Ravnatelj Studentskog centra Rijeka Goran Manestar postao je riječkoj i hrvatskoj javnosti poznat. Ali ne zbog nekih vrhunskih poslovnih iskoraka nego zbog ljage koja je bačena i na Studentski centar Rijeka, ali i na Sveučilište u Rijeci koje je osnivač ove tvrtke. Naime, Studentski centar Rijeka je pravna osoba u sastavu Sveučilišta u Rijeci.

To znači da ravnatelj Goran Manestar uvođenjem nove sistematizacije koja rezultira degradiranjem nekoliko zaposlenika s visokom stručnom spremom, koji se šalju na pomoćne poslove u kuhinju ili na poslove čišćenja, ne kompromitira samo sebe, već kompromitira Sveučilište u Rijeci.

Može biti da je Manestar u pravu kada tumači da je to bilo neophodno napraviti jer mu ti ljudi više ne trebaju prema novoj sistematizaciji. Može biti da je čovjek socijalno osjetljiv jer ih u dogovoru s Radničkim vijećem nije htio proglasiti tehnološkim viškom i poslati na ulicu.

Kao, dao im je priliku da zarade za kruh. Ljude koji su vjerojatno stekli diplome na istom tom Sveučilištu u Rijeci. I s kojom mogu sada obrisati, zna se već što. I uhvatiti se pomoćnih poslova u kuhinji i metle. Na taj način ravnatelj Manestar, i Sveučilište u Rijeci kao osnivač svojom šutnjom, šalju ružnu poruku svim studentima koji se obrazuju po fakultetima riječkog Sveučilišta.

Poruku da bi im bilo najbolje čim diplomiraju da skupe svoje stvari i još dok su u naponu snage krenu u neku od europskih zemalja u kojima bi ovakvi skandali rezultirali nekakvom reakcijom kojom bi se tražilo pojašnjenje načina na koji se vodi poslovanje tvrtke koja nije na tržištu i čiji smisao nije ostvarivanje profita. I to u slučaju da je ravnatelj Manestar u pravu.

A što ako nije. Da nije, možda svjedoči i podatak da je u dvije godine otkada je on preuzeo Studentski centar Rijeka gotovo pola od 240 zaposlenih otišlo iz tvrtke.

Moglo bi biti da je Manestar zatekao kaos i da je kao menadžerski lav odlučio uvesti reda u poslovanje. Da je na dobrom putu, ne bi ljudi bježali iz Studentskog centra, već bi u njega dolazili tražiti posao.

U javnim istupima u kojima objašnjava poteze u vezi s novom sistematizacijom Manestar se poziva na zakone koji mu omogućavaju da radi to što radi.

On kao relativno mladi menadžerski lav uopće ne dvoji u ispravnost svojih odluka. Uvjeren je u svoje poslanje i misiju. Kao što je uvjeren da je u pravu kada poziva policiju da nepoželjne sindikalne predstavnike udalji s radničkog skupa. Ima ravnatelj i za to zakonsko uporište, ali nikako nije dobro da se ljudi udaljuju policijskim snagama.

Čini se da je upitno ima li Manestar stvari pod kontrolom. Jednako tako krajnje je dvojbeno ono što se događa sa sindikalnim povjerenikom Vidom Pelešom koji tvrdi da je u posljednjih mjesec dana dobio dvije opomene. Jednu zbog sindikalnog djelovanja.

Upozoren je da se sindikalnim radom može baviti samo izvan prostorija poslodavca i u slobodno vrijeme. On tvrdi da je opomenut zato što je kao recepcionar uputio studente kome se moraju žaliti, što je rezultiralo opomenom da je podizao pobunu među studentima. Peleš javno navodi da su ga kolege upozoravale da se ne hvata sindikalnog posla.

Manestar na te tvrdnje odgovara da sindikalni povjerenik nije opomenut zbog sindikalnog djelovanja, već zbog financijske štete koju je nanio Studentskom centru.

Može biti da je Manestar i ovdje u pravu. Može biti, ali što ako nije. Ako nije, moglo bi se reći da je ravnatelj Goran Manestar uveo predatorski kapitalizam u poslovanje Studentskog centra Rijeka kojega je osnivač Sveučilšte u Rijeci. Ako nije u pravu, to znači da rektoricu, Senat Sveučilišta i Upravno vijeće nije briga što relativno mladi menadžerski lav uvodi strahovladu i iživljava se nad radnicima.

Manestar, kao ni oni kojima bi on trebao polagati račune, ne žele shvatiti da poslovna bilanca nije sama sebi svrhom. Odnosno da ne bi smjela biti. Barem u okrilju akademske zajednice koja bi studente trebala učiti da profit ne smije biti iznad čovjeka. Lako je bildati poslovnu bilancu racionalizacijom rashoda, što u prijevodu znači da se teret prebacuje na radničku grbaču.

Može biti da je ravnatelj Manestar u svemu u pravu, ali ne može biti da nakon onoga što je izašlo u javnost rektorica, Senat i Upravno vijeće ne zatraže odgovore na pitanja koja su ostala visjeti u zraku i o tome izvijeste javnost. Ne naprave li to, onda su oni suodgovorni u poslu akademske dehumanizacije.