HDZ-ovci još nisu naučili lekciju da se krasti ne isplati
Megaafera koja uključuje ime bivšeg ministra zdravstva, nekadašnjeg »superheroja« Vilija Beroša, poznate privatne liječnike i šefove klinika u nekim od najrenomiranijih bolnica poput Krešimira Rotima, ali i javnosti dobro znane osobe iz takozvanog krim-miljea poput već skoro zaboravljenog Hrvoja Petrača, jedna je od gorih epizoda za premijera Andreja Plenkovića.
U tri mandata Vlade možda nije bilo težeg dana za predsjednika Vlade koji, ako stvarno radi svoj posao već devetu godinu zaredom tako da javnu funkciju ne vidi kao mjesto za krađu, nego kao javni servis, vjerojatno zaista jest zgrožen kad vidi kombinaciju Beroš/Petrač. Kriminal koji mu se toliko približio, do njegova kabineta – kako on sam kaže, »pa taj Beroš je tu bio svaki tjedan u Banskim dvorima kod mene« – doista jest osobna izdaja bivšeg ministra prema njemu. No, to je Plenkovićev problem.
Naš je problem, kao građana Hrvatske, u dvije stvari: prvo, korupcija vlada javnim ustanovama i institucijama, u kojima su premreženi najmoćniji ljudi zajedno s podzemljem.
I drugo, možda jednako loše, jest ovaj sukob DORH-a i Europskog tužiteljstva (EPPO-a) u Hrvatskoj koji je isplivao kao posljedica afere Beroš. Je li glavni državni odvjetnik Ivan Turudić »naš dečko«, to jest HDZ-ov, pa ima politički zadatak da brani sada već bivšeg ministra tvrdnjom da Beroš još nije ni stigao uzeti novac za mito? Ili je EPPO ispostava nekih »mračnih sila« koje žele u tko zna čije ime rušiti vlast u Hrvatskoj, pa blokira rad hrvatskog Uskoka i vodi akcije bez da DORH o tome išta zna?
Ni jedno ni drugo nije normalno. A najmanje je normalno da javnost ni nakon priopćenja EPPO-a, a ni obraćanja Turudića ne može sa sigurnošću vjerovati nijednoj od te dvije strane o tome tko je prvi počeo akciju povezanu sa slučajem Beroš, odnosno tko je koga blokirao u tom paralelnom slalomu duboke države.
Uskok smatra da ima nadležnost jer se samo po jednoj točki radi o europskom novcu kod nabave sporne medicinske opreme, a također nije bilo ni predaje novca, nego je riječ tek o »obećanju dara«. EPPO pak smatra da ima pravo intervenirati gdje god je i u jednom centu riječ o EU novcu. No, tu je i glavno pitanje – tko je reagirao prvi, i je li EPPO forsirao istragu, ili ju je pak Turudić namjerno htio izblokirati. Iz EPPO-a su sasvim otvoreno poručili da su istragu vodili namjerno na način da bude ekskluzivno »njihova« – »u srpnju 2024. na vlastitu inicijativu (»ex officio«) započeli smo preliminarnu istragu«, priopćili su iz Europskog tužiteljstva. S druge strane, DORH je došao tek do pola istrage, a iznio ju je u javnost.
Kako god bilo, ovo je loše. Stvarno loše. Kako bi rekao Plenković.
On će naravno na kraju biti politička žrtva cijele ove političko-pravne trakavice, jer neki mu iz vladajuće većine već počinju otkazivati podršku, a i predsjednički izbori su na vratima.
Dotad, dojam je kao da glavna politička figura u Hrvatskoj postaje Ivan Turudić, koji prema zakonu ima pravo sebi »uzeti« slučaj ukoliko postoji preklapanje u ovlastima između DORH-a i EPPO-a. A očito postoji, s obzirom na to da se dvije institucije javno prepucavaju izjavama i priopćenjima.
Ako Turudić preuzme slučaj od EPPO-a, na što ima pravo sukladno svojim ovlastima, mogao bi Beroš proći bolje nego da ga europsko tužiteljstvo dalje nastavi istraživati. No, s druge strane, ako se pokaže točnim da je Beroš kao ministar smijenio ravnatelja splitske bolnice nakon što ovaj nije pristao na dealove oko sporne opreme, to će mu i pred domaćim tužiteljstvom itekako otežati situaciju jer ne samo da će se moći tvrditi da je imao jasnu namjeru za koruptivno ponašanje, nego će se pojaviti i optužbe za ucjenu.
U svakom slučaju, afera pokazuje da HDZ-ovci još nisu naučili lekciju da se krasti ne isplati. A Plenković im je lijepo jučer iz Vlade poručio da su dosad već imali i previše lekcija koje su im pokazale da im ne bi trebalo ni padati na pamet da se upuštaju u korupciju.
Europski novac je pod posebnim povećalom, i zaista je budala onaj koji se u to dirne. A takvih afera u Hrvatskoj je zaredalo bezbroj – od obnove od potresa u Zagrebu, pa sve do riječke afere Sortirnica i na desetke drugih.
Stvarno neugodno i loše.
