Hrvatske desničare i dalje muči 1945. godina
Za nešto više od mjesec dana, 3. svibnja, u Hrvatskoj će se prvi put obilježiti Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu i bit će u kategoriji spomendana. Iza tog doista teškog i doslovnog naziva novog spomendana krije se želja da to bude trajni podsjetnik da je 3. svibnja 1992. u Slavonskom Brodu, u najkrvavijem ratnom danu u povijesti toga grada, ubijeno šestero djece, najviše u jednom danu u Domovinskom ratu.
U Brodu je ukupno poginulo 28 djece, od njih 402 koliko ih je poginulo u agresiji na Hrvatsku. No, dok taj prijedlog Vlade dobiva nepodijeljenu podršku svih stranaka, za krajnju desnicu je rasprava o tome uvijek dobra prilika da barem usput spomenu da se ujedno treba i što prije ukinuti Dan antifašističke borbe. Pa tako i jučer u Saboru. Tko god što progovori o Domovinskom ratu, posebno s ljevice, na drugoj se strani upali alarm (ne valjda crveni?!) i dični hrvatski junaci zdesna odmah krenu svojim davno utabanim putem negiranja antifašističkog karaktera današnje Republike Hrvatske. Kao da to ne piše Ustavu, da je moderna Hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a, oni negiraju i Ustav i povijesne činjenice. Tko o čemu, oni o ukidanju Dana antifašizma. Za njih hrvatski Ustav ne znači ništa – oni valjda žele neku drugačiju Hrvatsku. Nije im dovoljna ova, koja nije socijalistička niti komunistička, nego je građanska i demokratska.
Dok se u svijetu pojavljuju novi oblici fašizma, jer kako drugačije nazvati krvoproliće do kojeg je dovela ruska politika u Ukrajini i ono što čini Trump posezanjem za Grenlandom, a sutra za tko zna čime, hrvatske desničare i dalje muči 1945. godina. Umjesto da smo prezadovoljni što smo suverena država i što imamo svoje mjesto pod suncem (ne i pod stolom) sa svoja nepuna četiri milijuna stanovnika i u ovom novom međunarodnom poretku, hrvatski desničari bave se antifašistima otprije 80 godina. De facto, dovode u pitanje zdrav razum, jer moderna Hrvatska sazdana na ZAVNOH-u utemeljena je upravo na tada utvrđenim granicama koje vrijede i danas. Sa svakim drugim društvenim ugovorom, granice Hrvatske bile bi manje. Bili bismo bez Istre, Zadra. Uvijek isto pitanje – traže li hrvatski desničari da se to dovede u pitanje?
Nažalost, takozvani hrvatski suverenizam uglavnom je manje principijelnog, a više bukačkog karaktera. Dio hrvatske politike umjesto da traži snažniju poziciju Hrvatske, zaziva da ona bude kuš i ode pod stol. Drugi dio voli galamiti po Saboru i pričati besmislice o tome da se dokine dan kojim se obilježava formiranje moderne države u današnjim granicama (?!). A dio je i onih koji svoj bukački suverenizam iskazuju odlaskom na koncert na kojem će sve početi i završiti pozdravom ZDS. Nije takvih malo, zasad ih je 280.000, a možda ih bude i 400.000. Bruce Springsteen, Rolling Stonesi i Coldplay, požderite se. Guinnesova knjiga će biti naša. Za Guinessa spremni.
Dio te publike zacijelo je samo muzički nadaren i raspoznaje vrhunsku glazbenu kvalitetu. Neki pak više vole stihove. Ako ne znaš što je bilo, nek ti kaže Thompson. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je od potencijalih 400.000 ljudi u publici na Hipodromu za ukidanje Dana antifašističke borbe, ali taj je uzorak prevelik da bi se provela i obradila anketa, pa ćemo moći suditi samo po tome hoće li svi pjesmu zapjevati sa ZDS. Ili će biti i prigovora savjesti. Srećom, Dan antifašističke borbe ipak nitko suvisao neće zabranjivati. Sve se samo svodi na bukače. Bilo na stadionima, hipodromima ili na društvenim mrežama. Takve fotelja-junake dobro poznajemo. Jer, zanimljivo, nitko od njih danas za Hrvatsku ne bi ratovao u Ukrajini, boreći se protiv Putinovih okupatorskih trupa. Ali zato vole rado pljuvati po onome za što su im nonići ginuli.
Uostalom, ove godine 22. lipnja pada u nedjelju, pa će se diskretno praznik zamijeniti za roštilj na livadi ili prvo kupanje u moru. Nitko ga neće ni primijetiti. Jer tzv. suverenisti će se ionako pripremati za 5. srpnja.
