europskim korporacijama? A što je tek s planovima tzv. »modernizacije« poljoprivrede, gdje Ukrajina tu zadaću kani prepustiti američkim kompanijama Cargill i Monsanto?