Susret predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića s kardinalom Josipom Bozanićem i ostalim čelnim ljudima Katoličke crkve u Hrvatskoj definitivno nije bio tek kurtoazna prilika za razmjenu mišljenja. Za državni je vrh situacija prilično delikatna, pritisci rastu sa svih strana, a o prijevremenim se izborima govori kao o vrlo realnoj opciji.

Udarci stižu od koalicijskih partnera, sindikata, iz same stranke, iz lijeve, ali, što je još opasnije, i iz desne oporbe. Ova zadnje pokušava sebe ugurati u politički prostor kojim je godinama suvereno vladao HDZ, optužujući pritom vladajuću stranku da je pod aktualnim vodstvom skrenula previše ulijevo. I pretvorila se u tek malo konzervativniju verziju SDP-a.

Ove optužbe naravno nisu točne, ali dio birača ipak je kupio ovu priču što se vidjelo na izborima za Europski parlament u svibnju ove godine kada su tri konzervativno desne opcije uspjele osvojiti, ako bi se zbrajalo mehanički, gotovo 18 posto glasova. Konstantna vika i grubi napadi na vrh HDZ-a, čija je osnova bila famozna Istanbulska konvencija, ipak su polučila stanovite rezultate.

Međutim, kako se to dogodilo već više puta, kada HDZ ima probleme s konzervativnom i desnom oporbom, u pomoć spremno priskače ljevica. Prvi se puta to dogodilo 2007. kada se HDZ, tada pod vodstvom Ive Sanadera, pomaknuo prema centru ostavljajući prostor na desnici.

SDP je tada pretrpio izbornu štetu jer se iz njegovih redova počela spominjati revizija Vatikanskih ugovora. Na kraju je tada, pomalo neočekivano, ponovo pobijedio HDZ iako je većina predizbornih anketa predviđala pobjedu socijaldemokrata. Kasnije se činilo da je SDP je naučio lekciju pa sljedećim parlamentarnim izborima na kojima ih je vodio Zoran Milanović nije bilo ni najmanjeg spominjanje bilo kakvog zadiranja u prava Katoličke crkve u Hrvatskoj.

No, iz lijevo liberalnih krugova pozivi na reviziju Vatikanskih ugovora mogli su se ponovo početkom ove godine kada je o tome govorila predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš što su neki shvatili kao njen pokušaj osvajanja primata na oporbenoj sceni u trenucima kada se zaista činilo da je SDP samo korak od potpunog kraha.

Međutim kada se već činilo da je lekcija o međuodnosu Vatikanskih ugovora i izbornog rezultata u SDP-u apsolvirana, u žižu javnosti ju je vratio sam Bernardić u nekoliko svojih recentnih intervjua. Ustvrdio je da bi u Vatikanskim ugovorima svakako trebalo napraviti određene izmjene.

Naravno, utjecaj Katoličke crkve na parlamentarne i sve druge izbore nikada nije bio izravan niti nitko sada od crkvene hijerarhija očekuje da na nekakav izravan način traži od župnika da s oltara sugeriraju za koga treba glasati. Takvog slučaja uostalom nikada nije ni bilo, osim djelomično na prvim prijelomnim parlamentarnim izborima u proljeće 1990. godine.

U crkvenim krugovima, istina, Istanbulska konvencija nije najbolje primljena. Crkvena je hijerarhija, čini se, bila puno više pogođena načinom na koji je do nje došlo nego samim sadržajem dokumenta koji na vrlo maglovit način spominje elemente famozne rodne ideologije prema kojoj je Crkva u Hrvata izuzetno sumnjičava.

Tako da ne treba nikako precjenjivati jučerašnji Plenkovićev sastanak s čelnim ljudima Crkve u Hrvata. Oni mu neće izravno pomoći na izborima, ali je puno važnije da mu svakako, ni u kojem slučaju, neće odmoći. Posebno u situaciji kada ljevica i liberali ponovo u pitanje dovode Vatikanske ugovore.

Kako je politika stvar percepcije, sama fotografija predsjednika HDZ-a i kardinala Jpsipa Bozanić imat će pozitivan učinak na HDZ-ovu poziciju u konzervativnom biračkom tijelu. A to definitivno nije mala stvar u situaciji kada bi, po prvi puta od 1992., HDZ mogao imati ozbiljnog suparnika desnije od sebe.