Tihana Tomičić
Ako ne znaš što je bilo
Tihana Tomičić
02. travanj 2025 08:52
Hrvatske desničare i dalje muči 1945. godina
Za nešto više od mjesec dana, 3. svibnja, u Hrvatskoj će se prvi put obilježiti Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu i bit će u kategoriji spomendana. Iza tog doista teškog i doslovnog naziva novog spomendana krije se želja da to bude trajni podsjetnik da je 3. svibnja 1992. u Slavonskom Brodu, u najkrvavijem ratnom danu u povijesti toga grada, ubijeno šestero djece, najviše u jednom danu u Domovinskom ratu.
U Brodu je ukupno poginulo 28 djece, od njih 402 koliko ih je poginulo u agresiji na Hrvatsku. No, dok taj prijedlog Vlade dobiva nepodijeljenu podršku svih stranaka, za krajnju desnicu je rasprava o tome uvijek dobra prilika da barem usput spomenu da se ujedno treba i što prije ukinuti Dan antifašističke borbe. Pa tako i jučer u Saboru. Tko god što progovori o Domovinskom ratu, posebno s ljevice, na drugoj se strani upali alarm (ne valjda crveni?!) i dični hrvatski junaci zdesna odmah krenu svojim davno utabanim putem negiranja antifašističkog karaktera današnje Republike Hrvatske. Kao da to ne piše Ustavu, da je moderna Hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a, oni negiraju i Ustav i povijesne činjenice. Tko o čemu, oni o ukidanju Dana antifašizma. Za njih hrvatski Ustav ne znači ništa – oni valjda žele neku drugačiju Hrvatsku. Nije im dovoljna ova, koja nije socijalistička niti komunistička, nego je građanska i demokratska.
Dok se u svijetu pojavljuju novi oblici fašizma, jer kako drugačije nazvati krvoproliće do kojeg je dovela ruska politika u Ukrajini i ono što čini Trump posezanjem za Grenlandom, a sutra za tko zna čime, hrvatske desničare i dalje muči 1945. godina. Umjesto da smo prezadovoljni što smo suverena država i što imamo svoje mjesto pod suncem (ne i pod stolom) sa svoja nepuna četiri milijuna stanovnika i u ovom novom međunarodnom poretku, hrvatski desničari bave se antifašistima otprije 80 godina. De facto, dovode u pitanje zdrav razum, jer moderna Hrvatska sazdana na ZAVNOH-u utemeljena je upravo na tada utvrđenim granicama koje vrijede i danas. Sa svakim drugim društvenim ugovorom, granice Hrvatske bile bi manje. Bili bismo bez Istre, Zadra. Uvijek isto pitanje – traže li hrvatski desničari da se to dovede u pitanje?
Nažalost, takozvani hrvatski suverenizam uglavnom je manje principijelnog, a više bukačkog karaktera. Dio hrvatske politike umjesto da traži snažniju poziciju Hrvatske, zaziva da ona bude kuš i ode pod stol. Drugi dio voli galamiti po Saboru i pričati besmislice o tome da se dokine dan kojim se obilježava formiranje moderne države u današnjim granicama (?!). A dio je i onih koji svoj bukački suverenizam iskazuju odlaskom na koncert na kojem će sve početi i završiti pozdravom ZDS. Nije takvih malo, zasad ih je 280.000, a možda ih bude i 400.000. Bruce Springsteen, Rolling Stonesi i Coldplay, požderite se. Guinnesova knjiga će biti naša. Za Guinessa spremni.
Dio te publike zacijelo je samo muzički nadaren i raspoznaje vrhunsku glazbenu kvalitetu. Neki pak više vole stihove. Ako ne znaš što je bilo, nek ti kaže Thompson. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je od potencijalih 400.000 ljudi u publici na Hipodromu za ukidanje Dana antifašističke borbe, ali taj je uzorak prevelik da bi se provela i obradila anketa, pa ćemo moći suditi samo po tome hoće li svi pjesmu zapjevati sa ZDS. Ili će biti i prigovora savjesti. Srećom, Dan antifašističke borbe ipak nitko suvisao neće zabranjivati. Sve se samo svodi na bukače. Bilo na stadionima, hipodromima ili na društvenim mrežama. Takve fotelja-junake dobro poznajemo. Jer, zanimljivo, nitko od njih danas za Hrvatsku ne bi ratovao u Ukrajini, boreći se protiv Putinovih okupatorskih trupa. Ali zato vole rado pljuvati po onome za što su im nonići ginuli.
Uostalom, ove godine 22. lipnja pada u nedjelju, pa će se diskretno praznik zamijeniti za roštilj na livadi ili prvo kupanje u moru. Nitko ga neće ni primijetiti. Jer tzv. suverenisti će se ionako pripremati za 5. srpnja.