Na granici Hrvatske i Slovenije kao da korone nikad nije ni bilo. Da nije sredina svibnja, možda gužva i ne bi bila tolika, ali s obzirom da već počinju topliji dani, Slovenci su pohrlili na hrvatski Jadran i u svoje vikendice i na jahte. Čini se da počinje party, da li korona-party ili samo uobičajena turistička sezona kakva je sredinom svibnja uvijek započinjala baš sa Slovencima, to ćemo vidjeti za dva tjedna, kad prođe moguća inkubacija.

Činjenica je da su baš Slovenija i Hrvatska među prvim zemljama u EU-u koje su proglasile kraj korona-epidemije. Slovenija službeno, Hrvatska neslužbeno, otvaranjem granica. No, za razliku od Slovenije, Hrvatska ima i izbore, i onima koji ih raspisuju savršeno odgovara interes Slovenaca da dođu, jer je to razlog više za tvrdnje da epidemije više nema, da nema straha od virusa i novog vala zaraze, stoga se i izbori mogu normalno održati.

Ako ništa drugo, korona je pomogla da se ove godine smire ideološki prijepori oko Bleiburga, što je tradicionalna folklorna priredba svake godine sredinom svibnja. Tada se na Bleiburškom polju susreću čudni ljudi čudnog imena (tj. nazivlja) koje je austrijska vlast proteklih godina dokinula jer su koristili neprikladne insignije Drugog svjetskog rata, a sada ih je i epidemija uz zabranu okupljanja omela u uobičajenoj terevenci.

To je, srećom, bila prilika i da se hrvatska politika, čak i u ovo predizborno vrijeme, barem donekle otarasi bespredmetne rasprave o Bleiburgu. Milanović je otišao na lokaciju pored Maribora, gdje je priliku iskoristio i za susret s predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom, a premijer Plenković je došao do Macelja, bez pompe. Jedan i drugi poručili su isto ili slično, komemorirajući one koji su kao civili stradali u zbjegu neposredno nakon oslobođenja Zagreba 1945., i nisu morali »glumiti« ideološke svađe na silu.

Razlika je jedino u tome što Plenković ponavlja da je rat završio novim, komunističkim totalitarizmom nakon 1945., a Milanović apstrahira sve ratove, porukom »ratovi su odavno završili«, no u biti njihove su poruke similarne, i jedine prihvatljive u današnje doba, a baza im je pobjeda antifašista protiv ideologije ubijanja i zla.

Ono što je bitno, nakon ekscesa u Jasenovcu i Okučanima, jest da se u državni protokol ni kod jednoga ni kod drugoga nije uplela bulumenta u crnim odorama, putem raznih »udruga«. Premijer Plenković ovoga je puta – s debelim razlogom – pazio da mu se dečki u crnim majicama ne pojave na mjestu gdje komemorira žrtve. Najava za posjet Maclju stigla je isto jutro i nije bilo šanse za nikakve diverzije ni provokacije, Plenković se ovog puta zaštitio od potencijalnih incidenata.

S druge pak strane, predsjednik Milanović iskoristio je izjave koje je davao jučer u Sloveniji i za unutarnje prilike u Hrvatskoj. Pokazao je benevolentnost da o datumu izbora porazgovara i sa šefom HDZ-a, premijerom Plenkovićem, a i šefom oporbe Davorom Bernardićem.

Pritom je jasno rekao da ne želi dopustiti da se ponovi situacija s predsjedničkih izbora, kad se termin izbora poklapao sa skijaškim tjednom početkom siječnja. On je unatoč tome pobijedio, no ne želi da uz sve druge rizike oko korone i epidemije, još i ljetna sezona uništi mogućnost dijelu birača da pristupe biralištima.

Zato je jasno da je datum 19. srpnja otpao kao mogući datum izbora. Prvi datum, 21. lipnja, pak, dolazi prebrzo i kampanja bi u tom slučaju bila iznimno kratka, pa bi Milanovića naročito manje stranke mogle optužiti za demokratski deficit takvih izbora.

Zato sad ostaju još 28. lipnja i 5. srpnja, a ključno je da Milanović želi pokazati da on neće biti niti smetnja, niti zamašnjak bilo kakvih političkih benefita za bilo koju opciju, ni za HDZ, ni za SDP.

Zato ćemo na izbore vjerojatno na samom kraju lipnja. Cilj je da se i nova vlada konstituira što je prije moguće, i u tom smislu predsjednik Republike očito želi pokazati odgovornost, znajući kakva ekonomska situacija čeka Hrvatsku nakon ljeta. Sezona je počela, turisti su došli, korone nema – izbori mogu krenuti.