Tihana Tomičić
Afera Beroš: stvarno loše
Tihana Tomičić
16. studeni 2024 09:32
Foto Robert Anic/PIXSELL
HDZ-ovci još nisu naučili lekciju da se krasti ne isplati
Megaafera koja uključuje ime bivšeg ministra zdravstva, nekadašnjeg »superheroja« Vilija Beroša, poznate privatne liječnike i šefove klinika u nekim od najrenomiranijih bolnica poput Krešimira Rotima, ali i javnosti dobro znane osobe iz takozvanog krim-miljea poput već skoro zaboravljenog Hrvoja Petrača, jedna je od gorih epizoda za premijera Andreja Plenkovića.
U tri mandata Vlade možda nije bilo težeg dana za predsjednika Vlade koji, ako stvarno radi svoj posao već devetu godinu zaredom tako da javnu funkciju ne vidi kao mjesto za krađu, nego kao javni servis, vjerojatno zaista jest zgrožen kad vidi kombinaciju Beroš/Petrač. Kriminal koji mu se toliko približio, do njegova kabineta – kako on sam kaže, »pa taj Beroš je tu bio svaki tjedan u Banskim dvorima kod mene« – doista jest osobna izdaja bivšeg ministra prema njemu. No, to je Plenkovićev problem.
Naš je problem, kao građana Hrvatske, u dvije stvari: prvo, korupcija vlada javnim ustanovama i institucijama, u kojima su premreženi najmoćniji ljudi zajedno s podzemljem.
I drugo, možda jednako loše, jest ovaj sukob DORH-a i Europskog tužiteljstva (EPPO-a) u Hrvatskoj koji je isplivao kao posljedica afere Beroš. Je li glavni državni odvjetnik Ivan Turudić »naš dečko«, to jest HDZ-ov, pa ima politički zadatak da brani sada već bivšeg ministra tvrdnjom da Beroš još nije ni stigao uzeti novac za mito? Ili je EPPO ispostava nekih »mračnih sila« koje žele u tko zna čije ime rušiti vlast u Hrvatskoj, pa blokira rad hrvatskog Uskoka i vodi akcije bez da DORH o tome išta zna?
Ni jedno ni drugo nije normalno. A najmanje je normalno da javnost ni nakon priopćenja EPPO-a, a ni obraćanja Turudića ne može sa sigurnošću vjerovati nijednoj od te dvije strane o tome tko je prvi počeo akciju povezanu sa slučajem Beroš, odnosno tko je koga blokirao u tom paralelnom slalomu duboke države.
Uskok smatra da ima nadležnost jer se samo po jednoj točki radi o europskom novcu kod nabave sporne medicinske opreme, a također nije bilo ni predaje novca, nego je riječ tek o »obećanju dara«. EPPO pak smatra da ima pravo intervenirati gdje god je i u jednom centu riječ o EU novcu. No, tu je i glavno pitanje – tko je reagirao prvi, i je li EPPO forsirao istragu, ili ju je pak Turudić namjerno htio izblokirati. Iz EPPO-a su sasvim otvoreno poručili da su istragu vodili namjerno na način da bude ekskluzivno »njihova« – »u srpnju 2024. na vlastitu inicijativu (»ex officio«) započeli smo preliminarnu istragu«, priopćili su iz Europskog tužiteljstva. S druge strane, DORH je došao tek do pola istrage, a iznio ju je u javnost.
Kako god bilo, ovo je loše. Stvarno loše. Kako bi rekao Plenković.
On će naravno na kraju biti politička žrtva cijele ove političko-pravne trakavice, jer neki mu iz vladajuće većine već počinju otkazivati podršku, a i predsjednički izbori su na vratima.
Dotad, dojam je kao da glavna politička figura u Hrvatskoj postaje Ivan Turudić, koji prema zakonu ima pravo sebi »uzeti« slučaj ukoliko postoji preklapanje u ovlastima između DORH-a i EPPO-a. A očito postoji, s obzirom na to da se dvije institucije javno prepucavaju izjavama i priopćenjima.
Ako Turudić preuzme slučaj od EPPO-a, na što ima pravo sukladno svojim ovlastima, mogao bi Beroš proći bolje nego da ga europsko tužiteljstvo dalje nastavi istraživati. No, s druge strane, ako se pokaže točnim da je Beroš kao ministar smijenio ravnatelja splitske bolnice nakon što ovaj nije pristao na dealove oko sporne opreme, to će mu i pred domaćim tužiteljstvom itekako otežati situaciju jer ne samo da će se moći tvrditi da je imao jasnu namjeru za koruptivno ponašanje, nego će se pojaviti i optužbe za ucjenu.
U svakom slučaju, afera pokazuje da HDZ-ovci još nisu naučili lekciju da se krasti ne isplati. A Plenković im je lijepo jučer iz Vlade poručio da su dosad već imali i previše lekcija koje su im pokazale da im ne bi trebalo ni padati na pamet da se upuštaju u korupciju.
Europski novac je pod posebnim povećalom, i zaista je budala onaj koji se u to dirne. A takvih afera u Hrvatskoj je zaredalo bezbroj – od obnove od potresa u Zagrebu, pa sve do riječke afere Sortirnica i na desetke drugih.
Stvarno neugodno i loše.