Kao da je konj poletjeo ili kamen progovorio, tako je u nedjelju odjeknula vijest da se gradonačelnik Vukovara Ivan Penava s nekoliko svojih suradnika, također HDZ-ovaca iz gradske uprave, pojavio na misi u pravoslavnoj crkvi svetog Nikolaja za pravoslavni Uskrs.

Takva normalna gesta poštovanja prvog političara u nekom mjestu prema njegovim sugrađanima koji pripadaju jednoj od vjeroispovijesti izazvala je neviđeno čuđenje. Zašto, to znamo, a ni Penava nije izdržao da sam sebe posebno ne pohvali.

Zato što još nijedan gradonačelnik Vukovara u ove 24 godine, otkako je nominalno započela poslijeratna i postokupacijska normalizacija međunacionalnih odnosa, nije učinio što i on. Političari koji zastupaju Hrvate idu na svoja mjesta, oni koji predstavljaju Srbe na druga. Hrvati, koji su listom katolici, slave svoje vjerske događaje. Pravoslavci svoje. Ne miješaju se ni u kafićima uz kratki espresso i čašu (h)ladne vode. Učenici idu u hrvatske i u srpske razrede. Djeca su i dandanas razdvojena, što im odmalena usađuje međusobnu refleksnu netrpeljivost i uvjerenje da su »oni drugi« skroz drugačiji, čudni, sumnjivi, reklo bi se i opasni. Ni ova sadašnja ministrica školstva o toj se grozoti ne izjašnjava kao ni oni prije nje. Ni ovaj premijer, kao ni oni prije njega.

Penava ima dogradonačelnika po nacionalnom ključu koji bi mu trebao biti glavni suradnik u svim poslovima, Srbina Srđana Milakovića iz Demokratskog saveza (vukovarskih) Srba, ali se, navodno, ponaša kao da on ne postoji. Ne zove ga na sastanke, ne zerezuje ga ni pod razno, tako bar tvrdi Milaković, a Penava se na njegove prozivke i ne okreće.

U Vukovaru su se odvajale kolone, odvajaju se grobovi, poduzeća, jezici, pa čak i stipendisti Grada, na Hrvate i Srbe, katolike i pravoslavce. To stanje etničke i vjerske segregacije dobilo je i adekvatno ime, zove se »suživot«. Suživot umjesto normalnog života.

Zato je potpuno razumljivo da se Penavnin potez na ovaj pravoslavni Uskrs kvalificirao među neviđene političke senzacije. Efekt prvoga puta. Kročiti u pravoslavnu bogomolju nije se usudio ni nekadašnji SDP-ov gradonačelnik Vukovara Željko Sabo koji sada kaže kako bi odmah »izbila revolucija« da jest. Moguće je da bi, čak vrlo vjerojatno, jer je HDZ konstantno napaljivao braniteljske udruge da rade nered. Ali ipak ostaje činjenica da Sabo nije imao jaja. Što bi rekli i Hrvati i Srbi.

E sad… pitanje je ima li ih Ivan Penava i je li kod njega uopće stvar u tome. Ili se u nedjelju dotjerao za pravoslavnu crkvu i poveo za ruku još nekoliko HDZ-ovaca zato što mu je netko iznad njega poručio da se to mora učiniti. Tko? Pa Plenković, tko drugi?

Nemam nikakvih dokaza za ovo nagađanje, jednostavno mislim. A Penavino dosadašnje, čak ni doskorašnje ponašanje, nije dalo nikakvih signala da je kod njega došlo do velikog obrata u pravcu shvaćanja da odnose u Vukovaru treba miriti, liječiti i voditi prema nekom građanskom skladu i da je gradonačelnik osoba koja oko toga udara glavni takt. Jer će im se u protivnom svi otamo iseliti u Irsku, kao što se i iseljavaju.

Penava je prilično nedavno izveo onaj mali ružni igrokaz sa snimkama »srpske djece« koja – to je bio njegov ton – prkosno sjede na nekoj lokalnoj utakmici dok se svira sveta hrvatska himna. Davao je intervjue o tome kako je današnji Vukovar i dalje »epicentar puzajuće velikosrpske agresije«. Ni jedno ni drugo nije obasjalo lijepim svjetlom njegove sugrađane srpske nacionalnosti, pa čak ni one koji su se zajedno s Hrvatima borili za oslobođenje svoga grada od agresije i zuluma.

Tako da nije realno ružičasto pomišljati da bi se HDZ-ov gradonačelnik naglo prizvao mudrosti i taktu. Ali je zato itekako realno to da je Penavina struja u HDZ-u potučena, to je valjda već jasno i njemu. I njegova politička karijera stoga nedvosmisleno ovisi o tome hoće li se i on sam resetirati prema Plenkovićevom tonalitetu ili će izginuti na barikadama upokojenog Milijana Brkića koji je svima koji se u Hrvatskoj osjećaju »ugroženo« javno poručivao da slobodno uzmu svoje krpe i putovnice i presele se tamo gdje će se osjećati bolje.

Ili je, dakle, Plenković doista poslao Penavi poruku i nacrtao mu upute kako će pokazati širinu svoju i novoga HDZ-a koji s ovim vodstvom ostavlja za sobom nacionalizam i postaje umjerena konzervativna stranka. Ili je Penava sam zbrojio dva i dva i prešaltao se na ziher pobjedničku stranu. Pa kako još jučer nije prezao čak ni od toga da ocrni vukovarsku srpsku djecu, tako mu je danas odjednom postalo stalo do svih »pravoslavnih vjernika koji su građani Vukovara«. No čak je i svejedno što je kod njega dovelo do ovako naglog zaokreta. Kod svakog zaokreta na koncu bude bitno samo to da se uspio dogoditi.

I tu se pozdravljamo, ovo je moj zadnji tekst za Novi list, od srca hvala čitateljima.